Smotra literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva učenika već više od tri desetljeća okuplja kreativne mlade autore, izvođače i novinare među učenicima, pružajući im priliku da izraze svoje misli, emocije i stavove te da, uz stručno vodstvo svojih mentora i članova prosudbenih povjerenstava, razvijaju talente, budu prepoznati i potaknuti u svom umjetničkom i osobnom razvoju.

Njihova postignuća koja su prosudbena povjerenstva pozvala na državnu smotru mogu se pronaći u Zborniku radova na mrežnim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je uz Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih i organizator smotre, a u ovome broju Školskih novina, zadnjem u ovoj školskoj godini, kako se to uobičajilo u zadnjih desetak godina, donosimo kraći izbor literarnih radova, i to zbog ograničenoga prostora samo pjesama.

U organizaciji MZOM-a i AZOO-a odvija se i natjecanje-izložba LIK na kojoj mogu sudjelovati učenici osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske, i to učenici od 5. do 8. razreda osnovnih škola te učenici svih četiriju razreda gimnazija i škola koje obrazuju učenike u programima likovnih umjetnosti i dizajna. Ovogodišnje natjecanje održano je od 28. do 30. travnja u OŠ Frana Krste Frankopana u Osijeku, a s toga natjecanja donosimo u ovome prilogu po tri najbolja rada u sve tri kategorije.

Zbornik LiDraNo otvara prostor susreta s učeničkim stvaralaštvom uvodnim tekstom urednika Zbornika Miroslava Mićanovića, koji, među ostalim, piše: „LiDraNo! (…) Mislimo da uzvikujemo i da ga prizivamo, ali tu je i kad mislimo da je sve vrijeme ovog svijeta pred nama, ili da ga možda nema, dok se mijenjaju mora i prostori, dok se mijenjaju ideje o nama i drugima, dok nismo sigurno što s čim graniči… Ali pouzdano i s velikim pouzdanjem očekujemo pustolovinu koju stvaraju i donose literarni i novinarski radovi (čitali smo ih i pamtimo ih), oni jesu dokument vremena sadašnjeg, što znači prošlog i budućeg!ˮ

Vjerujemo da će čitatelji ovih tekstova MOĆI osjetiti tu pustolovinu i da će pronaći barem jedan stih koji će ih podsjetiti na vlastite snove.

Učenički radovi

MUOJ MAČKIĆ

Muoj mačkić debeljkić.

Muoj mačkić težačić.

Muoj mačkić mažljivić.

Đinđer je ta muoj mačkić.

Mario Križanac, 1. razred

OŠ Vladimira Gortana, Žminj

Voditeljica Gordana Otočan

NIJE FER

Nije fer što moram davati zagrljaje roditeljima na različitim

adresama.

Nije fer što tata mami više ne kupuje cvijeće.

Nije fer što školske događaje moram prepričavati dvaput.

Nije fer što je mama često zamišljena i ljuta.

Nije fer što tata često nema kome čitati priču prije spavanja.

Nije fer što društvene igre za 2-4 igrača uvijek igram u dvoje.

Nije fer što me tata ne može vidjeti kad poželi.

Nije fer što mama nema kome dati pusu za laku noć dok sam ja

kod tate.

Nije fer što u šetnji mogu držati samo jednu ruku.

Nije fer što mama mora sama nositi teške vrećice iz trgovine.

Nije fer što tatu nema tko pozdraviti prije odlaska na posao.

Nije fer što više nemam zajedničkih fotografija na kojima se

roditelji smiješe.

Katja Študir, 3. razred

OŠ Većeslava Holjevca, Zagreb

Voditeljica: Doris Dobranić Bakša

ZMAJ

Vidio sam zmaja

velikih krila

u rukama mu je bila

motorna pila.

Rekoh mu: Gdje si zmaju,

stari lave?!

A on će meni:

Ovo će te koštati glave!

Gabriel Eškit, 4. razred

OŠ „Dr. Franjo Tuđman”, Beli Manastir

Voditeljica Silvana Bošnj

ČRF

kam god

se obrneš

nešče črva

spominja

jeni veliju

da su sretni

kak črvek

h jabukice

drugi pak da

črve h riti imeju

trejti ih suobu

h ribičiju neseju

piceki ih zobljeju

susedi ih kuneju

deca se kak črvi

po naklje vliečeju

a ja o črvima

znam jedine

nikak nečem

h unje pehati

nečem ih najti

h jabuke

a još manje

h riti

Doroteja Žučko, 5. razred

OŠ Jakovlje, Jakovlje

Voditeljica Kristina Kraljić-Pihač

LJUBAVNA GRAMATIKA

Tko? Što?

Marko. Ljubav.

Promjenjiva ili nepromjenjiva?

Promjenjiva.

Svaki dan drugi nastavak.

Jesna i niječna rečenica.

Voli me, ne voli me.

Volim ga, ne volim ga.

Sadašnjost.

Prolazi kraj mene.

Prošlost.

Nije me ni pogledao.

Pridjevi?

Crvena, tužna, ljuta, zbunjena.

Zašto je takav?

E, to još nismo učili!

Stela Lončarić, 5. razred

OŠ Šemovec, Trnovec Bartolovečki

Voditeljica Maja Vitković

SALJSKI GOOGLE

Iza svakog saljskog ugla,

Eto HRT-a, eto Googlea.

Kuder sada do kuće pasati

Da me kamera iza koltrine ne uvati?

,,Ča je pošla?“, „Kad je došla?ˮ

„Je ča doni?ˮ, „Je ča poni?ˮ

„I ki je no kraj njega bi?ˮ

„Je ča pi?ˮ

Sad ću lipo ja u glavu,

Neću ni kroz polje, ni kroz travu.

Drito gren, pa ča bude,

I ko me vidu babe lude.

Ne moreš sakriti, sve već znaju.

Prvo muču pa se onda zlaju, kozlaci:

Kakovo je čigovo pleme i ki je komu ča po raci.

Ki je s kim bi i komu je drob viti,

I koliko je rib ki ćapa, i koga ni bilo viti.

„Ča je no od vlasov učinila?ˮ

„To joj je prvi kapot ča je kupila!ˮ

I komu se na glavi švenci kotu,

I ki je komu vrtli staranca,

I ki je za dišpet tovara odriši,

Pa se ocira zada koltrine: „Hodi pa ga išći!ˮ

I čigova je ona mala?

I zač se je babuljala?

Ka je lastra pukla, koltrina se zaljuljala,

a Mare je jušto guglala!

Laura Piasevoli, 6. razred

OŠ Petar Lorini, Sali

Voditeljica Ana Krvavac

BOŽIĆ NA B

Bijeli Božić brzinom bljeska banuo,

bijelom bojom boji brda, brjegove,

brige, boli besprijekorno briše…

Bezbrižna braća bacaju bombone, brbljaju,

bakalarom brkove brljaju,

baka baklavu blaguje…

Božićnjakova bijela brada blješti,

bučni bubnjevi bruje,

bezvremenski biseri borom blistaju…

Blizu bijaše biblijski, betlehemski Božić,

blago Božje blizine blagostanje budi,

bolju budućnost budi…

Blažen, bezbrižan Božić bio!

Lili Kostanić, 6. razred

OŠ „Vladimir Nazor”, Ploče

Voditeljica Ivana Pudar Pećar

PJEŠČANI SAT

kamo odlazi vrijeme, kuda se skrilo, sad mi

se čini kao da je sa mnom bilo; kao da

je u šaci, grabim ga, hvatam, lovim

moram ga obuzdati, svladati

jer će opet brzo nestati ,

proteći, proletjeti

i kada ga uhvatim

pažljivo ću birati

komu ga dati

tko će ga

cijeniti,

voljeti i

meni

vratiti

Barbara Franić, 8. razred

OŠ „Ivana Brlić-Mažuranićˮ, Slavonski Brod

Voditeljica Višnja Kokanović

NENAJAVLJENA GOŠĆA

Ona je tako nekako tiha izvana, ali bučna iznutra.

Nema tijelo, nema duh, a dolazi nenajavljeno.

Čujem joj glas, čujem hihotanje,

čujem viku, čujem je i ne htijući to.

Sjedi pored mene i ne odlazi.

Zbog nje misli postaju neukrotive, jure po glavi, sudaraju se.

Pokušavam je nadjačati smijehom,

razgovorom, pjevom, tuđim glasovima,

ali uvijek pronađe put nazad.

Hladna je, nepobjediva.

Bitka nije gotova kad ja kažem,

već kad ona zada posljednji i najteži

udarac.

Nema oči, ali promatra kako se raspadam,

Nema usta, ali stvara mi pomutnju u glavi,

Nema uši, ali sluša moj plač u kutu sobe,

Nema zube, ali me izgriza,

Nema ruke, ali me pobjeđuje u ringu,

Nema noge, ali brza k svojemu cilju.

Nema oblik,

Nema ništa,

Ali uspije napasti,

Uspije nadjačati,

Uspije pobijediti,

Uspije biti svoja,

Uspije biti

Usamljenost.

Lucija Fresl, 8. razred

OŠMilana Langa, Bregana

Voditeljica Valentina Mahović

KUĆA

Ako je kuća samo kuća

onda nije svaka lijepa

svi zidovi nisu bijeli

i sva svjetla nisu upaljena.

Ako je kuća samo kuća

onda ju je lakše gledati samo izvana.

Ako su svi zidovi samo zidovi

onda su svi čvrsti i jednostavni.

Ako su svi zidovi samo zidovi

onda su neki svjedočili čemu nisu smjeli

neki nisu onome čemu su trebali.

Ako su sva vrata samo vrata

onda neka ne bi smjela biti zalupljena

druga ne bi smjela biti otvorena.

Ako su sva vrata samo vrata

zašto su neka stalno zaključana?

Ako je kuća samo kuća

onda se nije smjela glasati

onda su zidovi trebali šutjeti

i onda je netko trebao kucati.

Lara Đukić, 1. razred

Gimnazija Eugena Kumičića, Opatija

Voditeljica Kristina Staničić

KAD NESTANEŠ

Kad nestaneš

ne ostaje ništa,

osim prazne stolice s tvojom sjenom

u našoj učionici.

I kao da se ništa nije dogodilo,

svi šuteći obiđemo tvoje prazno mjesto,

pa se zagledamo preda se,

kao zaustavljeni sat na zidu,

zastanemo.

Kad nestaneš

zakasni proljeće,

kao umoran slikar, odloži umorno svoju paletu.

Kad ti tog jutra ne dođeš,

školsko zvono postaje nečujno

pod strahom za tvoju sudbinu i krikovima koji odjeknu

hodnikom.

Kad nestaneš,

ponekad te sačekam u parku pred školom,

u nadi da ću te opet ugledati

kako nasmijana prolaziš ispod krošnje divljeg kestena.

I pomislim

kako sam te tog jutra trebala duže čekati...

Svijet postane hrapav,

i sva lica oko mene učine mi se krivcima.

Ostanem gladna hrabrosti

da se suočim s istinom,

da te nema.

Kad odeš,

ostane prazno jedno poglavlje,

ispod klupe pronađem papirić s tvojim rukopisom,

pravim se da mi je nešto zasmetalo u oku.

Sretnem tvoju mamu.

Kaže da je bolje, ali joj ne povjerujem.

Ispričam joj vic, kao nekad tebi.

Nasmiješi se, a ja ugledam djelić tebe u tom osmjehu.

Tvoja sestra ponekad odjene tvoju vezenu košulju,

sveže kosu u rep kao što si ti znala,

tvoj je brat konačno dobio vozačku dozvolu.

Vidim ga, ponekad,

kruži ulicama,

zastane pred parkom u kojem si posljednji put viđena.

Kad odeš,

počinjem te slikati,

da te ne bih zaboravila,

da bih te prepoznala,

ako jednom opet nasmijana prođeš

ispod krošnje divljeg kestena.

Evelina Petrović, 2. razred

Scuola media superiore italiana –

Talijanska srednja škola, Rovinj

Voditeljica: Nataša Paćelat

GRANICA GORČINE. BETON BRUT ᾽54

[to zemlja je što izrodi duše naše što povuku za sobom ruke hladne / zelene

/ prljave da budu žive i ljube stvari kao što On ljubljaše Nju]

Blijedo hladno sunce cijedi se po zidovima, u

ritmu stroja ostavlja mrlje svjetlosti na betonu

svačega tu ima, no odavno ne postoji čežnja ni

… ti

nebo nije plavo

nebo je komad lima

zakucan na čelične šipke

dvanaesti kat smrdi na vruću plastiku. netko psuje kroz

otvorena vrata lifta. žena s rukama u vrećicama ne okreće se.

pločice u hodniku hladne su i masne.

stopala ostavljaju otiske.

otisci nestaju u betonu.

ruke su u džepovima – praznim, Ministre! – ali ne griju se.

načas crveno svjetlo zatreperi iza vjeđa pa

nastavi put u još tužniji suton.

II.

dan je predug. noći kratke. legao sam u krevet. popločanih

večeri šeću ljudi i njihovi strojevi. ostajem unutra briga me za

„svježˮ zrak.

učim Descartesa: um je nefizički entitet, područje svijesti, dok je

tijelo…

negdje se drugdje nastavlja pisati.

III.

muškarac na suprotnoj obali skuplja plastične boce. tup zvuk pri

sudaru.

možda Charon nudi povratnu naknadu.

Hladan kamen pod čelom šuti

šuti kao molitva što nikada nije stigla u dlanove njezine – u njezine

vene

zato palim ovu kožu, ove ruke

iz dima raste nešto manje od mene

nešto bliže tebi

pa se pitam: zašto gorimo i zašto ljubimo stvari koje nikada nisu

znale ljubiti nas

zato

nebo nije plavo

nebo je komad lima

Lovro Rešetar, 4. Razred

Srednja škola Ivanec, Ivanec

Voditeljica Maja Držaić

Godina visokih tenzija i dugotrajnih sukoba