Retrospektivna izložba kipara Ivana Meštrovića, u povodu obilježavanja 140. godišnjice rođenja jednoga od najvećih imena hrvatske umjetnosti, koju je 23. studenoga 2023. godine u Galeriji Klovićevi dvori otvorio predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković i koja će biti otvorena do 3. ožujka 2024. godine, prigoda je da se još jedanput prisjetimo toga velikana hrvatske umjetnosti i kulture općenito, uz nekakvo obećanje samima sebi da to ne samo u ovakvim obljetničarskim povodima. A to barem stanovnicima Splita i Zagreba i još nekih gradova po Hrvatskoj ne bi trebalo biti teško, jer se svakodnevno susreću s Meštrovićevim imenom na ulicama i trgovima svojih gradova – od Galerije Meštrović i Meštrovićeva Kašteleta u Splitu, pa spomenika Marku Maruliću i pogotovo Grguru Ninskom (kojemu se Meštrović, u znak poštovanja i zahvalnosti kao velikom branitelju prava na korištenje hrvatskog jezika i pisma u liturgiji, odužio s nekoliko spomenika koji se nalaze u Varaždinu, Ninu i Splitu, a ovaj u Splitu je i najpoznatiji), pa do zagrebačkih izložaka, kao što je Dom hrvatskih likovnih umjetnika, poznat kao Meštrovićev paviljon, na Trgu žrtava fašizma, ili pak skulptura (brončani odljev sadrenoga originala) Povijest Hrvata pred Rektoratom Sveučilišta u Zagrebu, koja je tu postavljena 1970. prigodom tristote obljetnice osnutka Sveučilišta u Zagrebu, a tu je i obližnji Zdenac života, koji se nalazi preko puta Rektorata, pred zgradom Hrvatskoga narodnoga kazališta. Na uvid svakomu prolazniku dvadeset četiri sata na dan!

Ivan Meštrović stekao je svjetsku slavu i ugled te je utjecao na generacije kipara i umjetnika uopće. Njegova djela čuvaju se u muzejima, galerijama i zbirkama diljem svijeta, kao i na mnogim javnim mjestima, gdje njegovi spomenici i danas oduševljavaju svojom monumentalnošću.

Izložba koju su Muzeji Ivana Meštrovića priredili s Galerijom Klovićevi dvori, kojom se uz Meštrovićevu obljetnicu obilježava i 40 godina postojanja Galerije Klovićevi dvori, predstavlja retrospektivan presjek Meštrovićeva kiparskog stvaralaštva, a ovim jedinstvenim muzeološkim projektom obuhvaćen je do sada najveći broj njegovih djela, posuđenih iz mnogih domaćih i stranih ustanova i privatnih zbirki. Više od 200 skulptura pruža uvid u razvoj opusa od najranijeg djetinjstva, preko formiranja na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, do afirmacije u Parizu i Rimu, kada stvara cikluse kojima postiže velik uspjeh na izložbama od Secesije u Beču do Venecijanskog bijenala. Skulpture koje su stigle iz New Yorka, Tate Gallery u Londonu, Leedsa, Ljubljane, Beograda, Rima i Praga te iz raznih dijelova Hrvatske publika će u Klovićevim dvorima, kao što već rekosmo, moći razgledati do 3. ožujka 2024. godine.

Na otvaranju izložbe prije dva mjeseca premijer Plenković je – uz podsjećanje kako je Meštrović bio svestran umjetnik bez premca, čija djela svjedoče o univerzalnoj snazi njegova umjetničkog izričaja i dubini njegove kreativnosti – posebno istaknuo kako je Meštrović bio istinski hrvatski domoljub koji će zauvijek ostati upamćen i po tome što je najvrjedniji dio svog bogatog opusa posmrtno ostavio domovini Hrvatskoj. Veliki je umjetnik, naime, to učinio svojom Darovnicom hrvatskome narodu iz 1952. godine kojom daruje brojna remek-djela, impresivnu arhitekturu i oplemenjene prostore kojima danas upravljaju Muzeji Ivana Meštrovića. Sastavnice Muzeja nalaze se u njegovu domu i atelijeru u Zagrebu, obiteljskoj vili i obnovljenom renesansnom kaštilcu u Splitu te u Otavicama, rodnom kraju njegove obitelji.

U najavi izložbe čitamo riječi Meštrovićeve, izrečene davne 1924. (O mojoj umjetnosti, Kolo, New York, 1924.): „Moja se umjetnost izražava u tvrdom drvu i kamenu, ali ono što umjetnost sadržava nije ni od drva ni od kamena, ono je izvan prostora i vremena. Umjetnost je pjesma i molitva u isti mah.” 

Vrijedi truda uhvatiti vremena, do zatvaranja izložbe, pa na licu mjesta, u Klovićevim dvorima, doživjeti duh, misao i smisao tih Meštrovićevih pjesama i molitava koje „skriva” svako njegovo djelo.