Sjećanje na jednoga od najvećih među velikanima hrvatskoga jezikoslovlja

Njegova knjiga Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku (Zagreb, 1986.), koja je izišla u izdanju HAZU-a kao 2. svezak Nacrta za gramatiku hrvatskoga književnog jezika, temeljni je hrvatski derivatološki priručnik, a smatra se u novije doba najuspjelijom sintezom iz tvorbe u slavenskim jezicima

Pod pokroviteljstvom Razreda za filološke znanosti HAZU-a, a u organizaciji Općine Oriovac i Hrvatskoga filološkog društva – časopisa Jezika, te u suorganizaciji Filozofskoga fakulteta u Osijeku, Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Sveučilišta u Slavonskom Brodu, Matice hrvatske u Zagrebu i Ogranka MH u Slavonskom Brodu, Školske knjige, Brodsko-posavske županije i Grada Slavonskoga Broda, u Zagrebu i Oriovcu od 28. do 30. rujna organiziran je međunarodni znanstveni skup o akademiku Stjepanu Babiću (Oriovac, 29. studenoga 1925. – Zagreb, 27. kolovoza 2021.).

Otvorena vrata u Babićev svijet

Trodnevni „Dani Stjepana Babića” počeli su na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je Stjepan Babić od 1955. do umirovljenja bio profesorom, a nastavljeni u Oriovcu, mjestu Babićeva rođenja, odrastanja i početka školovanja. „Nastojimo ovim skupom djelo Stjepana Babića održati što življim u sjećanju njegovih prijatelja i suradnika. Mlađima, onima koji ga nisu osobno poznavali, koji nisu uz njega stasali, koji nemaju vlastitih uspomena na njega, otvaramo vrata njegova svijeta – za znanstvenu, ljudsku i hrvatsku dobrobit” – napisala je u uvodnoj riječi u Knjizi sažetaka Sanda Ham, predsjednica Vijeća Danâ Stjepana Babića.

Akademik Stjepan Babić bio je jedan od najvažnijih hrvatskih jezikoslovaca, koji se bavio različitim temama unutar jezikoslovne kroatistike, ponajprije problematikom suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika, pri čemu je u široj javnosti ostao ponajviše poznat kao pravopisac i autor pravopisâ i (školskih) gramatika. Ipak disertacijom Sufiksalna tvorba pridjeva u suvremenom hrvatskom ili srpskom književnom jeziku, koju je obranio 1962. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (na kojemu je i studirao i na kojemu 1963. postaje docent, 1970. izvanredni, a 1975. redoviti profesor, što ostaje do umirovljenja 1991.) kao da je naznačio glavni smjer svojih kroatoloških preokupacija koje će ga dovesti do stvaranja njegova životnog djela – knjige Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku (Zagreb, 1986.), koja je izišla u izdanju HAZU-a kao 2. svezak Nacrta za gramatiku hrvatskoga književnog jezika i u jezikoslovnim krugovima ocijenjena je kao „temeljni hrvatski derivatološki priručnik”, a smatra se u novije doba najuspjelijom sintezom iz tvorbe u slavenskim jezicima. 

Kao pisac udžbenika i priručnika Stjepan Babić trajno je zadužio mnoge naraštaje i obilježio hrvatsku jezičnu kulturu. I Školskim novinama pripala je čast da budu nakladnikom nekoliko njegovih knjiga. Stjepan Babić najplodniji je hrvatski jezikoslovac, iza njega je 18 jezikoslovnih knjiga (ukupno 47 izdanja s više od milijun primjeraka), više od tisuću znanstvenih radova, 57 književnih sastava, jedan kraći roman...

Najizdavaniji i najplodniji naš jezikoslovac

Pozdravne riječi, na otvaranju skupa 28. rujna, u Vijećnici Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, uputili su Davor Dukić, predsjednik Hrvatskoga filološkoga društva, Domagoj Tončinić, dekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Ranko Matasović, tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU-a, Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske, Ante Žužul, predsjednik Nadzornog odbora Školske knjige, i Igor Čatić, profesor emeritus, umirovljeni profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Pozvano predavanje održao je pak akademik Mislav Ježić pod naslovom Stjepan Babić u hrvatskome jezikoslovlju XX. stoljeća. „Stjepan Babić postao je po cjeloživotnoj borbi za hrvatski jezik, a i polemikama koje je vodio, možda u široj javnosti najprisutniji i najpoznatiji hrvatski jezikoslovac u drugoj polovici XX. stoljeća, a po vrsti temeljnih priručnika koje je pisao, pravopisa i gramatika, i njihovih ponovljenih ili dorađenih izdanja, te po broju znanstvenih i stručnih radova i jezikoslovnih savjeta, najizdavaniji i najplodniji naš jezikoslovac”, rekao je, među ostalim, akademik Ježić, dodavši kako ga je sve to učinilo istaknutim javnim djelatnikom, uz to što je bio i izvrstan i temeljit znanstvenik. „Slavniji je postao po pravopisima jer su bili osporavani i zabranjivani”, napomenuo je Ježić, „ali je znanstveno još znatno zaslužniji po gramatičkim djelima. Bavio se različitim područjima, ali je najveće prinose u više navrata davao u području tvorbe riječi, a njih je okrunila njegova velika sinteza Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Jasno je osjećao da je tvorba riječi za jezike u kojima je živa, kao što je hrvatski, najznatnija 'tvornica' imena i nazivaka za sve nove pojave i pojmove što ih velikom silinom donose mijene i napredak suvremene civilizacije te da je ona stoga najbitniji znak života, istodobnoga praćenja međunarodnoga napretka i očuvanja nacionalnoga identiteta, i time zalog budućnosti hrvatskoga jezika. Bilo bi bitno da to shvaćanje naslijede i mlađi naraštaji naših jezikoslovaca”, istaknuo je akademik Ježić.

General hrvatskoga jezika

Cjelokupno Babićevo djelo, njegova osobnost – ono što bi se reklo „lik i djelo” – promatrani su s različitih motrišta tijekom trodnevnoga skupa Dani Stjepana Babića” na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i u rodnome mu Oriovcu. Ograničeni prostor novina ne dopušta nam ni da pobrojimo sve izlagače i naslove njihovih izlaganja (ukupno ih je bilo trideset jedno), a kamoli da navedemo one najzanimljivije misli iz svakoga izlaganja. Neka su izlaganja bila izravno vezana za lik i djelo akademika Babića, osvjetljavajući podrobnije Babićev pristup, metode i način argumentacije pri obradi neke jezikoslovne teme, a druga su više bila usmjerena na razmatranje suvremenoga stanja u hrvatskome jeziku. Ovdje ćemo spomenuti samo ona izlaganja koja već u samome naslovu nose poveznicu s Babićevom „jezikoslovnom školom”. To su, primjerice, izlaganja: Stjepan Babić u prosudbi izvandomovinske jezikoslovne kroatistike (Vice Šunjić), Stjepan Babić – general hrvatskoga jezika (Ante Žužul), Babićev pogled na morfološku sinonimiju (Tomislava Bošnjak Botica), Znanstvena izvrsnost i didaktička umješnost u Gramatici hrvatskoga jezika (Dunja Pavličević-Franjić – riječ je o gramatici čiji su autori Stjepan Babić i Stjepko Težak, koja je izišla u desetak izdanja), Stjepan Babić o imenima (Anđela Frančić), Prinos Stjepana Babića raspravi o postanku hrvatskoga književnoga/standardnoga jezika (Mario Grčević), Uloga Stjepana Babića i časopisa Jezika u promicanju hrvatskih novotvorenica – zamjena za anglizme (Sanda Ham), Stilistički prilozi Stjepana Babića u časopisu Jeziku (Ljubica Josić), Kroatističko djelovanje Stjepana Babića u drugoj Jugoslaviji (Lovre Jelaska), Babićeva osvrtanja prema povijesti hrvatskoga književnoga jezika (Amir Kapetanović), Stjepan Babić i Zagrebački lingvistički krug (August Kovačec), 'Standardizacijska propitivanja' Stjepana Babića i odnos prema povijesti hrvatskoga književnoga jezika (Irena Krumes), Zašto je akademik Stjepan Babić jedan od najvećih hrvatskih jezikoslovaca (Dubravka Smajić), Stjepan Babić u prosudbi izvandomovinske jezikoslovne kroatistike (Vice Šunjić), ali ni u ostalim izlaganjima lik i djelo Stjepana Babića nisu ostali izvan vidokruga njihovih autora.

U Oriovcu je predstavljena i nedavno objavljena autobiografija Stjepana Babića Na Božjim putovima, a novoustanovljena Nagrada Stjepana Babića, namijenjena uspješnom mlađem jezikoslovcu, ponajprije kroatistu, koju dodjeljuje Općina Oriovac, uručena je doc. dr. sc. Igoru Marku Gligoriću, kroatistu i jezikoslovcu iz Slavonskog Broda.