Proteklih dana u mnogim školama diljem zemlje ponovno su dominirale brojke. Ne one uobičajene učeničke ocjene na koje su svi navikli, već znamenke koje su prezentirali sindikati i Ministarstvo. Štrajkovi su unijeli statistički „nemir”, izvještaji su bili dijametralno suprotni, osobito sada kod cirkularnih „epizoda”. Čelnici sindikata hvalili su se angažiranošću i velikim odazivom (kao i podrškom onih koji nisu njihovi članovi), a djelatnici krovne institucije isticali puno manji broj štrajkaša. Oni racionalniji reći će da je istina (kao i obično kad su posrijedi dvije suprotstavljene strane) ‒ negdje u sredini.
Brojke će dominirati i dolazećeg petka kad je najavljen veliki prosvjed na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Pomno će se evidentirati oni koji su pristigli iz svih krajeva Hrvatske kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo postojećim, a možda će netko (kao u ne tako davnim vremenima) pokušati minorizirati cjelokupni događaj tvrdnjama o „čekanju tramvaja” ili „fešti”. Ne treba zaboraviti da je prije nekoliko dana na istome mjestu održan prosvjed odgojitelja, čime se jasno iskazuje da u sustavu nije baš sve obojeno ružičastim tonovima...
U napetim tjednima „vagale” su se izjave glavnih aktera uključenih u štrajk, crtali stupičasti grafikoni pojedinih djelatnosti, zgražalo nad podatcima da savjetnici za trening i obuku konja imaju veći koeficijent od učitelja te da je pojedinim državnim tajnicima povećanje plaće u rangu s mjesečnim primanjima onih koji svakodnevno staju pred učenike.
Trebalo je, naravno, organizirati i nastavu ‒ roditelji nisu unisono podržali štrajk kao prije nekoliko godina, a ni djelatnici u školama nisu bili sasvim jedinstveni. Članovi jednog sindikata jasno su izrazili protivljenje, a oni koji nisu sindikalno aktivni ostali su na vjetrometini pitajući se kome će se priključiti. Dodatni „uteg” svemu bila je i promptna odluka Vlade o neplaćanju dana provedenih u štrajku.
Naravno da ponovno treba istaknuti i činjenicu da se sve ovo odvija baš uoči lokalnih izbora pa su mnogi dojučerašnji kandidati anonimci (koji su se baš sada sjetili teškog položaja prosvjetara) iskoristili situaciju za populističke izjave od kojih se mnogim djelatnicima škola vjerojatno diže kosa na glavi. Ako se zna da je ovo i razdoblje kad se u pojedinim školama održavaju izbori za članove školskog odbora, jasno je da atmosfera nipošto ne može biti idilična.
Završni „matematički račun” posve je jasan ‒ iako nas svakodnevne vijesti o aferama pojedinih aktera javnog života gotovo uvjeravaju da je Hrvatima najdraža operacija oduzimanje, iako će se danima nakon što sve završi zbrajati dobrobiti i štete, iako će pojedini sindikati zadovoljno trljati ruke množenjem svojih članova, neminovno je da će se ponegdje školsko ozračje narušiti, a zbornice dodatno podijeliti.
Je li to sve u skladu s glasovitom „divide et impera” i odgovara li nekome baš takva situacija, ostaje za vidjeti...
„Zakon je jasan” svojevrsni je postulat koji će vam spremno podastrijeti pravni eksperti naiđete li na kakvu nedoumicu u silnoj količini članaka i stavaka kod kojih ćete kadšto zastati u nevjerici. Ostaje, naravno, upitno kako je moguće da „jasnoću” nerijetko svatko od njih tumači na svoj način. Ne bi li upravo te rečenice trebale biti potpuno različite od književnih tekstova koje svaki čitatelj doživljava na svoj način i zasebno otkriva „što je pjesnik htio reći”? S obzirom na sve navedeno, katkad se čini da upravo zakonske akte treba razumijevati poput silnih pravopisnih dilema u jeziku koje pragmatični Hrvati otklanjaju u stilu – može i jedno i drugo...