Stari su dužni naučiti mlade najprije razlikovati dobro od zla i ne samo to, već i osjećati što sve može biti dobro, a što ne. Vjekovima su mudri ljudi i znanstvenici pokušavali naučiti potomke tome, a umjetnici su svojim djelima nastojali razviti emocije. No u tome se baš uvijek i svuda nije uspijevalo. Tako su nadošla zla vremena, ratovi, nepravda, nasilja i pobjeđivali su zli nad dobrima. Zaboravilo se da nije hrabrost ubijati, a ljubaznost i nježnost nisu slabosti, nego vrline. Znam ja da vi to znate, ali ja ipak osjećam potrebu da na to podsjetim one koji su zaboravili. Kažu da pisci moraju biti neukrotivi i uporni i upozoriti na ono što ne valja, a nekako mi se čini da se skupilo baš previše onoga što ne valja u današnjem svijetu. Dakle, prvo djecu od samog rođenja moramo navikavati da budu ljudi, a ne zvjerke. Dobro, to se radi, ali se rade i mnoge pogrješke, pa je očito potrebno mnogo toga mijenjati tako da mladi budu sretni, a i stari uz njih. Svjedoci smo kako u svijetu ima sve više nasilja, zlostavljanja, pa čak i smrtnih slučajeva koje učine mladi nad nedužnima, pa čak i nad samim sobom. Kasno je da se kažnjavaju i odgajaju onda kad je zlo već učinjeno, a tada stradavaju i krivi i nedužni. Okrenimo se našoj stvarnosti, našim prilikama i neprilikama, našim zajedničkim grješkama, a to je ponajprije atmosfera koja sve više nanosi goleme štete svima u svijetu, a onda i kod nas koji tako lako i brzo prihvatimo od društva ono što ne valja. Sve započinje s dobrim i plemenitim namjerama, a onda se puno toga okrene na zlo. Jedan očiti primjer su mediji. Lijepo je i slavno može biti i to što mediji postoje, ali odnekud se u sve upetlja zlo, pa od plemenite namjere da se mediji koriste samo za ono lijepo, plemenito i korisno ono se okrene na zlo i naopako. Umjesto da poučavaju, zabavljaju informiraju, kad ono bum, tres, bljak, fuj... Djeca mogu vidjeti više onoga što ne bi znali nikad u životu, nego lijepoga, zabavnoga, veseloga i korisnoga. Mediji su postali štetni u mnogo čemu. Reklame, koje bi trebale služiti kao poštene obavijesti, često su nakazne i donose nam teške gluposti. Nagurali su se tu mnogi oni nezasitni, pohlepni lakomi kojima nikad dosta tuđeg novca i tuđih dobara, pa udri, varaj, grabaj dok se da, i više od toga. Toliko roba i proizvoda svih vrsta koje se ne bi smjelo reklamirati jer je nezdravo i opasno. Jedna, na primjer, glasi ovako: Čuj, sad baka spava, hajdemo joj ukrasti kekse! Ili ono kada savjetuju „mudri”: Kupite, uzmite, vi to zaslužujete! Kako „zgodna” poruka za mlade. Da je toga malo, još kako, ali to su poplave i povodnje gluposti i gadosti svakodnevne, svevremenske i tome kraja nema. Nekada se i u najzabitijem selu upozoravalo mlade da ne gledaju i ne slušaju ono što ne valja, ono što je ružno i nedostojno čovjeka. A danas kao da se natječemo tko će ponuditi lošije i gnusnije. Pa se onda možemo samo čuditi kakvi su nam mladi. Kod nas je prilično žalosno što naša javnost potpaljuje često i mržnju i tamo gdje bi
