Umrežavanje u šire zajednice učenja uključuju i stručnjake iz drugih zemalja, čime se otvaraju mogućnosti za razmjenjivanje ideja i učenje u suradničkom online okružju. Benefiti takve suradnje višestruki su, a uključuju jačanje socijalnih i digitalnih kompetencija, empatiju, uvažavanje i razumijevanje vlastite i tuđe kulture, sličnosti i razlika...

Pojam timskog rada i suradnje te njihova važnost spominje se u Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2015) u poglavlju o planiranju i oblikovanju kurikuluma vrtića. Ističe se da se „planiranje kurikuluma temelji na kvalitetnoj komunikaciji i profesionalnoj suradnji odgojitelja i drugih stručnih djelatnika vrtića” (NKRPOO, 2014, str. 44). Kao važno istaknuto je da svi dionici odgojno-obrazovnog procesa trebaju zajedno promišljati o praksi te je nakon realizacije planiranog potrebno vrednovati sam odgojno-obrazovni proces jer je kvaliteta tog procesa kolektivno postignuće. U ovom službenom dokumentu Republike Hrvatske spominju se i profesionalne zajednice učenja usmjerene na poticanje svih dionika uključenih u odgojno-obrazovni proces na kontinuiranu razmjenu iskustava i znanja kao osnove zajedničkoga razvoja i učenja.

Suradnja i partnerstvo

Dječji je vrtić zajednica koja uči, kao što u svojoj knjizi kaže E. Slunjski (2008) te ističe ulogu odgojitelja kao refleksivnih praktičara koji zajednički istražuju vlastitu praksu, razmjenjuju vlastita razmišljanja o praksi te stvaraju nova, zajednička cjelovita razmišljanja. Autorica kaže da su svakom odgojitelju potrebni drugi odgojitelji, kao što je on potreban i njima samima, kako bi zajedno uspjeli razumjeti određeni odgojno-obrazovni proces. Spremnost za rad u timu podrazumijeva se pri samom zapošljavanju odgojitelja. On podrazumijeva otvorenost, spremnost na suradnju, fleksibilnost i uvažavanje tuđeg mišljenja. Kada govorimo o timskom radu, važno je dotaknuti se i pojma refleksivne prakse koja je u vrtićima vrlo bitna kao dio profesionalnog rasta i razvoja svakog pojedinca. O ovoj temi ne govore samo službeni dokumenti (NKRPOO, 2015; Priručnik o samovrednovanju ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, 2012), već i mnogi recentni autori (Mlinarević, 2016; Slunjski, 2012; Slunjski, Šagud, Brajša-Žganec, 2006; Vekić-Kljaić, 2022; Vujičić, Boneta, Ivković Hodžić, 2015; Vujičić, Čamber Tambolaš, Navratil, 2018 i dr.).

Pojam refleksivnog prijatelja spominju Slunjski, Šagud i Brajša Žganec (2006) u svom radu definirajući ga kao osobu, odnosno kolegu, s kojim odgojitelj može otvoreno razgovarati prihvaćajući mišljenja i eventualne kritike sa svrhom zajedničkog promišljanja o vlastitoj odgojno-obrazovnoj praksi. Isti pojam navodi se i u Priručniku za samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (2012) gdje se spominje da je riječ o osobi koja može pomoći u davanju šire perspektive koja može upozoriti na neke stvari koje pojedinac u datom trenutku nije sposoban uvidjeti. Zajedničkim promišljanjem i analizom samog odgojno-obrazovnog procesa i njegovih rezultata dolazi do poboljšanja njegove kvalitete.

Također, u Priručniku za samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (2012) spominju se i prednosti povezivanja i profesionalne razmjene i komunikacije odgojitelja i stručnih timova iz različitih ustanova. Takvim se načinom povezivanja omogućuje kontinuirana emocionalna, psihološka, ali i profesionalna pomoć potrebna za ostvarivanje što kvalitetnije prakse pojedinaca, ali i ustanova, čime dolazi do pozitivnih promjena prakse uslijed novih saznanja i stvaranja novih perspektiva. Ovdje dolazimo do pitanja radi li se u takvim odnosima samo o suradničkoj razini ili i među sustručnjacima dolazi do partnerskih odnosa. O razlici između engleskih pojmova collaboration i cooperation u svom članku govori Maljković (2016). Prvu riječ autor prevodi kao „suradnja”, a drugu kao „partnerstvo”. U svijetu odgojno-obrazovnih ustanova riječ partnerstvo podrazumijeva najviši stupanj suradničkih odnosa, najčešće s roditeljima.

Istraživanja o refleksivnom timskom radu odgojitelja

Pašalić Kreso (2004) smatra da suradnja podrazumijeva odnose koji su često površni i formalni te ne mogu dovesti do većih učinkovitih promjena koje uključuju kvalitetu. Partnerstvo je najviša faza uspostavljanja suradničkih odnosa te uključuje neki zajednički cilj, dijeljenje odgovornosti, dogovaranje, ravnopravnost i odnos temeljen na međusobnom poštovanju. Autorica Capra (2016) promišljajući o profesionalnim timskim odnosima spominje da je ključno povjerenje u odnosima koje se dijeli u tri kategorije: osobno povjerenje, funkcionalno povjerenje i povjerenje u uzajamnost. Sve tri kategorije bitne su za kvalitetnu suradnju kojoj se težilo u našem radu.

Mowrey i King (2019) proveli su istraživanje koje se bavilo promatranjem suradnje među odgojiteljima različitih ustanova. Zaključili su da do neformalne i češće suradnje dolazi kada surađuju odgojitelji iz istih ustanova, dok do suradnje između različitih ustanova dolazi rjeđe i više formalno.

Vujičić, Čamber Tambolaš i Navratil (2018) provele su istraživanje u koje su uključeni studenti predškolskog studija, budući odgojitelji. Rezultati istraživanja pokazali su da postoji vrijednost refleksivne prakse već tijekom inicijalnog obrazovanja jer već tada budući odgojitelji razvijaju svoje sposobnosti refleksivnog praktičara koji takvim načinom rada kontinuirano promišljaju o kvaliteti svoje prakse te vrednuju učinke vlastitih postignuća. Do sličnih zaključaka došli su u drugom istraživanju i Vujičić, Boneta i Ivković Hodžić (2015) gdje su došli do zaključka da pomoću aktivnih diskusija profesora i studenata o praksi dolazi do poboljšanja refleksivne prakse studenata i redefinicije vlastitog pedagoškog rada.

Vekić-Kljaić (2022) provela je istraživanje o refleksivnoj praksi kao obliku profesionalnog razvoja odgojitelja. Suradnja sa sustručnjacima direktno uključenim u odgojno-obrazovni proces, prema rezultatima istraživanja, poboljšava kvalitetu same odgojno-obrazovne prakse te su mogućnosti rješavanja određenog problema znatno veće.

Zanimljiv je rezultat istraživanja Gragg i Stewart Collet (2021) koji spominje sreću i zadovoljstvo koje su odgojitelji osjetili tijekom suradnje i zajedničkih promišljanja vezanih uz temu istraživanja, a doveli su do razvoja međusobnog povjerenja.

eTwinning projekti u dječjem vrtiću

Mogućnosti suradnje i zajedničke refleksivne prakse koja dovodi do dobrobiti za sve dionike odgojno-obrazovnog procesa (djecu, odgojitelje, roditelje, stručne suradnike te užu i širu zajednicu) velike su kada razmišljamo u kontekstu eTwinning projekata. Odgojitelji se umrežavaju u šire zajednice učenja koje uključuju i stručnjake iz drugih zemalja te time imaju i sami prigodu za razmjenjivanje ideja i učenje u suradničkom online okružju. Benefiti takve suradnje višestruki su, a uključuju jačanje socijalnih i digitalnih kompetencija, empatiju, uvažavanje i razumijevanje vlastite i tuđe kulture, sličnosti i razlika te kontinuirani rad na vlastitim kompetencijama i bogaćenju prakse. Ovaj način rada povezuje i odgojitelje iz različitih ustanova koji imaju zajedničke interese što je važno i za kvalitetu same ustanove u kojoj pojedinac djeluje.

Važnost dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa spomenula je Slunjski (2012) budući da je tako sam proces učenja pregledan i vidljiv svim uključenim sudionicima, a i šire. U kontekstu refleksivne prakse, dokumentacija omogućuje (re)interpretaciju procesa zajedničkog učenja i sam uvid u taj proces te omogućuje pažljivije i detaljnije promatranje i uvid u aktivnosti i potrebe djece sa svrhom poboljšanja kvalitete rada za dobrobit djeteta. Sama e Twinning platforma omogućuje brz i jednostavan pregled planiranih i ostvarenih poticaja i aktivnosti, kao i rezultata istih. Odgojitelji uključeni u pojedini projekt prema osobnom interesu ili interesu skupine mogu putem chat grupa i online sastanaka sudjelovati u refleksijama te zajednički mijenjati i graditi projekt. Cilj je projekata zajednički doprinos i suradnja ne samo uključenih odgojitelja, već i djece i roditelja. Potiče se diseminacija rezultata i uspjeha pojedinog projekata.

U daljnjem tekstu bit će ponuđen prikaz tri eTwinning projekta istaknuta zbog određenih značajki koje će biti spomenute u samom tekstu. Tijekom provedbe projekata roditelji i ravnatelj obaviješteni su i upoznati s ciljevima i rezultatima te su poštivani etički standardi za rad s djecom.

Razine suradnje odgojitelja u eTwinning projektima

U okviru državnog projekta kojeg je pokrenula učiteljica Sandra Vuk 2015. godine proveden je projekt pod nazivom „20 dana dobrote”. Projekt je dobio Nacionalnu oznaku kvalitete. Osnovna je ideja projekta prenošenje adventskoga duha onima koji ga nemaju s kim ili kako podijeliti i osjetiti. Riječ je o vremenu kada se svi prisjećaju svojih najbližih i manje bliskih, onih koje vole i rado ih susreću, ali za koje u ovo užurbano vrijeme imaju sve manje vremena. Potaknuti tim razmišljanjima odgojitelji, djeca, roditelji i stručni tim iz vrtića Maksimir, skupine „Stelline”, uključeni u projekt zajednički su došli do ideje kako angažirati sve u skladu s mogućnostima, prateći ideju buđenja ljubavi i dobrote te osvještavanja važnosti međusobnog pomaganja i buđenja osjećaja solidarnosti za one koji su usamljeni, tužni i zapostavljeni, a potrebna im je samo jedna riječ, blagi pogled ili poljubac. Praktično geslo akcije došlo je iz stihova „kad se male ruke slože, sve se može”, u skladu s kojim su nakon zajedničke radionice s roditeljima dogovorene smjernice projekta. S djecom i roditeljima kreirana je lista zadataka s aktivnostima za svaki dan – kako unutar, tako i izvan vrtića. Tijek akcije praćen je na prigodnom adventskom stablu skupine na način da su se svakodnevno prekrižili izvršeni zadatci – od izrade božićnih i novogodišnjih ukrasa, preko posjeta susjedima i starijima, nazivanja i razgovora s bakama i djedovima... Prikladno su imenovani određene dani te su dobili nazive: Dan lijepih riječi, Dan crtića, Dan okusa kad smo iskušavali nove slatkiše, Dan priča i pričalica, Dan zagrljaja i Dan smijeha, Dan božićnih i novogodišnjih pjesama i drugi.

Tijekom projekta djeca su uz pomoć odgojitelja ili samostalno izrađivala razne božićne ukrase, čestitke, slike i jaslice te su njihovom prodajom na božićnom sajmu prikupljena sredstva za donaciju akciji Marijini obroci. To je globalni pokret koji podržava mnogo ljudi različitih načina života i podrijetla, a njegova je misija omogućiti ljudima ponudu novca, proizvoda, vještina ili molitve kako bi na taj način pružili pomoć onima koji trpe ekstremno siromaštvo u najsiromašnijim zajednicama. Nadalje, prikupili smo slikovnice, knjige i odjeću za Caritasov dom Kuća ljubavi. Svaki dan u skupini djeca su činila posebnim svojim kreativnim, iskrenim i maštovitim pristupom tematici. Svojom jednostavnošću i toplinom u projekt su uvela svoje roditelje, bake i djedove, prijatelje te rodbinu, susjede i prijatelje. Uključeni roditelji svakodnevno su iskazivali interes za tijek projekta te su pitali na koji način oni mogu pomoći. Rezultati su bili vidljivi u svakom pogledu.

(Kraj u sljedećem broju)

Literatura:

Capra, C. (2016). If Trust is a Glue of a Network. Greater than the Sum. Dostupno na https://greaterthanthesum.com/types-trust-networks/

Gragg, S., & Collet, V. S. (2021). Joy in Collaboration: Developing Early Childhood Teacher Professionalism through Lesson Study. Journal of Research in Childhood Education, 36(2), 296–309. https://doi.org/10.1080/02568543.2021.1953643

Maljković, N. (2016). Suradnja ili partnerstvo?. Dobra ekonomija. Dostupno na https://medium.com/dobra-ekonomija/suradnja-ili-partnerstvo-8274d9431d2f

Mlinarević, V. (2016). Implicitne poruke u skrivenom kurikulumu suvremene škole. Život i škola, LXII (2), 13-25. Dostupno na https://hrcak.srce.hr/179014

Mowrey, S. C., i King, E. K. (2019). Sharing Experiences Together: Within- and Across-Sector Collaboration among Public Preschool Educators. Early Education and Development, 30(8), 1045–1062. Dostupno na https://doi.org/10.1080/10409289.2019.1656986

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (2012). Priručnik za samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o. Zagreb

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, Narodne novine, 5/2015.; Dostupno na https://www.azoo.hr/images/strucni2015/Nacionalni-kurikulum-za-rani-i-predskolski-odgoj-i-obrazovanje.pdf

Pašalić-Kreso, A. (2004). Koordinate obiteljskog odgoja: prilog sistemskom pristupu razumijevanja obitelji i obiteljskog odgoja. Sarajevo: Jež

Slunjski, E. (2012). Zajednica koja uči: prevladavanje podijeljenosti teorije i prakse. Dijete, vrtić, obitelj, 18 (69), 12-15. Dostupno na https://hrcak.srce.hr/123787

Slunjski, E. (2008). Dječji vrtić ‒ zajednica koja uči. Zagreb: Spektar Media.

Slunjski, E., Šagud, M. & Branša-Žganec, A. (2006). Kompetencije odgojitelja u vrtiću – organizaciji koja uči. Pedagogijska istraživanja, 3 (1), 45-57. Dostupno na https://hrcak.srce.hr/139311

Vekić-Kljaić, V. (2022). Refleksivni praktikumi kao oblik profesionalnog razvoja odgojitelja. Marsonia: časopis za društvena i humanistička istraživanja, 1 (1), 99-107. Dostupno na https://hrcak.srce.hr/281843

Vujičić, L., Boneta, Ž., Ivković Hodžić, Ž. (2015). The (Co-)Construction of Knowledge within Initial Teacher Training: Experiences from Croatia. Center for Educational Policy Studies Journal 5(2):139-157. DOI:10.26529/cepsj.146

Vujičić, L., Čamber Tambolaš, A. & Navratil, T. (2018). Socijalno okruženje i kvaliteta socijalnih interakcija: perspektiva budućih odgojitelja. Croatian Journal of Education, 20 (Sp.Ed.1), 95-111. Dostupno na https://doi.org/10.15516/cje.v20i0.3051

Vujičić, L., Rusijan-Ljuština, V. (2012). Odgajatelj-istraživač osobne prakse u instituciji ranog i predškolskog odgoja: iskustva iz Hrvatske. U: Bunčić, V. (ur.). IV International Interdisciplinary Scientific Professional Conference „New Horizints in Education, Culture and Sports”: proceedings.

Dječji vrtić Maksimir