Ne smijemo zaboraviti partnerstvo s djecom

Suvremen pristup odgoju i obrazovanju te ostvarenju najboljeg interesa djeteta nužno uključuje suradnički, pa čak i partnerski odnos među institucijama predškolskog odgoja, škola, obitelji i zajednice odnosno među odgojiteljima, učiteljima, roditeljima i donositeljima odluka. 

Pri tome ne smijemo zaboraviti ni partnerstvo s djecom jer teorijski koncept partnerstva, kao i praktične implikacije njegove primjene, naglašavaju potrebu uključenosti djece kao važnih dionika odgojno-obrazovnog sustava u taj proces, a u cilju holističkog pristupa ostvarenju dobrobiti djeteta. Prepoznajući potrebu povezivanja predškolskih i osnovnoškolskih ustanova, pokrenuta je inicijativa stvaranja zajednice vrtića i škola na području Krapinsko-zagorske županije. Programom intenzivne suradnje odgojno-obrazovnih ustanova želi se pridonijeti poboljšanju iskustava djece tijekom prijelaza iz predškolskoga u osnovnoškolsko obrazovanje, ali i osnažiti učitelje razredne nastave, odgojitelje u vrtićima, stručne suradnike i ravnatelje, uz pomoć organizacije stručnog usavršavanja, upravo u području povezivanja odgojno-obrazovnih djelatnika dvaju sustava. 

Rezultat tog nastojanja i pokrenute inicijative Zajedno vrtići i škole – ZVIS, čiji sam među ostalim i ja pokretač i osnivač, jesu dva povezana programa: organizacija stručno-znanstvenih skupova te izrada, implementacija i evaluacija tzv. kurikuluma prijelaza iz dječjeg vrtića u osnovnu školu koji omogućuje kvalitetan prvi susret predškolskog djeteta sa školom, odnosno kurikulum je osmišljen radi pobuđivanja dječje znatiželje, mašte i kreativnosti te stvaranja pozitivnog ozračja ili školske klime. 

Upravo se školska klima u brojnim istraživanjima apostrofira kao važan prediktor budućih akademskih uspjeha, prevencije nasilja i socijalno neprihvatljivih oblika ponašanja učenika, odnosno kao važan čimbenik djetetova kognitivnog, socijalnog i emocionalnog razvoja.

Bez učinkovitog odnosa i suradnje između roditelja te vrtića i škole nije moguće ostvariti osnovne ciljeve odgoja. Stoga ta suradnja treba biti jednaka, aktivna i odgovorna. Suradnja treba biti jednaka zato što dijeli ciljeve i obveze vezane za odgoj djeteta, aktivna zato što potiče razvoj djeteta i odgovorna jer dionici odgojno-obrazovnog procesa imaju dužnosti i prava. Od suradnje korist imaju svi: i roditelji, i dijete i odgojitelj, odnosno učitelj. Suradnja se zasniva na međusobnom povjerenju, poštovanju, dvosmjernoj komunikaciji te prihvaćanju prava i dužnosti.

Dobrom suradnjom ostvaruje se kontinuitet u odgoju i obrazovanju i svakom se pojedinom djetetu omogućuje razvoj u sredini koja će djelovati poticajno na razvoj svih njegovih potencijala te će se dijete u toj sredini osjećati prihvaćeno, voljeno, sigurno, zadovoljno i zaštićeno.

Suradnja roditelja i škole ključan je čimbenik uspješnog odgoja i obrazovanja djeteta, utemeljen na partnerstvu u kojem su obje strane jednake, aktivne i odgovorne. Dobra suradnja pridonosi boljim ocjenama učenika, redovitom pohađanju nastave, većoj motivaciji za učenje te prevenciji disciplinskih problema.