Osnovna škola Samobor nalazi se malo ponad samog središta grada Samobora. Smještena je na uzvisini s koje se proteže lijep pogled na grad. Godinama su prepoznatljiva škola usmjerena na dijete. Još od 1996., edukacijama svojih djelatnika, u suradnji s POU Korak po korak, počeli su stvarati razrede s prepoznatljivom praksom i okružjem za učenjem. Stoga djelatnici ove škole s ponosom danas kažu da su mnogo prije HNOS-a i Škole za život provodili aktualne obrazovne reforme i stremili k suvremenim nastavnim praksama. Velik dio nastavnika ove škole zapravo su bili pioniri obrazovnih reformi u Hrvatskoj.

Samobor se i inače može podičiti da pripada u red onih hrvatskih mjesta koja su se prva pobrinula za duševnu naobrazbu svoje djece. Već je 1535. ovaj grad nedaleko od Zagreba imao svoju školu, koju su pohađala ne samo domaća njegova djeca, već i strana plemićka (prema Milanu Langu u knjizi Samobor, izdanje HAZU-a).

‒ Dakle, Osnovna škola Samobor slijednik je slavne, višestoljetne povjesnice školstva u ovom gradu i kraju. Od samih početaka školska se učionica, prema povijesnim zapisima, selila iz franjevačkih, župskih prostora, sobičaka dobrohotnih građana, gradskim odlukama s jednog mjesta na drugo, da bi pod današnji krov uselila 1. listopada 1957. godine ‒ objašnjava za Školske novine ravnatelj Goran Ivan Matoš.

Opasnosti društvenih mreža

Relativno mladi učiteljski kadar, potpomognut iskustvom i mudrošću starijih kolega, i danas nastavlja razvoj škole „krstareći” i snalazeći se kroz vrijeme koje neupitno mijenja nove generacije učenika i učitelje, ali i nove paradigme poučavanja kroz koje prolazi naš obrazovni sustav. 

Opće je poznato kako se godinama govori o nedostatku barem još jedne škole u Samoboru, objašnjava ravnatelj. Kaže kako je ideja cjelodnevne nastave stvorila niz tehničkih problema jer škola položajno nema bitnog prostora za širenje, a sve su prostorije u potpunosti iskorištene u svrhu nastave. Osnivač je škole Grad Samobor s kojim škola njeguje partnerski odnos kao i s ostale četiri gradske škole.

‒ Naša škola, iako u središtu Samobora, s dvjema područnim školama u Celinama i Smerovišću, ima gotovo pedeset posto učenika koji putuju prema obližnjim zaseocima Samobora i samoborskoga gorja. Budući da smo velika škola, a javni prijevoz nije idealan, nerijetko nam školska godina počinje s prilagodbom i usklađivanjem rasporeda javnog prijevoza i rasporeda sati učenika. Nažalost, sve je češće nerazumijevanje takozvanih glasnih pojedinaca roditelja koji ne žele prihvatiti činjenicu da katkad raspored sati za njihovo dijete nije onakav kakav su očekivali, da kadšto i ne će ići u razred s najboljim prijateljem ili prijateljicom iz vrtića pa tako suradnička komponenta koja se od roditelja očekuje to katkad i ne bude ‒ otkriva nam Matoš.

Unatoč tome, suradnja škole s roditeljima vrlo je dobra, a njihovu želju da dodatno pomognu školi u pojedinim segmentima čak i ne uspijevaju dovoljno iskoristiti. 

Kao jedan od velikih problema s kojima se susreću sve škole jesu društvene mreže, odnosno današnja praksa nekakvoga usporednog života na društvenim mrežama. U ovoj samoborskoj osnovki ulažu velike napore kako bi osvijestili učenike i potaknuli na odgovornu i ispravnu uporabu digitalnih tehnologija. Međutim, svjesni su i roditelji i prosvjetari da se „digitalni život” nastavlja izvan škole, a nerijetko i izvan kontrole roditelja. 

‒ Samim time pokušavamo osmisliti drukčiju školu, nudeći našim učenicima pregršt dodatnih sadržaja i priliku da uz opće obrazovanje realiziraju i druge talente putem brojnih, prije svega kulturnih i sportskih aktivnosti. 

Škola je, među ostalim, pridavala dodatnu pažnju učenju stranih jezika pa se tako uz obvezan engleski jezik učenici mogu opredijeliti i za učenje francuskog i njemačkog jezika. Trenutačno u školi pokušavaju stvoriti i regionalni centar izvrsnosti za učenje stranih jezika, čemu pridonosi i činjenica da njihovi učenici tradicionalno postižu vrlo dobre uspjehe na županijskim i državnim, ali i međunarodnim natjecanjima iz stranih jezika.

Važnost stranih jezika

Godinama škola surađuje s Francuskim institutom, a učenici sudjeluju na Frankofoniji. Ponovo je uspostavljena suradnja s Goethe Institutom, a učenici postižu vrijedne međunarodne rezultate i na Hippo olimpijadi iz engleskog jezika. Škola je ovim suradnjama omogućila svojim učenicima da mogu polagati međunarodno priznate ispite iz engleskog jezika (Cambridge), francuskog jezika (DELF) i njemačkog jezika (Goethe Zertifikat).

Naravno, osim stranih jezika, u Samoboru se iznimna pažnja posvećuje i hrvatskome kao materinskom jeziku. Hrvatski predaje učiteljica Ana Matijašić već gotovo deset godina, a isto je toliko i voditeljica Dramske skupine. Svojim najvećim uspjehom naša sugovornica smatra što još uvijek s veseljem i znatiželjom kroči školskim hodnicima:

‒ Nema mi većeg užitka nego razgovarati s učenicima, nešto ih naučiti i nešto naučiti od njih. U svojem radu uvijek polazim od rečenice našega poznatog kolege i književnika Josipa Prudeusa koji je rekao: „Učitelj koji se ne smije – ne smije u razred!” 

Kad je pitamo o motiviranju novih generacija učenika za svakodnevni školski rad i obveze, učiteljica Matijašić govori da trebamo poći od samih sebe i biti motivirani za posao koji radimo. Jer, budimo iskreni, kaže, posao učitelja više je od samog posla:

‒ Mi oblikujemo učenike u svojim razredima i svakako utječemo na njih, na ovaj ili onaj način. U pripremi nastave često promišljam kako poboljšati vlastiti nastavni proces. Osim što su obrazovni ishodi prioritetni, važno mi je da moja nastava bude zanimljiva, dinamična te da pokušam u nastavnom satu doista čuti i vidjeti svako pojedino dijete. Naši su razredi optimalni veličinom tako da često i uspijem u tome!

U Dramskoj skupini učiteljica Matijašić surađuje s kolegicom Zrinkom Emić Kovač. Prosječno tridesetak učenika godišnje pohađa satove Dramske, neki dolaze zbog natjecanja, neki dolaze zbog druženja, neki zbog razvijanja svojih vještina. Koji god razlozi bili, članovi sudjeluju u svim aspektima rada školskoga Kulturno-umjetničkog društva i svim školskim projektima, na što su njihove učiteljice posebno ponosne. Gotovo svake godine plasiraju se na županijsku razinu LiDraNa, ali još je važnije da predstavljaju svoju školu u lokalnoj zajednici, na natjecanjima te da sudjeluju na gradskim smotrama i događanjima. 

‒ Kaže se kako se prvi pamte, ali ja pamtim gotovo sve učenike kojima sam predavala jer su oni svi oblikovali mene kao profesionalca i kao osobu. Maya Angelou je rekla: 'Naučila sam da će ljudi zaboraviti što ste rekli ili napravili, ali nikad ne će zaboraviti kako su se u nekim trenutcima osjećali zbog vas.' Ako moji učenici odu iz OŠ Samobor s osjećajem da im je bilo lijepo, da su važni i da su usvojili znanja potrebna za budućnost, moja je svrha ispunjena ‒ iskrena je Ana Matijašić.

Kulturno-umjetnička djelatnost osobito je važna u životu OŠ Samobor. Osim što okupljaju učenike i učitelje u zajedničkom radu, sve aktivnosti škole približavaju i predstavljaju našu školu i lokalnoj zajednici. 

Samoborski drmeš

Velika se pažnja poklanja inkluziji svih učenika, učitelja i njihovih izvannastavnih aktivnosti. Važno je to znati jer škola u svom sastavu ima i sedam odjeljenja učenika s intelektualnim teškoćama kao jedina takva u ovom dijelu županije.

Takvo zajedništvo rezultira produkcijama koje su zapažene kod roditelja, učenika, ali i građana Samobora, rekla nam je pak učiteljica Nataša Komočar:

‒ Učenici naše škole nastupaju i na većim festivalima kao što su Večer francuske šansone, Dječji Krapinski festival, Festival dječjega folklornog stvaralaštva, Cvjetni korzo, Samoborski fašnik. Od skupina koje redovito oplemenjuju školske priredbe izdvajamo dramsku, plesnu, lutkarsku, likovnu, glazbenu i literarnu skupinu. Zajedničkim radom obrađuju se odabrane teme koje su važne za dječji razvoj. Redovite aktivnosti naše škole jesu obilježavanje Dana zahvalnosti za plodove zemlje, u zahvalu na plodovima zemlje uključeni su i učenici drugih vjeroispovijesti i time naša škola pokazuje kako je važno njegovati različitosti, zatim sv. Nikola, obično knjižničar, daruje učenike, božićni koncert u župnoj crkvi, advent u školi, koji je često humanitaran, te Jožina večer – pjesnička večer kao uspomena na našega velikog učitelja Josipa Prudeusa.

Svaki se mjesec u pravilu organizira jedno veliko događanje. Veselje, pjesma, gluma i ples nešto je što u ovoj školi ne nedostaje. Tako su, recimo, učitelji škole u povodu 60. obljetnice na školskom igralištu snimili tradicionalni samoborski drmeš u kojem je tom zgodom sudjelovalo više od 900 izvođača – od učenika do svih zaposlenika škole, time odajući počast svojoj školi, gradu i hrvatskom bogatom kulturnom nasljeđu. 

Škola se ponosi svojim Zbornikom literarnih i likovnih radova učenika OŠ Samobor ‒ „Vrata od zlata”. Zbornik izlazi od školske godine 2016./2017. otkad ga uređuju Snježana Graberski i Vanda Bartulica. Time se nastavila tradicija prikupljanja dječjih radova i objavljivanja koju je prije njih dugi niz godina vodila sada umirovljena kolegica Jadranka Minić. Prije toga početci objavljivanja učeničkih radova datiraju još od 1959. godine. 

Naziv školskog lista OŠ Samobor svojedobno je bio Iskrice, jer su kroz njega učenici i učitelji, kako kažu, „iskrili svoje radosti življenja i rada”. Iskrice su kasnije postale školske novine (često s velikim uspjehom na LiDraNu) koje je godinama vodila Marijana Tkalčić Rakić, dok je Jadranka Minić preuzela uređenje Zbornika radova Samoborček, saznajemo od učiteljice Vande Bartulice:

‒ Bogatstvo dječjeg stvaralaštva raznih vrsta vrijedno je poticati i razvijati od najranije dobi. Što vrijeme dalje ide, okolnosti odrastanja novih generacija djece jako se mijenjaju. Tim je više ovakav način poticanja itekako važan. 

Poetsko-glazbena večer organizira se u spomen na pokojnoga kolegu, učitelja hrvatskog jezika i pjesnika Jožu Prudeusa. Tako je na prošloj Večeri, uz glazbeno-poetske nastupe učenika škole, predstavljen i najnoviji Zbornik „Vrata od zlata“. Događalo se to tijekom Festivala ljubavne poezije „Vrazova Ljubica” u Samoboru, tako da će ove manifestacije, u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem u Samoboru, organizatorom Festivala, biti i nadalje povezane. 

‒ Ovo je također poticaj u razvijanju i njegovanju baš dječjeg stvaralaštva kao još jedan dragulj u kruni lijepih rezultata marljivog rada učenika i učitelja naše škole ‒ smatra Bartulica.

Strogoći nema mjesta

Ima li onda među svim tim lijepim događanjima u Osnovnoj školi Samobor mjesta za strogoću? Nema, ako se pita ravnatelja Gorana Ivana Matoša. U ovu je školu došao kao učitelj informatike još 2003. godine, a ravnatelj je devetu godinu zaredom.

U posljednjih osam godina završena je nova dvodijelna školska sportska dvorana, dogradili su školu pa tako dobili veliku blagovaonicu s modernijom kuhinjom. Budući da je to napravljeno prije doba korone, ali i novih smjernica prehrane, suočeni su s problemom da je na ovaj broj učenika i ovakva kuhinja ipak premala. 

Nastava na daljinu, prisjeća se ravnatelj, na brzinu je učitelje od korisnika informatičkih tehnologija pretvorila u stvaratelje novih materijala. Kuriozitet je što su na razini cijele RH bili među školama koje su imali najmanje online nastave za vrijeme korone. U to je doba i izvanučionička nastava trpjela u smislu organiziranih izleta, ali se povećala nastava u prirodi samoborskoga kraja te su učenici i učitelji poticani da što više vremena provode na otvorenome. To je pak rezultiralo zanimljivim oblicima obrazovnog rada, što su neki učitelji nastavili primjenjivati. 

‒ Smatram da današnje škole općenito nisu stroge, međutim, uspjeh samih škola teško je mjerljiv, pogotovo ako uspjeh učenika na nacionalnim ispitima ne utječe ni na što. Ipak, naši su učenici na ovogodišnjim nacionalnim ispitima postigli bolje rezultate nego njihovi vršnjaci na razini cijele Hrvatske, što nam daje stanoviti vjetar u leđa i potvrdu da radimo dobro ‒ zaključuje na kraju našeg posjeta prvi čovjek Osnovne škole Samobor.

Međunarodni certifikati izvrsnosti 

Međunarodna organizacija ISSA (Internatonal Step by Step Association) prepoznala je rad učiteljica Marijete Ranogajec Kukulj, Vesne Marjanović i Romane Lisec Vrbanović i dodijelila im međunarodne certifikate izvrsnosti za njihov pedagoški rad.

Od 2010. godine u školi aktivno djeluje Zajednica učitelja koja uči. Voditeljice Zajednice Marijeta Ranogajec Kukulj i Vesna Marjanović jednom mjesečno okupljaju učitelje koji izmjenjuju svoja pedagoška iskustva i na taj način uče i unaprjeđuju svoju nastavnu praksu.

Ritmika škole, Rasplesane iskrice, djeluje bez prestanka punih 30 godina. Učiteljica Vesna Marjanović sa svojim plesačima, osim na školskim priredbama, sudjeluje i na brojnim gradskim manifestacijama.

Nastojeći ostvariti što bolju suradnju između učitelja, djece i roditelja, 2016. godine tim učitelja škole osmislio je program „Hoću, mogu, mijenjam” kojim su nastojali pokazati da je škola drugi dom u kojemu se svi trebamo osjećati ugodno.

U zajedničkim aktivnostima poput kestenijade, biciklijade, planinarenja, sportskih susreta, šivaonice, različitih zanimljivih predavanja i drugih aktivnosti otvorili su vrata škole i gradili zajedničko povjerenje. 

Pedagoginja Ivana Budić: Stvaranje pozitivne slike učenika o sebi

U našoj se školi velika pažnja pridaje odgojnoj komponenti obrazovnog procesa. Smatramo da bez razvoja odgojne komponentne učenici ne mogu dovoljno kvalitetno napredovati u obrazovnoj komponenti. S učenicima se kontinuirano radi na prevenciji nepoželjnih ponašanja, podizanju samopouzdanja, poticanju vršnjačke suradnje i izgradnji pozitivnih odnosa s drugim učenicima, ali i učiteljima kontinuirano tijekom cijele nastavne godine. 

Škola vodi posebnu brigu o preventivnom programu koji je nastao na temelju procjena potreba učenika naše škole, a sadržaji i aktivnosti programa integrirani su u svakodnevnu nastavu, kao i kroz izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, projekte, ali i stručna usavršavanja učitelja i predavanja za roditelje. Uz prepoznavanje rizičnih i zaštitnih čimbenika u školskom okružju cilj je raznim sadržajima i aktivnostima poticati stvaranje pozitivne slike učenika o sebi i razvijanje svijesti o vlastitim sposobnostima, vježbanje samokontrole i razvijanje komunikacijskih vještina.

Tko je nogometašima nadjenuo nadimak Vatreni?

Unutar škole nalazi se zbirka koju je svojoj školi i gradu poklonio istaknuti književnik, učitelj i novinar Josip Prudeus. Bio je istaknuti član Društva hrvatskih književnika, a Samobor je ovjekovječio u svojim pjesmama kojih je napisao više od 3000, od kojih je 150 uglazbljeno.

Utemeljio je Večeri hrvatske ljubavne poezije na Ljubičinu grobu te je jedan od utemeljitelja Škole dječjeg stvaralaštva – škole za darovite učenike hrvatskih osnovnih škola Novigradsko proljeće. Za života je primio brojne nagrade, među ostalim Nagradu za životno djelo Grada Samobora (2004.), Državnu nagradu, odlukom Hrvatskog sabora – Ivan Filipović za životno djelo, Povelju pape Benedikta XVI. za 60 godina ministriranja (2008.) i Povelju pape Franje za književno stvaralaštvo duhovnog nadahnuća.

Ono što malo tko zna jest da je Joža autor proslavljenog nadimka naše nogometne reprezentacije Vatreni.