Biserka Draganić (Zagreb, 1963.) zaposlena je kao učiteljica hrvatskoga jezika u OŠ Frana Krste Frankopana u Zagrebu. Objavila je četiri zbirke pjesama i jednu zbirku meditacija. Glazbenici rado posežu za njezinim stihovima. Jedna njezina uglazbljena pjesma i prošle je godine izvedena na Međunarodnom festivalu šansone Chansonfest 2023. Osim poezije objavljuje članke, stručne radove, udžbenike. Više od dva desetljeća aktivno se bavi promicanjem hrvatske glagoljaške baštine. Pročelnica je Odjela za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske i članica je Sekcije za jezik Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a.

Pjesme

Dubine

Probijam se u vlastite dubine.

Gleda me tama iz zadobivenih rana.

Izmišljeno trnje bode do krvi

dok Te uočavam posvuda u sebi.

Razdirem okupljene tmine

dok se opiru izlasku iz mene.

Pratim Te u stopu

plivajući u bolu.

Tu si, u mojoj krvi,

zrcali Te svaka stanična zjena

krvlju borbe oblivena.

Bojno sam polje

bića na sve strane razvučena

otimana, potkradana, prevarena.

Tebe želim, a ne privide i sjene

Tebi kažem DA

koji kraljuješ sred mene.

Vrijeme obilja

Jutro.

Miris neba

u maloj sobi.

Stol.

Na njemu

cvijeće.

Tek rođeno

sunce

zamjenjuje

svijeće.

Za stolom

ti i ja.

Između nas

vrijeme obilja.

Pirika

Ptica sam

u ranjenom

krilu dana

prozirnih krila

duše od stakla

Ptica sam

u ranjenom

krilu dana

svijetleći lampion

tek upaljena baklja

Ptica sam

u gorućem

krilu dana

slomljena u svemu

a pirika sama.

Majčinstvo

Sunčici

Mirišem mlijeko

s tvojih usana

upiru se o moje

grudi tvoja

mirisna stopala

njišeš se na

mojim rukama

moje je tijelo

tvoja kolijevka

usađuješ me u središte

povezuješ s osima svijeta

vraćam se na mjesto

s kojeg sam pobjegla:

u samo središte svijeta.

Pusti rane

Pusti rane

neka zacijele.

Ne diraj u ono

što promijeniti se

ne može.

Ne hrani se

vlastitom patnjom,

ne svađaj se s njome

da te ne otruje.

Pusti bol neka ode.

Daj suzama da presuše.

Dozvoli rijeci da te nosi

dok su joj blizu obale.

Budi mudra:

ne tuguj.

Neka se sva zla

dogode.

Ti ostani mirna

u duši,

u tebi neka živi

proljeće.

Volim te gledati dok spavaš

Volim te gledati

dok spavaš

pratiti igre snova

na tvome licu

volim miris

tvog usnulog tijela

ruke što pričaju

vlastitu priču.

Volim te gledati

dok spavaš

slušati tišinu

što sred tebe diše

volim dah vječnosti

što ti se iz duše diže.

Volim te gledati

dok spavaš

uplovljavati u tvoju

usnulu ljepotu

volim promatrati

kako u snovima rasteš

i uranjaš u jednotu.

Mijene

Brod je već

odavno isplovio

nebo u luci

ne čuva više

ni njegovu sjenu

u ozračju

narančinog cvijeta

svijet se mijenja

u trenu

Pod suncem

što prži zjene

promatram njegovu

mijenu

i dok mi

brodovi odnose

dušu

opet se rađam

u svemu.

Blagoslovljen bio, Gospodine Bože moj

Blagoslovljen bio,

Gospodine Bože moj.

Ti koji nastanjuješ

nebo i zemlju

koji kraljuješ nad vidljivim

i nevidljivim

zbog koga se ljubav

u meni nastanjuje

preplavljujući moje tjelesne obale

natapajući sve oko mene.

Za Tobom čezne duh moj

za Tobom žeđa duša moja

i kad te ne osjećam uz sebe,

jer me zavede svijet oko mene,

mračni oblaci um preplave,

pjesma u meni zamire

a svjetlo bića gasi se.

Tad u sveopćoj tami tražim Te

jer ne mogu bez Tebe.

Ti si srž moga bića

bistrina moje svijesti

snaga moje volje

jačina mojih mišića

stabilnost mojih stopala

uspravnost moje kralješnice

vatra u mojoj utrobi.

Blagoslovljen bio,

Gospodine Bože moj,

Ti si Život u meni.

Iz recenzija e-zbirke RIJEČ koja liječi

Zbirka poetskih tekstova RIJEČ koja liječi donosi šezdeset i šest pjesama pisanih slobodnim stihom i devet tekstova poezije u prozi u kojima autorica iskazuje svoje „ja” u svjetlu Riječi.

Zbirka je pisana dvama pismima: glagoljicom i latinicom, a jezik je u oba pisma isti – suvremeni hrvatski književni jezik. Glagoljskim pismom Hrvati u prošlosti bilježe tekstove na hrvatsko-staroslavenskom jeziku pa nije neobično da se autorica, vrsna poznavateljica toga pisma (uostalom, i sadašnja pročelnica Odjela za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske) odlučila svoje stihove ispisati ovim pismom. Poznato je da su prve riječi koje je Konstantin na glagoljskom pismu napisao bile citat iz Evanđelja po Ivanu: Iskoni bê slovo, tj. U početku bijaše Riječ. A kako Riječ označava i Logos i Bitak, dakle, početak svega, nije neobično ni to da zbirka u naslovu ima ono temeljno što liječi našu dušu, srce, nutrinu – a to je Riječ. Riječ „iskoni” ima značenje „početak” i upravo ta Riječ s početka jest ona koja liječi. Riječ je to koja je još uvijek čista, ničim ukaljana i kao takva ljekovita. A takvi su i stihovi kojima autorica nastoji izliječiti i sebe i sve oni koji ove stihove budu čitali… Za poželjeti je autorici čitatelje koji će zahvaljujući paralelnim zapisima u zbirci svladati čitanje glagoljskih slova, a potom se liječiti njezinim riječima čitajući glagoljske zapise njezine ljekovite poezije.

(Izv. prof. dr. sc. Tanja Kuštović)

Tema nove lirske zbirke profesorice Biserke Draganić, premda u obradi i izvedbi intimna i subjektivna, u biti je univerzalna. Nema čovjeka na svijetu koji se u nekom dijelu svoga života nije uhvatio u koštac s pitanjem smisla patnje (smisla života uopće jer svaki podrazumijeva neku patnju) koje nužno zadire u pitanje o vlastitom identitetu i mjestu u svijetu. Zbog toga zbirka RIJEČ koja liječi može poslužiti kao dobrodošlo štivo u svladavanju i prevladavanju tih velikih životnih pitanja. Temeljni pak princip njihova konačnoga rješenja tematizira posljednja pjesma u zbirci (Smisleno življenje). Valja primijetiti da je taj princip prihvatljiv i onima koji ne dijele istu vjeroispovijest kao lirski subjekt. Štoviše, riječ je o principu koji će služiti svim ljudima dobre volje u potrebi, a takvih ima u svako vrijeme, pa i u ovo naše.

(Dr. sc. Ana Šimić)

učitelji stvaraoci