LiDraNo, na izvoru ljepote

Kada zorom, prije izlaska sunca, pogledam vedro nebo i rumeni istok, uvijek se ponovo zadivim ljepoti i skladu svijeta i to me obraduje. Zora i svitanje podsjeti me uvijek na rađanje i mladost čovjeka. Kao i sunce, čovjek se također pojavi na Zemlji čist, blistav, pun nade i ljepote koju mora njegovati i oplemenjivati da bi opstao kao čovjek, najdragocjeniji stvor na Zemlji.

Možda ćete se zapitati kako povezujem LiDraNo s izlaskom sunca. Pa zato što je LiDraNo kod nas iznimno vrijedna kulturna manifestacija, koja se unatoč mnogim nepogodama uspjela zadržati kao smotra naših mladih i pokazuje njihov talent kao i volju i ustrajnost naših učitelja, profesora i svih drugih koji pripomažu na razne načine da se to svjetlo ne ugasi.

Za one koji nikad nisu čuli za to, a ima u nekim školama i takvih, kazala bih da je LiDraNo zaista predobra prilika da se kod učenika svih dobi potakne i probudi volja da obogate i razviju svoj duh te da osobno dožive i prepoznaju umjetnost riječi, slike, zvuka i prostora te da se jednoga sretnog dana mogu odlučiti i sami odabrati neko od kreativnih zvanja i zanimanja pa obogatiti sliku cijelog društva.

Dakle, ovih su dana održane međuopćinske smotre LiDraNa, na kojima će se odabrati najbolji od najboljih uradaka za daljnje natjecanje. Moja je sreća da sam bila prisutna na jednoj od tih manifestacija koja je održana u Rovišću u kulturnom centru, a domaćin je bila Osnovna škola Rovišće. Nažalost, ne mogu napisati o drugima, no nadam se da će se o svakome od njih oglasiti neki od medija, osobito oni koji će pisati o završnoj smotri. Ja sam bila zadivljena kako je iznimno lijepo i dobro sve što se moglo pročitati, vidjeti, čuti i doživjeti na smotri u Rovišću. 

Bila je to bogata i raskošna manifestacija koja se ne može vidjeti i doživjeti svakodnevno.

Jednostavno je bilo nemoguće odabrati najbolje radove učenika, jer su gotovo svi bili iznimni, bilo da se radilo o literarnim, novinarskim, dramsko-scenskim radovima, konferansi, pa i cijeloj organizaciji, atmosferi srdačnoj i tolerantnoj, sve je bilo vrhunsko.

Ono najbolje bit će ocijenjeno na državnoj smotri, bit će pohvaljenih i nagrađenih i čut će se još o njima. Ja mogu samo navesti imena onih koji su ovdje bili najzaslužniji u organizaciji ove rovišćanske smotre. Njihova imena navela mi je ravnateljica Osnovne škole Rovišće Gordana Margetić Šunjo, koja je i sama podnijela nemali teret organizacije. 

Počet ću od najmlađih: Lucija Vrdoljak i Franka Tanjić, neumorne i izvanredne učenice, koje su pokazale toliko ljepote, talenta, vještine i energije pri vođenju konferanse, zadivile su sve nazočne. Tako nešto zaista se rijetko može čuti i vidjeti. Iva Velić, njihova učiteljica, napisala je i uvježbala s njima konferansu, na kojoj mogu zavidjeti mnogi profesionalni voditelji, da je sreće imati takve na mnogim našim medijima. Nužno je spomenuti i nastavnice OŠ Rovišće Davorku Jug, Suzanu Jurić, Melitu Pek, Mariju Jakovljević, Andreu Mikulu i Jasminu Imbrišić.

Nakraju moram dodati da se, nažalost, ovakve priredbe ne cijene dovoljno, nema uvijek dovoljno potpore, materijalne ni moralne, za ovako vrijedne manifestacije.