Čista srijeda

Krajem ožujka konačno je završilo pisanje nacionalnih ispita, a uzdah olakšanja u srijedu netom prije praznika možda jest i najbolji komentar provođenja ispita o kojima svatko ima neko svoje mišljenje. U tri tjedna učenici osmih razreda pisali su čak osam provjera – koliko će to biti pokazatelj njihova stvarnog znanja ostaje za vidjeti, iako mislim da već unaprijed znamo odgovor na ovo, pomalo retoričko pitanje. Generacije diljem Hrvatske koje odrastaju u okružju u kojem društvo nameće stav da je jedino bitna ocjena (a znanje tek možda dobro dođe) zasigurno su pune elana i entuzijazma pristupile rješavanju svakojakih zadataka izvađenih iz teško otvorivih vrećica. Posljednja je rečenica gotovo na tragu one reklame – a onda je svizac zamotao čokoladu... Na upit zašto provedba nacionalnih ispita mora biti tako stiješnjena u nekoliko proljetnih dana te zašto se, pobogu, mora održavati u jeku županijskih natjecanja (na kojima također sudjeluju i ti isti učenici osmih razreda), diplomatski se odgovara da jednostavno nema dovoljno termina da bi se sve uskladilo. Kao što već nekoliko godina nema dovoljno termina u kalendaru da se sasvim ne preklope pojedina natjecanja pa se „kemija”, šalju se dopisi, osnivaju dvostruka povjerenstva koja će to sve popratiti u udaljenim školama, usklađuje gotovo neuskladivo, a darovitim pojedincima, koji su, eto, imali peh da se plasiraju na dva natjecanja, kao dodatne zaslužene nagrade „serviraju” se oba testa istoga dana! O mentalnom zdravlju tih učenika sad se najednom više ne vodi toliko brige, a nisam „zapratio” ni bilo kakav komentar pravobranitelj(ic)a za djecu na ovu temu… Ipak, vidjelo se da za poneki „viši cilj” ima i mjesta i vremena i prostora. Potezom pera odredio se datum izbora i najednom „svijet staje”, a sve se može dogovoriti i uskladiti ‒ jedne obične srijede u travnju. Naravno, kad u glavnim ulogama „najgledanijeg hrvatskog filma” nisu djeca ni prosvjetni djelatnici (koje ćemo, kako stvari stoje, uskoro definirati kao službene osobe kojima svatko može ući u prostore za rad, verbalno i fizički tjerati neku svoju pravdu te kasnije samo izraziti žaljenje). Čistu srijedu zaposjeli su neki drugi „glumci”, cijeli niz aktera od kojih za neke možda nisu čuli ni svi stanovnici vlastitog kvarta, ali su sami sebi iznimno važni, što je u današnje vrijeme i više nego dovoljno... Budući da će dolazeći dani apsolutno biti posvećeni samo njima, upućujem ponovno tek jedan jednostavan apel – s obzirom na to da gotovo svi od njih najavljuju da će već od 18. travnja biti bolje i uspješnije, neka onda i ova opisana, u suštini jednostavna kalendarska „dionica” vezana za đačke pisane provjere (natjecanja i nacionalne ispite) dogodine bude bolja. Dovoljno je samo da (ne)poznat netko zaviri u te preklopljene kalendare, upozori na to da pojedini datumi „blinkaju” te da svi (kako se to stručno kaže) važni obrazovni dionici konačno sjednu za zajednički stol i donesu jednostavne odluke koje će biti najbolje za našu djecu u