Osnovna škola Katarine Zrinski u Krnjaku jedna je od 62 škole uključene u eksperimentalni program „Osnovna škola kao cjelodnevna škola”. Ovu školu trenutačno pohađa 67 učenika, a zaposlena su 43 djelatnika. Uz školu djeluje i vrtić s 14 polaznika predškolskog odgoja i obrazovanja.

Nakon tri godine provedbe programa, u školi ističu kako su se i učenici i učitelji postupno prilagodili novom načinu rada. Posebno naglašavaju da su učenici iz godine u godinu sve bolje prihvaćali cjelodnevni boravak u školi. Djeca su zadovoljna programom, kaže ravnateljica Helena Krvarić, jer više vremena provode s vršnjacima. Budući da žive u ruralnom području, učenici su često udaljeni jedni od drugih više kilometara, pa im škola postaje važno mjesto druženja i zajedništva.

– Budući da smo mala škola, promjene su posebno vidljive. Razredna atmosfera postala je opuštenija i poticajnija, suradnja među učenicima bolja, a odnosi između učitelja i učenika kvalitetniji. Učenicima su među omiljenim dijelovima programa raznolike izvannastavne i izvanškolske aktivnosti koje uključuju sport, umjetnost i STEM područje – opisuje ravnateljica i nastavlja:

– Iako je učiteljima prilagodba u početku bila izazovna zbog nove organizacije rada i drukčijeg pristupa nastavi, danas ističu zadovoljstvo većom autonomijom i mogućnostima kreativnog rada. Pozitivna je strana CDŠ-a povećanje broja sati hrvatskog jezika i matematike, uvođenje obveznog drugog stranog jezika, u našoj školi to je njemački jezik te novi predmet „Svijet i ja”, koji je alternativa vjeronauku. Program učenicima donosi i besplatne izvanškolske B2 aktivnosti, za koje je osigurano 40 eura po učeniku, kao i besplatne obroke.

Uspijevate li provoditi sve zadane oblike nastave A1, A2, B1, B2?

– Uspijevamo, vrlo uspješno. Organizacija je zahtijevala dobro planiranje prostora i rasporeda, u školi se u svim razredima provodi A2 program u četiri područja te imamo čak jedanaest B1 i pet B2 aktivnosti.

Što su vam najveći izazovi u provedbi programa CDŠ-a?

– Najveći je izazov na početku bio uskladiti raspored sati i organizaciju rada svih učitelja i aktivnosti. Kako je program išao, tako smo otklanjali probleme, ono što je bilo dobro ostavili smo, ono što je bilo podložno promjeni poboljšali smo. Budući da je ovo već treća godina provedbe, neke smo organizacijske stvari posložili, sada nam je najveći izazov motivacija učenika 7. i 8. razreda. U razgovorima s ravnateljima i učiteljima drugih škola, vidimo da se svi suočavamo sa sličnim problemima. Kako bismo pronašli nova rješenja i metode rada s današnjim generacijama učenika, iskoristili smo financijska sredstva koja su nam osigurana putem programa Malih darovnica za stručna usavršavana i radionice koje bi nam pomogle u provođenju eksperimentalnog programa i novim načinima poučavanja.

Koliko ste novca dosad dobili za CDŠ te na što je utrošen?

– U sklopu programa naša je škola dosad dobila 237.300 eura za radove i opremu. Sredstva su utrošena na rekonstrukciju učionica za kabinetsku nastavu, obnovu sanitarnih čvorova te ugradnju platforme za učenicu smanjene pokretljivosti. Znatan dio novca uložen je i u opremanje škole kako bi se nastava mogla kvalitetno provoditi.

Jeste li trebali nadograđivati prostor škole te kako ste riješili kuhinju, blagovaonicu i sportsku dvoranu?

– Kuhinja i blagovaonica obnovljene su neposredno prije početka provedbe eksperimentalnog programa pa nismo trebali dograđivati prostor. Ipak, sportska dvorana još čeka obnovu.

Koliko ste novih učitelja i nastavnika zaposlili? Odnosno, je li vam se možda smanjio broj zaposlenih?

– Zaposleno je nekoliko novih djelatnika – učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture, socijalni pedagog i domar.

Je li ovakav oblik nastave bolji ili lošiji u odnosu na nastavu kakva se provodi u ostalim školama i po čemu se to vidi?

– Svaka promjena u sustavu odgoja i obrazovanja donosi nove izazove, pa tako i model cjelodnevne škole. Učenici danas provode više vremena u školi, no dio domaćih zadaća i učenja obavlja se tijekom nastave, što znatno smanjuje opterećenost kod kuće. Takav način rada omogućuje jednake mogućnosti za sve učenike, posebno za djecu čiji roditelji zbog poslovnih ili drugih obveza nemaju dovoljno vremena pomagati im u učenju. Upravo zato dodatna podrška koju učenici dobivaju u školi mnogo znači i djeci i roditeljima.

Pozitivnom stranom cjelodnevne škole smatra se i veći naglasak na kretanju, sportu i aktivnostima tijekom dana, kako učenici ne bi cijelo vrijeme provodili sjedeći u učionicama. Time se nastoji postići kvalitetniji balans između učenja, tjelesne aktivnosti i slobodnijeg razvoja djece. Smatram kako je program cjelodnevne škole donio brojne pozitivne promjene te vjerujem da će se njegov učinak još više vidjeti u godinama koje dolaze.