Lani, prije točno 52 tjedna napisao sam uvodnik pod naslovom E, moj Alberte!. Komentirao sam neuspjeli pokušaj pisanja novog zakona o odgoju i obrazovanju, koji je nakon nadljudskoga jednogodišnjeg naprezanja radne skupine ministar Fuchs proglasio nedovoljno dobrim te im dao zadatak da u sljedećih pola godine sroče novi nacrt prijedloga okvira… ne znam čega više. Ovih je dana, nakon punih 12 mjeseci, u e-savjetovanje pušten Zakon o izmjenama i dopunama onoga pretpotopnog iz 2008. godine. Bit će to, dakle, 16. izmjene i dopune, jer u superpredizbornoj godini bilo bi preriskantno istrčavati s posve novim zakonom i rješenjima koja bi mogla razjariti dobar dio glasačkoga tijela (čitaj: prosvjetnih radnika).

Već prve reakcije onih koji su pročitali dokument sliče na Hirošimu i Nagasaki zajedno, jer su veliku buru izazvale odredbe u zakonu kojima će se ubuduće iznosima i do 500 eura kažnjavati učitelje zbog, recimo, upotrebe „krivih” odnosno neodobrenih udžbenika, zbog „krivog” ocjenjivanja, „krivih” pedagoških mjera koje izreknu maloljetnim prekršiteljima koji uredno pohađaju osnovnu ili srednju školu, zbog neprijavljivanja kršenja prava učenika, zbog neprovođenja sigurnosti na ekskurzijama, zbog neprovođenja primjerenih oblika rada s djecom s teškoćama u razvoju, zbog nastave koju izvode mimo propisanih kurikuluma i tako dalje, i tako bliže… 

Obični smrtnik poput mene pita se „tko je tu lud, a kome čarape smrde!?”, tako smo se mi prije šezdesetak godina zezali kao klinci. A da smrde, smrde! Naime, stalno su nam puna usta priče o tome da će za novu školu, a to će valjda biti ova cjelodnevna koja je krenula u eksperiment, svi djelatnici, a pogotovo učitelji trebati još veću stručnu potporu. Bojim se da je prema ovim prijedlozima, u kojima je poanta penaliziranje učitelja, ne će nikada dobiti, jer će im se prosvjetni savjetnici po sili zakona pretvoriti u prosvjetnu policiju, čuvare zakona, kerbere koji grizu sve oko sebe, pišu novčane kazne i pune državni proračun učiteljskim novcem. 

Dotaknut ću se samo nekih „spornih” prijedloga iz dokumenta koji je u javnom savjetovanju. Tko će to meritorno ocijeniti da vrjednovanje i praćenje koje rezultira brojčanom ocjenom učitelj nije odradio kako treba? Polupismeni roditelji, oni malo pismeniji koji imaju novca pa misle da je cijeli svijet njihov i njihova mezimca koji mora imati peticu pa dolaze učitelju s pitanjem „znate li vi tko sam ja!?” ili s pištoljem pod pazuhom kao krunskim argumentom za ocjenu 5,0000? Prosvjetni savjetnik koji im na nastavni sat dođe možda jednom u životu? 

Zbog takvoga nebuloznog prijedloga u zakonu imat ćemo sve superodlikaše jer nijedan se učitelj ne želi vucarati po sudu ili trpjeti financijske posljedice prigovora roditelja na ocjenu, koji će uvijek biti presuđen u korist učenika. Hoće li zbog takvih nategnutih petica netko platiti kaznu? Možda je jedini lijek uvesti, kao što to imaju Irci već desetljećima, nacionalne ispite na kraju nastavne godine (bez ikakvog ocjenjivanja od rujna do lipnja) pa „kom obojci, kom opanci”. 

Krivi neodobreni udžbenici!? Koji se to učitelj ikad koristio udžbenikom koji nije odobren od ministarstva prosvjete!? Zar se država boji da će netko djecu opismenjavati uz Partizansku početnicu? Ili se koristiti udžbenikom za ONO i DSZ? 

Predlaže se i da roditelji mogu opravdavati izostanak svog pulena izravno u e-Dnevniku. Krasno. Ni do sada roditelji nisu baš bili skloni dolaziti u školu i pogledati u oči razrednicu i razgovarati s njom o vlastitom djetetu. Sad su oslobođeni bilo kakve brige i odgovornosti. Sve rješavaju digitalno. A za učenike koji dulje izostaju, učitelj će, pazite sad, na preporuku liječnika opće prakse, morati odraditi online nastavu odnosno rad pred cijelim razredom izravno preko interneta kamerom prenositi u bolesničku sobu u roditeljski dom. Siguran sam da će liječnici objeručke prihvatiti pisanje preporuka za online nastavu, baš kao što su oduševljeno odbili pisati ispričnice bolesnoj djeci. 

Jednom riječju, strašno! Sve probleme u školskom sustavu riješit će se represijom, kaznama, oduzimanjem od prebogate učiteljske plaće bez kriterija, prijekim suđenjem, vjerovanjem na riječ roditeljima, bakama i djedovima, liječnicima opće prakse. Bojim se da će sve više učitelja odlaziti iz prosvjete i da će sve manje djece izabirati učiteljske fakultete bez obzira na STEM stipendije. Kad vide kako vlast šutira mrtvoga konja, drugo im i ne preostaje.