Ima li nade za mlade?

Do suza me ganula dobra vijest iz Rijeke, gdje su trojica mladih ljudi spasili stariju osobu od sigurne smrti. Nažalost, ne mogu navesti njihova imena, jer se naši gizdavi mediji nisu baš potrudili da o tim momcima opširno pišu niti da ih slikaju i pokažu u pravo vrijeme. Nije se čulo ni da ih netko časti i slavi, a zaslužili su to. 

Rastrgani smo od silnih slika i prilika goluždravih, tetoviranih, čupavih, neobrijanih idola, koji jauču na engleskom jeziku i presavijaju se, mašu rukama i nogama, valjaju se po raskošnim pozornicama koje koštaju debelo, valjda i to nekoga zabavlja. Sve je to sigurno potreba ljudskog društva da se ide u duhu vremena, ali mi u tome zaista pretjerujemo. Pa se o onima koji odlaze izvan granica naše zemlje kao navijači s namjerama da se tuku brinemo i podržavamo ih i kad su krivi, a one koji postižu zapažene uspjehe u znanosti i kreativnosti možda samo tu i tamo spomenemo. Za mnoga natjecanja često nemamo ni dovoljno novca u školama da djeca nešto novo nauče i vide.

Posebno su zapuštene neke slobodne aktivnosti i sekcije koje su se ranije mnogo više prakticirale, kao literarne, novinarske, dramske, folklorne i slično, jer djeci to više nije privlačno. Nije nimalo popularno biti pisac, pa ni glumica, a kamoli učiteljica, jer se do toga više ne drži. Učitelje ne reklamira nitko nego ih zatvaraju. Bankari i trgovački lanci potpomažu zabavne manifestacije, gdje reklamiraju svoju robu, osobito uvezenu iz bijeloga svijeta, gdje neki uspijevaju prodati svakojake bezvrijedne koještarije i doći do novca na lak način, a novac vrijedi, dok kultura, znanost, umjetnost, dobročinstvo i sl. više nemaju prođu.

Unatoč svemu, ima nasreću mnogo primjera pozitivnog i uspješnog djelovanja u kulturi i društvu mladih ljudi, koji su kreativni i vrijedni, pokazuju svoje plemenite namjere i djelovanja, no o njima se rijetko priča. Među volonterima koji pripomažu potrebite i bolesne često imamo također mladih ljudi koji su spremni žrtvovati slobodno vrijeme, da olakšaju onima koji pate zbog bolesti ili drugih životnih poteškoća. U svakodnevnom životu možemo često sresti mlade ljude koji se ljubazno ponude da pomognu starijima ponijeti teret uz stepenice, osobito tamo gdje su zgrade bez lifta, pomažu često mladi u prometu kad se prelazi preko ceste. Ima mnogo mladih koji rade i studiraju istodobno, koji znaju i hoće biti vrijedni i uspješni. Takvoj djeci vrijedi pomoći i osigurati im mogućnosti da pokažu sve ono što će im sutra omogućiti zaista pristojan život, pa će moći onda osigurati mirne stare dane roditeljima i osigurati sebi i svojim potomcima mirnu budućnost.

Lažne vrijednosti i vanjski sjaj ne mogu zadovoljiti ljudsku dušu ni jamčiti sreću. Beznađe i pesimizam, koji su sve češći kod mladih, mogu jedino svladati baš oni mladi koji su prepoznali prave vrijednosti života. Ali mi im moramo mnogo više pomoći, tako što ćemo im priznati sve njihove nove i stvaralačke sposobnosti i ideje. Za nov način života potrebno je mnogo novih ideja i mnogo više mudrosti. 

Ovo talambasanje i tralalajkanje kojemu smo se prepustili ne će nam pomoći da ozdravimo od praznine duha, a bez duha nema ni čovjeka. Potrebno je svima nama, kako mladima, tako i starima, mnogo više ljudskosti i ljudskog odnosa prema životu i ljudima. Prezasićeni smo mržnjama, netrpeljivosti, ratovima i svakakvim ljudskim zlom.

Mladi su jedina nada, dajmo im počasno mjesto da mogu krenuti korak dalje od nas. Jer, mi nitko nismo bez krivnje što živimo u ovom kolopletu zla. Pogledajmo svaki sebe u dušu i pokušajmo ispraviti propuste.