Kako učenike poučavati samoreguliranom učenju

Suvremeni pristup učenju i poučavanju u središte procesa stavlja učenika, koji nije više pasivan subjekt koji treba usvojiti i reproducirati znanje, već aktivno sudjeluje u stvaranju svoga znanja. Učenje je proces kojim učenik samostalno upravlja, a ne nešto što mu se događa, a učenici mogu regulirati svoj proces učenja onoliko koliko su u njega aktivno uključeni. Da bi učenik mogao regulirati svoj proces učenja i postati stvaratelj svoga znanja potrebno mu je kontinuirano tijekom procesa učenja davati povratnu informaciju koja će mu biti smjernica i korektiv u tome procesu. Uloga učitelja u tom dijelu jako je važna i on zasigurno zna brojne željene karakteristike svojih učenika. A to je da znaju koristiti različite kognitivne strategije učenja, znaju planirati, kontrolirati i usmjeravati svoje mentalne procese prema ostvarenju osobnih ciljeva, da imaju pozitivna motivacijska uvjerenja i emocije, da uče s namjerom da nauče, a ne samo da dobiju dobru ocjenu ili pokažu visoke sposobnosti. Nadalje, da uživaju u učenju, znaju mijenjati i prilagođavati učenje u skladu sa zahtjevima zadatka i specifične situacije, znaju planirati i kontrolirati vrijeme koje im je potrebno da bi izvršili određeni zadatak, da stvaraju povoljnu okolinu za učenje, traže pomoć od učitelja i drugih učenika kada ne mogu svladati određene sadržaje te da znaju koristiti različite strategije kako bi izbjegli distraktore tijekom učenja, održali koncentraciju, trud i motivaciju. U praksi se takav aktivni učitelj susreće s puno izazova i prepreka. Olakšat će si put ako pouče učenike analiziranju zadataka i postavljanju adekvatnih ciljeva, jasno im objasne što se od njih očekuje, provjeravaju jesu li razumjeli zadatke. Učenike treba poučiti efikasnijim strategijama učenja putem prakse, pokazati im nove metode učenja. Valja ih potaknuti da kontroliraju i nadgledaju svoje učenje, tako da ohrabre učenike da stvore jasne kriterije za vrednovanje vlastitog učenja te kvalitetu svoga rada. Učenike treba poticati na otvoreno iznošenje mišljenja jer otvorenim raspravama na satu učitelj može vidjeti kako učenici razmišljaju te uočiti poteškoće koje imaju s učenjem kako bi im mogao pomoći. Učenike treba poticati na sudjelovanje i suradnju, da postanu aktivni sudionici u učenju kako bi poboljšali strategije učenja i povećali motivaciju za učenje. Povratna informacija koju dobiju od učitelja daje im smjernice kako unaprijediti proces učenja i pozitivno utječe na motivaciju za učenje. Može se reći da učinkovita povratna informacija koja nije ocjena mora učeniku omogućiti jasno definiranje cilja učenja, napretka na putu do cilja i načina dolaska do cilja odnosno što mora napraviti da bi postigao određeni cilj. Povratna informacija ne služi samo učeniku, nego i učitelju, jer mu pomaže da stekne uvid u učinkovitost načina poučavanja te metoda i oblika rada koje primjenjuje, a što mu u konačnici služi za planiranje i unaprjeđivanje procesa poučavanja. Konačno, povratna informacija služi i roditelju