Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

Jedno od temeljnih, ali i vječnih pitanja jest: „Zašto ljudi stvaraju?” Zašto počinju pisati, slikati, istraživati svijet oko sebe. Zašto počinju sumnjati, kritički gledati na stvari, misliti drukčije? Što god promijenili, uradit će kako treba tek onda ako u taj rad unesu htijenje, polet i zanos. To pravilo dvostruko vrijedi kada je u pitanju stvaralaštvo Likovnost u razvoju djeteta sklop je urođenih osobina i sposobnosti koje omogućuju djetetu likovne vještine sukladno njegovoj dobi. Bogata materijalna sredina i likovni poticaji izazov su dječjem likovnom stvaralačkom potencijalu i stoga je uloga odgojitelja pružiti strukturirani centar likovnosti. Tu dijete samostalno ili u suradnji s odgojiteljem vrši odabir tehnike, selekciju materijala. Dijete u takvom okruženju s lakoćom iskazuje kreativnost stvaranja. Dijete će umjetnički živjeti ako svakodnevno živi u živoj, spontanoj nevinosti i ljepoti igre koja će ga možda dovesti do umjetničkoga izričaja. (Nola,1980.). Likovna umjetnost, materijali i tehnike Prema autorici Kuščević (2015.), likovna je umjetnost specifična duhovno-materijalna djelatnost čovjeka, posebna vrsta spoznaje i komunikacije među ljudima koja stvara veze između individualnoga i društvenoga, materijalnoga i duhovnoga te prenosi iskustva i znanja čovječanstva na osobit način. Za razvoj likovne umjetnosti potrebna nam je određena mjera likovne intuicije. Takve su osobe likovni umjetnici koji imaju sposobnost govoriti likovnim jezikom. Njega definiramo kao sposobnost percipiranja pojava, osjećaja, osjeta, svijeta i izražavanja doživljenog likovnim govorom. Likovni se jezik ne može svesti samo na likovne elemente, jer on sadrži i brojne duhovne elemente kao što su motiv i tema, materijal-medij, likovna poruka, kreativnost umjetnika, individualne značajke umjetnika, metode oblikovanja te vremenske, prostorne i socijalne utjecaje. Za kvalitetan odgojno-obrazovni proces važno je promišljati o potrebama djeteta, njegovim interesima i mogućnostima. Dostupnost različitih materijala potiče želju i kreativnost za likovnim izražavanjem i stvaranjem, dok sama realizacija likovnoga djela nije moguća bez materijala i njegove obrade. Razlikujemo podloge, odnosno materijale kojima oblikujemo i pribor. Jakubin (1999.) pojašnjava podjelu likovnih tehnika na crtačke, slikarske, grafičke te tehnike prostorno-plastičnog oblikovanja. U metodici likovne kulture također se interpretira primjerenost materijala djeci i u odnosu na njihovu pedagošku vrijednost (Herceg i suradnici, 2010.). Dječje likovno stvaralaštvo Neometana likovna djela iskrena su i spontana, nema laži i izmišljanja, dijete daje svoj stav prema onomu što izražava (Grgurić, Jakubin, 1996.). Arjana Miljak (1996.) smatra kako je stvaralački proces djece podijeljen u tri etape. U prvoj etapi dijete se upoznaje s predmetom, materijalom. Ono istražuje i manipulira. Nakon upoznavanja koje može trajati dulje, nastupa druga etapa – ovladavanje uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja