Sve faze crtačkoga sazrijevanja prošla je Kaja Polančec, učenica 8. razreda OŠ Fran Koncelak u Drnju, što se vidi iz njezinih crteža iz 6. i 7. razreda Djevojčice, Bez lica, Lice sa maskom, a upravo vještinu grafičke modelacije do perfekcionizma je pokazala na crtežu gljive

Učenike s likovnim talentom uočavam već dolaskom u 5. razred. Obradom nastavnih jedinica tijeka i karaktera crta koristeći se tehnikom tuš-pero, može se odmah uočiti crtački talent jer je tehnika crtanja tušem jako zahtjevna. Učenici uobičajeno tušem crtaju isto kao i flomasterom, crte su im iste debljine i tada crte postaju dosadne. Samo iznimno talentirani učenici znaju prednosti tuša da se radi o tinti kojoj treba dopustiti da ostavi trag u rasponu od jedva vidljive crte do crte koja je deblja i ima svu likovnu kvalitetu koju daje upravo tinta. Crta postaje razigrana, tanka i nježna, a ujedno i moćna. Takvi učenici iznimno napreduju i potvrđuju svoj talent i vještinu u 6. razredu kada se obrađuje crtačka tekstura crnim flomasterom i tuš-perom. Dolaskom u 7. razred zadatak je još zahtjevniji linearnom teksturom kada učenik tankim flomasterom mrežom crta treba dočarati volumen i imati prirodni osjećaj da prijelazi iz svjetlijega tona u tamniji budu što mekaniji. Upravo je ovaj likovni problem važno svladati da bi se u 8. razredu spojilo sve iskustvo do sada u teksturu koja je na pragu grafike.

Sve ove faze crtačkog sazrijevanja prošla je Kaja Polančec, učenica 8. razreda OŠ Fran Koncelak u Drnju, što se vidi iz njezinih crteža iz 6. i 7. razreda Djevojčice, Bez lica, Lice sa maskom, a upravo vještinu grafičke modelacije do perfekcionizma je pokazala na crtežu gljive.

Kaja osim navedenih osobina ima i najvažniju – a to je uporan rad, Kaja je veliki radnik. 

Za početak školske godine 2023./2024. u listopadu nas je trebao posjetiti novi varaždinski biskup pa sam zamolio Kaju da preko ljeta napravi seriju crteža na temu postaja Križnog puta po predlošku drvenih reljefa kipara Ivana Kožarića postavljenih u senjskoj katedrali. 

Kaji sam objasnio da prvo napravi linearni crtež jer su reljefi svojom formom iznimno pročišćeni, što nama grafičarima odgovara zbog pristupa grafičkoj modelaciji. Imala je svu slobodu kako da crtama ispuni teksturu. Upravo je tu došla do izražaja njezina vještina i umjetnička inteligencija. 

Tijekom ljeta komunicirali smo putem Teamsa kada mi je poslala prve radove. I nakon 23 godine rada, a posebno s talentiranim učenicima uspio sam ostati zatečen likovnom i estetskom kvalitetom svih 14 radova. 

I na kraju moram istaknuti važnost ozračja u školi za kvalitetan rad s učenicima, kada dolazak u školu nije samo posao nego godišnji odmor, a za takvo su ozračje zaslužni cijeli kolektiv i ravnateljica Dunja Valenčak. 

O autoru priloga

Akademski slikar grafičar Mario Dimić već 23 godine radi kao učitelj likovne kulture, što je njegov životni poziv. Diplomirao je metodiku kod prof. Emila Roberta Tanaya i grafiku u klasi prof. Dubravke Babić na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Osim pedagoškog rada, profesionalno izlaže grafike dubokog tiska. U Školskim novinama pisali smo u nekoliko navrata o iznimnim postignućima njegovih učenika kao i njegovu osobnom umjetničkom radu.