Ljubav, što je to?

Obično svi misle da znadu sve o ljubavi, od najmlađih do najstarijih. No kad bismo pokušali dobiti odgovor, zaključili bismo da svatko ima svoj odgovor i svoje viđenje o njoj i da se ono jako međusobno razlikuje. Proljetno doba vrijeme je kada se sve vrste ljubavi posebno spominju i slave se dani koji osobito podsjećaju na nju. Priroda u proljeće živne i kao da čovjek posebno osjeti potrebu za ljubavlju.

Međutim, mnogi imaju veću potrebu da ljubav dobiju nego da je pruže. Možda bi netko čak i želio nekome pokloniti malo ljubavi, ali i ne zna što je to, pa na prvo mjesto stavlja samo fizičku želju, da namiri svoje fiziološke potrebe. Neki misle da je ljubav kao čaša vode ili vina, uzmeš jednu čašu, popiješ i to je to. To je nažalost prilično česta pojava i onda takvi ljudi ne mogu biti sretni u ljubavi, jer nisu sposobni niti je dati.

Znanstvenici i umjetnici i drugi nadareni ljudi iz naroda kroz vjekove su se trsili da čovjeka duhovno obogate na razne načine i u tome su uspijevali nekad više, nekad manje. Odavno su najveći umovi došli do spoznaje da se ljudsko društvo može održati jedino kao društvo svjesnih savjesnih bića koji će morati gajiti plemenite osjećaje da bi opstali na svijetu, a ne gajiti sebičnost, grabežljivost, pohlepu, mržnju, lakomost i druge negativne emocije.

Nažalost, ovo suvremeno društvo u cijelom svijetu kao da ne želi miran i spokojan život, ne prepoznaje ljubav kao nešto najbitnije, nego se zanosi nekim načinom života koji uništava čovjeka i sve njegove vrijednosti odbacuje i uništava.

Nije dovoljno i tragično je za ljudski duh da se pretvara u lažne raspadljive materijalne čestice i gubi se zauvijek, nego mora naći cilj i svrhu života u ovome i u onome koji će doći koji će ga obogatiti duhovno i učiniti da mu život ima smisla i svrhu, a to jedino ako spozna ljubav kao apsolutnu i neminovnu potrebu bez koje čovjek jednostavno nije čovjek nego stvar.

Ljubav se ne može naučiti, ne može se izmišljati, nema takve umjetne inteligencije koja bi mogla čovjeka usrećiti i očovječiti. Jedino to može i mora spoznati sam uz pomoć onih bližnjih ljudi koji će ga odgojiti savjesno i svjesno dovesti do cilja, a to je cijeniti i poštivati samo ono što je neminovno, odnosno biti čovjek, ne samo tijelom, nego i dušom.

Nije to baš lako i nisu krivi samo oni koji ne prepoznaju ljubav, nego i oni koji mu je nisu pružili, onda kad mu je najviše trebala, a zapravo mu uvijek treba.

Dobro je vjerovati da možda nikad nije kasno za ljubav, jer ljubav, nada i vjera ipak lako ne napuštaju čovjeka, samo ako on skupi snagu i želju da zaista vjeruje u ljubav, najveću ljudsku vrijednost i da se mora suprotstaviti zlu svim svojim snagama.

Čovjek može i ima mogućnost voljeti sve na svijetu, i pticu, i cvijet, i zrak koji diše, i vodu koju pije, a ne smije mrziti nikoga.

Ljubav se, kao što kaže pjesma ‒ ne trži niti ne kupuje. Nikakve materijalne stvari ne mogu zamijeniti ni kupiti ljubav, ali je vrijedno truda imati je i poklanjati.