U sjeni svih tih glamura tu i tamo se spomene Mjesec hrvatske knjige. Organiziraju se sajmovi knjige, promocije, susreti književnika, noći knjige i dani ponekog pisca, ali knjiga kao takva ostaje u zapećku. Knjiga se rijetko kupuje i još rjeđe čita, a i ono što se pročita brzo se zaboravi. Čast iznimkama i nekim emisijama na televiziji, jer neki vrijedni ljudi uporno nastoje predstavljati knjigu i ponekog našeg književnika. Simpatično i duhovito, jedan put u tjednu, predstavljaju javnosti knjige i tu se može čuti i vidjeti što se događa kod nas i u svijetu s tom umjetnošću riječi. Javnost i dalje, nažalost, s knjigom slabo komunicira. Knjige više ne uzimaju počasna mjesta u ormarima i na policama, a još rjeđe u rukama naše gizdave mladeži, koja se kiti svim i svačim što je pristiglo obilno iz bijela svijeta. Mame i tate kupit će sve i svašta, a rijetko će se sjetiti i darovati svojim ljubimcima kakvu knjigu, to nije više nikako u modi. Vješti maheri biznisa toliko toga uspiju plasirati i nuditi. Strahobalne reklame vrište danonoćno i guše duše svima bez ikakvih skrupula turaju u glave svoje viđenje života i svijeta i ubijaju svaki smisao za stvarne i ljudske vrijednosti života. Svega tu ima, ali knjige najmanje. Preporučuje se svakakva roba uporno, bezobrazno, nedolično i nakaradno, vrište, krevelje se i preporučuju mladeži neka piju pivo, neka sreću traže igrajući na sreću po kafićima, neka se mažu svakakvim mastima, neka se rugaju svojim starcima i sve što ustvari ne valja. Knjižnice su prazne, kafići su puni. To je ono što se vidi i čuje, a još je više onoga što se ne vidi, nego se događa tajno i podmuklo. Samo kad pukne zlo, nasilje i tragedije, kad mladost nedužna i naivna stradava, kasno bude. Ne vrijedi plakati nad razlivenim mlijekom. Želimo li imati budućnost i našu djecu sretnu i sposobnu, da žive u skladu s drugim ljudima, sa zakonima prirode, da prepoznaju smisao i svrhu života i prilagode svoje snage cilju koji žele, onda je nužno njegovati, ne samo tijelo, nego i duh. A knjiga je stotinama godina bila sredstvo koje je moglo poslužiti, kao i ostale umjetnosti, da čovjeka očovječi i pouči, potakne emocije, nauči ga razlikovati dobro od zla, konačno, da nađe sreću za sebe i sve ostale oko sebe. Rezultati ovakvog načina života, biti bez mudrosti, bez plemenitih emocija, biti grabežljiv, lakom, sebičan, nije zdravo. Dobra knjiga može biti lijek za dušu, zna utješiti, ona umiruje, otkriva što je to lijepo i utješno u ovome kratkom životu. Hvala svima koji su i dalje vjerni dobroj knjizi i svemu dobrome što čovjek, nadamo se, još nosi duboko u sebi. Čitati knjigu dobar je lijek za mnogo toga.
