E - prvašići

Na službene adrese škola već su pristigli dopisi upravnih odjela nadležnih za obrazovanje u pojedinim županijama u kojima se nalaze rasporedi utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta kao i termini upisa učenika u prvi razred osnovne škole. U tijeku su i webinari koji nastoje odgovoriti na sva pitanja školskim administratorima zaduženima za provođenje e-upisa. Aplikacija nudi najvažnije podatke o samim učenicima, a iznimno važna je i činjenica da se sustav stalno „osvježava” te, primjerice, automatski generira nove stanovnike pojedinog upisnog područja prilikom prijave prebivališta. Definitivno, velik korak unaprijed koji će omogućiti jednostavnije i lakše upise u osnovnu školu. Vjerojatno će (u samom startu) biti svojevrsnog nesnalaženja ili početničkih teškoća, no s vremenom će, sasvim sigurno, biti brže i lakše.

Uostalom, sjećate li se uvođenja e-Dnevnika u škole? Neki su tjednima zazivali povratak papirnatih inačica, koje danas gotovo više nitko i ne spominje. Pitanje je samo hoće li aplikacija „krenuti” onim smjerom kojim bismo svi željeli te hoće li se iz godine u godinu popunjavati nekim novim imenima i sve većim listama. 

Stalno treba ponavljati i neprestano isticati – u odnosu na razdoblje od prije samo deset godina danas školski sustav „broji” pedeset i osam tisuća učenika manje, što je činjenica koja itekako poziva na oprez i razmišljanje. Crno-bijele fotografije iz nekih prijašnjih vremena kad se u pedesetak kvadrata učionice tiskalo i tridesetak učenika izgledaju danas gotovo nestvarno. Dovoljno je, isto tako, „zagrebati” malo i u statuse područnih škola ˗ sve ih je veći broj koje se zatvaraju, a svi koji su barem jednom posjetili neku područnu školu, znaju što to znači za cjelokupnu zajednicu. Nestankom dječjeg smijeha u školi praktički „umire” i samo mjesto.

I dok jedni pred televizijskim kamerama u mikrofone govore o blagostanju i neprestanom povećavanju standarda života građana, opće je poznato da se mnoge mlade obitelji suočavaju s potpuno oprečnim diskursom od „meda i mlijeka” te (nezadovoljne situacijom u društvu), kupuju jednosmjerne karte za inozemstvo. 

Stoga, ako istinski želimo zakoračiti unaprijed, demografska politika o kojoj se već dugo godina možda previše priča (a nikako da se konkretno poduzmu određeni koraci) mora konačno doživjeti potpuni zaokret. Poticaji, primamljivost, mogućnosti zaposlenja, povoljniji stambeni krediti… toliko je toga što bi se moglo usmjeriti prema mladim osobama koje tek zakoračuju u prve dane zajedničkog obiteljskog života. 

No, dok se ne dogodi potpuni „reset”, mnogi hrvatski mališani će i nadalje djetinjstva provoditi daleko od svoje prave domovine, a umjesto da neposredno uživaju u svim istinskim „radostima i lipotama” naše zemlje, otkrivat će ih tek preko ekrana…