Pripremamo sadržaj…
Školski je dan obilježen krutim rasporedom, dijelom i zbog rada brojnih škola u više smjena, zbog ¸čega nije moguće na optimalan način organizirati odgojno-obrazovni rad i aktivnosti. Brojni oblici rada u malim skupinama, individualnog rada s učenicima nisu zastupljeni u mjeri u kojoj bi trebali biti jer učenicima završava smjena i dolaze drugi učenici koji se koriste prostornim i drugim kapacitetima škole. Priličan broj učitelja danas ne može sve svoje profesionalne zadatke obavljati u školi, nego ih često obavlja kod kuće jer u školi nema odgovarajućih infrastrukturnih uvjeta za učiteljski rad – to je samo fragment slike stanja u hrvatskom osnovnom školstvu zbog kojega Ministarstvo znanosti i obrazovanja pokreće korijenite promjene...
Napisali Marijan Šimeg i Mirela Lilek / Jutarnji list
Možda ne bi bilo naodmet da se ministarstvo ugledalo u Agenciju za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih koja već sedmu godinu u miru i popriličnoj tišini, daleko od očiju najšire javnosti, ali u stalnom kontaktu i suradnji ne samo s ravnateljima strukovnih škola nego i sa strukovnim nastavnicima radi na modernizaciji ovog segmenta obrazovne vertikale i na pisanju posve novih strukovnih kurikuluma koji bi u bliskoj budućnosti trebali zamijeniti nastavne planove i programe za strukovne škole iz pradavne 1997. godine. I sve se to provodi pod neformalnim geslom „NEMA NAZAD!”
Ono što je sasvim sigurno – kao što je uvođenje besplatne prehrane izazvalo posvemašnju buru i razotkrilo višegodišnju nebrigu pojedinih lokalnih zajednica za škole, tako će i cjelodnevna škola uputiti „zainteresiranu javnost” na dodatno guglanje. Proučavat će se koje su se to škole odazvale na javni poziv te doći do jednostavne spoznaje (za neke i iznenađenja!) da u Lijepoj nam Našoj postoje i škole koje imaju tek dvoznamenkast broj učenika i da će njima organizirati cjelodnevnu školu vjerojatno biti „piece of cake”. S druge strane, ustanove od gotovo tisuću učenika nestrpljivo će čekati da dođe i njihov red za dogradnju te se zdušno nadati da umjesto koraku bliže prema jednosmjenskom radu u skoroj budućnosti ne će morati prijeći u treću smjenu...
Još jedan slučaj vršnjačkog nasilja dogodio se ovoga puta u školi u Slavonskom Brodu. Dvije djevojčice uoči sata tjelesnog igrale su se papučama. Jedna ih je drugoj uzimala, ova se borila da ih dobije natrag. Kad su ostali učenici iz 5. b razreda vidjeli što se događa, svi su se, njih više od 20, sjurili u prostoriju i počeli tući jednu od djevojčica. Gurali su je, udarali rukama, nogama, grebli, šamarali. Završila je na Hitnoj, gdje su joj utvrđene lakše tjelesne ozljede.Mediji navode da ravnateljica nije postupila po protokolu, zbog čega se sumnja na zataškavanje slučaja nasilja...
Timski je rad nužan svakoj osobi, a ako mi ne pokazujemo suradljivost i sposobnost za timski rad, kako to ondamožemo očekivati od učenika? Danas nije lako biti autoritet i nastavnik, kraj Chata GPT4. Nastavnik kaže jedno, učenik pita umjetnu inteligenciju koja kaže drugo pa nas djeca korigiraju. Haj’mo onda prebaciti lopticu učenicima, a mi ćemo ih voditi kroz procese, jedna je od ideja koja se čula na skupu…
Učenici nikad prije nisu imali bolje ocjene, ni toliko opravdanih izostanaka, nikad im dosad izostanke nisu opravdavali roditelji, a ipak su vrlo depresivni, anksiozni, imaju strah od škole, nisko samopouzdanje. Agresivni su, za vlastite probleme optužuju nastavnike, a tragično je da katkad ne vide smisao ni škole ni vlastitog života. I sve ih više treba neki oblik individualne podrške…
Roditeljima bi se omogućilo da komunikaciju s razrednicima mogu ostvariti izravno kroz e-Dnevnik, bez potrebe za upotrebom drugih komunikacijskih alata. Na početku školske godine automatski će se kreirati grupa korisnika s razrednikom i roditeljima djece pojedinog razreda...
Otvorenom komunikacijom stvara se toplo, sigurno i poticajno okružje za osobni rast i razvoj učenika koji uče jedni od drugih, pomažu jedni drugima i aktivno slušaju jedni druge, pazeći pritom na individualnost učenika, iskrena je ravnateljica Mirjana Jambriško...
U Dječjem vrtiću „Tratinčicaˮ u Zagrebu već dugi niz godina uoči Božića učenici Glazbene škole Vatroslava Lisinskog iz Zagreba, početnici na klarinetu, priređuju božićni koncert za vrtićku djecu, na kojemu izvode jednostavne skladbe za klarinet, predstavljajući tako najmlađima sam instrument, klasiču glazbu i sam doživljaj koncerta. Projekt je zanimljiv jer se tiče i predškolskog i školskog uzrasta, a u oba područja zalazi se, na što upozoravaju stručnjaci, na najzapostavljenijepodručje obrazovanja, a to su glazba i umjetnost općenito. U ovome prilogu donosimo osvrte na te koncerte – s motrišta profesora glazbene škole i s motrišta odgojiteljice u dječjem vrtiću…
S glazbom se djeca susreću svakodnevno i od najranije životne dobi. S obzirom na tu inicijalnu povezanost djeteta i glazbe, zadatak je odgojitelja nenametljivo podržavati, razvijati i produbljivati interes za glazbu, osvijestiti glazbene elemente. Pri tome je važno promišljati o svim raspoloživim resursima – o formalnom i neformalnom obrazovanju odgojitelja, o suradnji unutar vrtića glede medija u kojima djeca doživljavaju glazbu i proširuju iskustva, o suradnji s glazbenicima...
Svrha je projekta pružiti podršku učiteljima i drugim odgojno-obrazovnim djelatnicima glede razvoja i usavršavanja vještina i kompetencija poučavanja u području STE M-a te aktivnom građanstvu. Jačanjem stručnih kapaciteta djelatnika popularizirat će se STE M usmjeren na djecu, mlade i opću populaciju te potaknuti mlade na aktivno građanstvo i razmišljanje o održivom razvoju…
Školska praksa i teorija na kojoj ona počiva oduvijek su, čini se, izazivali nezadovoljstvo, što je pak, često, bila podloga kritičnosti i zagovaranja promjena kako samog sustava, tako i nadređene mu teorije/ideologije. Potkraj 19. stoljeća, Ljudevit Dvorniković (1861. – 1933.), učitelj, pedagog i filozof, među prvima u Hrvatskoj osporio je posvemašnju prevlast herbartizma u pedagogiji i nastavi, upozoravajući pritom – tragom zamisli H. Spencera – na odgojnu važnost pozitivističkog evolucionizma...…
„Cijeli se sustav zasniva na povjerenju i vjerujem da smo zbog toga postigli mnoge dobre rezultate. Mladi i dalje žele postati nastavnici, gotovo jednako kao i odvjetnici ili liječnici”, tvrdi Seitsalo, kazavši da ih motivira mogućnost da utječu na posao, kao i sloboda odlučivanja kako će ga obavljati...