Početkom studenoga na službene adrese osnovnih škola pristigla je obavijest vezana za provođenje nacionalnih ispita koju potpisuje ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje, a već u samom uvodu skupovi odabranih riječi gotovo da nalikuju oksimoronskom naslovu jedne od knjiga Vladana Desnice. Naime, iz NCVVO-a obavještavaju o sljedećem – za nacionalne ispite nisu potrebne nikakve posebne pripreme unutar škole, ali ni izvan nje (npr. instrukcije i sl.) budući da želimo dobiti realnu sliku trajno stečenih učeničkih znanja.
Raščlanjujući navedenu rečenicu, odmah se vidi da se i prije božićnih blagdana želi suzbiti posvemašnja histerija koja je vladala proljetos kad su pojedini roditelji nastojali svoje mezimce dodatno „pripremiti” putem raznih instrukcija. Nervoza i ne čudi ako se zna podatak da brojni učenici već zarana kreću u „paralelne svjetove” budući da nakon nastave odlaze na privatne poduke. Besplatna školska edukacija u obliku dopunske nastave iz pojedinog predmeta katkad se u širokom luku zaobilazi, ali se termini plaćenih instrukcija ne propuštaju (u skladu s drevnim vjerovanjem u Hrvata da sve ono što je besplatno nije dovoljno dobro, već za „pravu stvar” treba zavući ruku u džep). Podatak da se u današnje doba na instrukcijama ne objašnjavaju samo zakoni fizike ili matematičke nejednadžbe, već polako i oni predmeti koji obiluju povijesnim činjenicama ili geografskim zanimljivostima, dovoljno govori sama za sebe. Kako to obično i biva, iz osnovne se škole „provjerena metoda” samo „prelijeva” na srednjoškolce – zanimljivo bi bilo istražiti i otkriti svekolikoj javnosti postotak onih koji se ne koriste dodatnim instrukcijama kao pripremu za pisanje državne mature.
Govoreći o realnoj slici koja se spominje u tekstu, ne treba ići dalje od brojki i slova dostupnih u školskom e-Rudniku. Dovoljno je samo zaviriti u službene podatke Ministarstva pa „baciti oko” na, recimo, tri stvari – usporediti sadašnji broj učenika s onim otprije deset godina, protrljati oči pa pogledati ukupan broj izostanaka učenika, a onda zapisati pa još jednom s nevjericom pročitati brojku učenika koji završavaju pojedini razred s ocjenom odličan.
O trajno stečenim znanjima pojedinih učenika svaki bi učitelj vjerojatno mogao napisati opsežan roman jer već i osnovnoškolski đaci uviđaju činjenicu da ih oblikuje VIP („veze i poznanstva”) društvo, a da se dugotrajan i mukotrpan rad (pre)malo cijeni - ma koliko njihovi učitelji pričali o tome.
Stoga, i nadalje sve kod nas zna se, davno su detektirani svi problemi i jasno je kako ih riješiti, taksativno je sve pobrojano u jednom opsežnom dokumentu o kojem je postignut konsenzus čak i u Saboru, no mnogo se lakše (iz godine u godinu) zavaravati činjenicom da će nacionalni ispiti otkriti svojevrsnu realnu sliku učeničkog znanja.
Ako se ona doista želi vidjeti, onda nam treba potpuni zaokret, inače će pojedini osmaši ponovno najviše muke imati tek s otvaranjem čvrsto zapakiranih vrećica nacionalnih ispita pa predavati prazne testove (s pravom onda neki postavljaju pitanje vrijedi li na taj način potrošiti nekoliko milijuna eura). I sljedeće se godine, vjerujem, situacija ne će stubokom izmijeniti, a, kao i uvijek, o svemu ćete (baš kako je zapisano u navedenom dopisu) biti blagovremeno obaviješteni…