Zbog dobrobiti djece radije bih uvela predmet „empatija” nego vojni rok

Kako riješiti problem vršnjačkog nasilja i nasilja općenito, postajemo li kao društvo manje empatični i koji je uzrok tome? U Intervjuu tjedna Media servisa odgovore na neka od tih pitanja ponudila je klinička psihologinja, psihoterapeutkinja i stalna sudska vještakinja Gordana Buljan Flander. Nasilje je u porastu općenito kao i vršnjačko nasilje, tvrdi Buljan Flander koja ima dojam i da je nasilje sve okrutnije. Smatra da danas djeca imaju sve manje empatije, da sve manje imaju suosjećanja prema drugima, da su okrenuti sebi, svojim individualnim željama, potrebama i da moraju dobiti sve ovdje i sada. ‒ Mislim da je to stvar odgoja, ali i opće atmosfere u društvu gdje se nasilje glorificira, a mozak mladima funkcionira tako da oni trebaju dobiti lajk ovdje i sad. I što su nasilniji i okrutniji, što je njihovo ponašanje bizarnije, to dobivaju više lajkova ‒ kaže. Naglašava da su uzroci uvijek isti, ali da ovaj problem ne mogu riješiti struka i mediji sami, bez politike. ‒ O prevenciji svi puno pričamo, ali na tome vrlo malo radimo ‒ priznaje, uz zaključak da često od maloljetnika koji su nasilnici čuje 'pa ja imam manje od 14 godina, meni se ništa ne će dogoditi' ili jednostavno 'samo sam se šalio'. Svako nasilje treba biti kažnjeno i sankcionirano, kaže Buljan Flander, ali to nije na razini cijele Hrvatske: ‒ Trebali bismo napraviti kampanju gdje će djeca dobiti vrlo jasnu poruku što je prihvatljivo, a što nije, da im se objasni do čega dovodi nasilno ponašanje. Potrebno je raditi radionice s tom djecom, ali ne da to ovisi o entuzijazmu pojedinog ravnatelja koji će pozvati nekog psihologa da održi jednu radionicu, nego da to bude obveza za sve škole, da budu uključeni i roditelji, a važno je pritom uključiti i djecu. Roditelji danas vrlo malo vremena provode s djecom, a Buljan Flander ističe i da većina njih ni ne zna što im djeca rade, uključujući i u online svijetu. Komentirala je i „moderan” način odgoja. ‒ Tradicionalno roditeljstvo polazilo je od postavke da su sva djeca po prirodi loša i da ih odgojem treba popraviti, a suvremeno roditeljstvo smatra da su djeca dobra i da treba razvijati njihove dobre karakteristike. I to jesu dobre postavke, ali nestručni ljudi često daju savjete koji dovode do takozvanog helikopter-roditeljstva ‒ ističe psihologinja, pojašnjavajući pojam figurativnim opisom: ‒ Mahati svojim krilima iznad svog djeteta, sve mu pripremiti, sve raditi umjesto njega, upisati ga u tri, četiri, pet aktivnosti kako bih ja bila uspješna majka, kako bih ja bio uspješan roditelj i zapravo djetetu nikad ne dopustiti da padne, da ima frustraciju, ne dopustiti mu nimalo dosade, nego sve umjesto njega rješavati. I tako se djeca naviknu da sve za njih mora biti riješeno, da im je sve na ovom svijetu servirano i ne mogu se nositi ni s najmanjom količinom frustracije. Istaknula je i da se ruše svi autoriteti pa tako i autoritet profesora, a da roditelji često ne shvaćaju da rade protiv interesa škole i svog djeteta. ‒ Više od 70 posto