Nakon dvije godine eksperimentalnog provođenja prvi put svi učenici četvrtih razreda osnovnih škola polažu nacionalne ispite. Riječ je o 37.007 učenika u 886 škola kojima je prvi od tri ispita koji polažu, onaj iz hrvatskog jezika, trajao tri školska sata. Nakon što su završili druga dva ispita (matematiku 6. ožujka, a prirodu i društvo 8. ožujka), na red za polaganje nacionalnih ispita, eksperimentalno uvedenih 2022. godine u 81 školu, došla je i cijela generacija osmaša, njih oko 40 tisuća. Oni do 27. ožujka polažu čak osam ispita. Svi učenici pišu ispite u isto vrijeme i pod istim uvjetima, sličnim onima na državnoj maturi koja je uvjet za upis na fakultete.

Službeno, cilj nacionalnih ispita jest dobivanje povratne informacije o razini stečenih znanja iz prethodnog četverogodišnjeg školovanja da bi se učenik, škola, županija ili grad mogli usporediti s državnim prosjekom. Međutim, ono što ravnateljima i učiteljima u praksi nije jasno jest ‒ koja je svrha rezultata nacionalnih ispita ako se i ove godine oni prikazuju isključivo kao bilješka u e-Dnevniku i nemaju ulogu ni u zaključnoj ocjeni, kamoli pri upisu u srednju školu. Logika ravnateljske nedoumice je opravdana: provedba ispita i organizacijski i vremenski prilično je zahtjevna i učiteljima i učenicima, jer se proteže tijekom cijelog ožujka. Ta priča i košta: za projekt je ove godine izdvojeno više od 3,1 milijun eura.

‒ Gubimo puno vremena na organizaciju, nacionalni ispiti prebacuju nas u drugi kolosijek, nastaje zbrka koju uspješno rješavamo zahvaljujući angažmanu učitelja, ali čemu nacionalni ispiti ako njihov rezultat nema jasnu težinu ‒ pitaju u školama.

‒ Uspješno smo proveli ispite među četvrtašima, prije svega zbog sjajne suradnje učitelja. Svi smo bili uključeni, no nije bilo organizacijski lako ‒ kaže Lea Ferlin, koordinatorica za nacionalne ispite u OŠ Vladimira Nazora u Pazinu. Riječ je o najvećoj školi u Hrvatskoj s oko 1300 učenika.

Osim u matičnoj školi u Pazinu, ispite su pisali i u sedam područnih škola. I to ne samo u učionicama, jer ispiti su se polagali i u prostoru stručne službe i sali za sastanke. Koordinatorica smatra da bi trebalo postojati konkretnije vrjednovanje rezultata ispita na kojima učenici pokazuju svoje znanje.

Zbog nacionalnih ispita u dvosmjenskoj OŠ Samobor ravnatelj Goran Ivan Matoš prebacuje smjene „naopako”.

‒ Prebacujemo se u drugi kolosijek, organizacija jest zahtjevna, iako imamo iskustva. Treba voditi brigu i o tome da je ožujak mjesec u kojem učenici idu na ekskurzije, izlet u Vukovar, a održavaju se i učenička natjecanja. Osmaši su natrpani svim i svačim. Sretan sam jer učitelji odrađuju odličan posao, svjesni pomanjkanja prostora u školi, no sve se više kolega pita koji je smisao nacionalnih ispita ‒ kaže ravnatelj škole čiji su osmaši posljednje dvije godine postizali iznadprosječne rezultate na nacionalnim ispitima.

Gubi se, smatra Matoš, puno vremena na provedbu ispita koji se ne ocjenjuju.

‒ S druge strane, učenici na njih dolaze opušteni jer znaju da se ne ocjenjuju, pa ih treba motivirati kako ne bi, karikiram, ležerno zaokružili odgovor C na cijelom ispitu ‒ obrazlaže ravnatelj.

Teško do motivacije

Azra Rađenović, ravnateljica Osnovne škole „26. lipnja” u Sisku, kaže:

‒ Kad bi bilo definirano čemu sve to služi i tko od toga ima koristi, onda bismo možda imali i motivaciju za provođenje nacionalnih ispita. Ključna je motivacija učenika da na tom ispitu daju sve od sebe. Naime, tijekom tri tjedna učenici osmog razreda pišu ispite što je vrlo zamorno, što je i pedagoški problematično, jer su vrlo opsežni ispiti, dugo traju. I pitanje je imaju li učenici četvrtih razreda, koji pišu ispite pod istim uvjetima kao osmaši, koncentracije i je li to primjereno njihovoj dobi. S druge strane provođenje ispita organizacijski je prilično komplicirano. Recimo, naša je škola već tri godine domaćin Osnovnoj školi Ivana Kukuljevića i sve vrlo kvalitetno dogovaramo. Međutim, radimo svatko u svojoj smjeni, a ispiti su udarac i za organizaciju redovne nastave i onih koji pišu ispite, ali i onih ostalih razrednih odjela, jer škola jednostavno nema dovoljno prostora.

Kao i neki njezini kolege, i Azra Rađenović lani je dežurala na ispitima sa svim stručnim suradnicima da bi nastavni proces mogao teći.

‒ Mislim i da su upute vezane za ispite nedostatne i nerazumljive učenicima četvrtih razreda i treba im dodatno objasniti neke stvari. A oni koji dežuraju uz njih ne smiju ni vidjeti ispite, ni pročitati upute da bi im nešto pojasnili, a po protokolu niti ne smiju. Zato bi voditelji ispitivanja pogotovo u četvrtom razredu trebali imati uvid u upute za učenike ‒ kaže ravnateljica, koja otkriva kako je povratna informacija koja dolazi do škola vrlo štura ‒ goli broj bodova ili neki podatak koji dobiju roditelji i učitelji je nedostatan, jer se ne zna što je učenik svladao, a što nije, koje je ishode usvojio. Dakle, problematična je kvalitativna i kvantitativna analiza ispita.

‒ Kad se provode nacionalni ispiti meni je stalo da napravim dobru organizaciju, pri čemu ne će trpjeti nastavni proces, no velik je poremećaj kad tijekom ožujka u osam navrata imamo po tri školska sata manje za nastavu u osmim razredima, jer taj će se deficit kad-tad odraziti na njihovo znanje u bilo kojem predmetu. Zato moji učenici pišu ispite u smjeni kad nastavu ima naša škola podstanar, a nakon toga pohađaju nastavu kako ne bi bili u deficitu. Ne možemo si priuštiti taj luksuz, jer osmaši u proljeće imaju dosta aktivnosti, ekskurzija, terensku nastavu i moramo racionalizirati ‒ objašnjava situaciju Azra Rađenović.

Kao ravnateljicu zanima je uspjeh njezinih učenika. Prve godine bili su iznad državnog prosjeka, a sada želi da uspjeh bude još bolji, jer to pokazuje uspješnost učitelja. Zato su i analizirali rezultate lanjskih ispita i na učiteljskom i na vijeću roditelja te roditeljima učenika u četvrtim i osmim razredima predstavila projekt i pozvali ih na suradnju, da i oni motiviraju svoje dijete da ispite odradi na najbolji mogući način, bez obzira na to što zbog toga ne će dobiti bolju ocjenu. Ali motiv mora biti da provjere sebe i svoje znanje.

‒ I stalno ponavljam da nedostaje uvid predmetnih učitelja u svladanost ishoda kod učenika, jer podatak koji učitelji dobiju za svakog učenika nije dovoljan. Učitelj treba znati u čemu njegovi učenici griješe, gdje su slabiji da bi mogao i vlastiti rad korigirati, preusmjeriti energiju na neku drugu temu unutar predmeta. Naravno, svako pitanje u ispitima zahtijeva ponajprije čitanje s razumijevanjem i visoku razinu koncentracije kod učenika. Pitanja i nisu teška nego traže čitanje s razumijevanjem, a za to treba koncentracija pa je pitanje može li učenik četvrtog razreda držati punu koncentraciju dva ili tri školska sata, koliko ima na raspolaganju da odgovori na sva pitanja u ispitu. A desetogodišnjaci ne mogu ni 45 minuta održati koncentraciju ‒ rezimira ravnateljica Rađenović.

Pitanje je koliko povratne informacije kao i one iz svih drugih istraživanja mogu biti korisne i prosvjetnoj politici, prosvjetnoj vlasti, pripadajućim agencijama da na temelju njih redefiniraju i stručno usavršavanje učitelja, i formalno obrazovanje u kojemu će biti puno više dokimologije, i kurikulume pojedinih predmeta, metode poučavanja, praćenja i vrjednovanja postignuća učenika, zaključuje Azra Rađenović.

Upitna svrha

Pritom i ravnatelji srednjih škola, koji zbog velikog broja odlikaša organiziraju prijamne ispite, u nacionalnim ispitima bez konkretnog korištenja rezultata ne vide svrhu.

‒ U ovom trenutku apsolutno ne vidim svrhu nacionalnih ispita. Njihov rezultat učenicima ništa ne uvjetuje i ništa ne donosi, pa se za njih ni ne spremaju. Usporedno se moraju pripremati za redovne ispite koji su im daleko važniji jer imaju posljedicu u ocjeni, posebice u slučaju osmaša. Sve je organizacijski jako komplicirano, gube se vremenski i ljudski resursi, kao i redovna nastava ‒ upozorava ravnateljica zagrebačke I. gimnazije Dunja Marušić Brezetić.

Na pitanje bi li rezultati nacionalnih ispita u osmim razredima mogli poslužiti kao zamjena prijamnim ispitima, odgovara: ‒ Da, ako bi bili dobro posloženi, tada bi bilo dobro ponuditi školama koje žele koristiti njihove rezultate umjesto prijamnih ispita.

Damir Jelenski, ravnatelj zagrebačke Gimnazije Tituša Brezovačkog, navodi kako već sedam godina provode posebni prijamni ispit za upis u prvi razred, a opća su gimnazija. I samo zagrebačke gimnazije to provode. Bi li bilo rješenje da nacionalni ispiti budu svojevrstan filtar odnosno prijamni za upis u srednju školu? To je pitanje na koji Jelenski odrješito odgovara – nikako.

Naime, kako pojašnjava, svaki kvalifikacijski postupak i svaki prijamni ispit, državna matura pa i nacionalni ispit stres je za učenika. Za nekoga veći, za nekoga manji. Oni koji su brižni, osjetljivi za njih je velik stres, a za one kojima je pomalo svejedno, njima je bez veze. Pitanje je pak je li marljivu djecu, koja imaju dobre ocjene, ambiciozni su i motivirani za nastavak školovanja nužno potrebno podvrgnuti stresu nacionalnih ispita kad to ničemu ne služi. Da bi služilo za prelazak u viši stupanj obrazovanja, Jelenski upozorava da bi tada trebao obuhvatiti sve učenike, a trenutno za to nema potrebe, jer klasifikaciju treba napraviti za šest ili sedam zagrebačkih gimnazija.

‒ Zašto maltretirati svu djecu u Hrvatskoj zbog nekoliko zagrebačkih gimnazija? Uostalom, i mnoge srednje škole mogle bi, ako žele, uvesti klasifikacijske ispite ako je prevelik pritisak učenika da se upišu u njih, ali ponavljam, opet nema potrebe zbog toga provoditi nacionalne ispite na cijeloj generaciji. Imamo međunarodna istraživanja i sada nacionalni ispit, mnoge se stvari spoznaju kroz njih, od usvojenosti nastavnih sadržaja, razine znanja, vještina, kompetencija, načina razmišljanja i rješavanja problemskih situacija. Pitanje je koliko smo svi spremni proučiti rezultate i nalaze tih ispitivanja i na temelju njih mijenjati svoju odgojno-obrazovnu praksu. Umjesto nacionalnih ispita, predložio bih promjenu paradigme vrjednovanja i ocjenjivanja. Naime, imamo zadan novi način vrjednovanja, praćenja i ocjenjivanja učenika, a imamo stari pravilnik o ocjenjivanju. Neke države, osim toga, imaju jasno definirane kriterije ocjenjivanja, a mi imamo pravilnik o praćenju, vrjednovanju i ocjenjivanju u kojemu je izvor svih negativnih posljedica, a pravilnik kaže da profesor sam određuje kriterije ocjenjivanja. I onda imamo neke profesore s previsokim kriterijima, što je traumatično za učenike, a s druge strane imamo škole u kojima doslovce svi učenici imaju opći uspjeh odličan, što je suludo. Kao ozbiljna država moramo napustiti taj smjer i umjesto takvog kriterija po slobodnoj volji definirati državni kriterij i organizirati za sve učitelje i nastavnike edukaciju u kojoj će naučiti postići kriterij prema kojemu će u cijeloj državi isto znanje slijediti ista ocjena ‒ objašnjava ravnatelj Jelenski.

Koristi li prosvjetna politika nalaze ispita

I zato ostaju brojna pitanja: čemu nacionalni ispiti sada služe? Je li to nepotreban stres, iscrpljivanje energije učiteljima? Koristi li naša prosvjetna politika, pripadajuće agencije sve te nalaze da bi poboljšali sustav?

Na pitanje bi li nacionalni ispiti mogli poslužiti kao zamjena za prijamne, u NCVVO-u odgovaraju: ‒ Centar će prošlogodišnjom i ovogodišnjom provedbom nacionalnih ispita za sve učenike osmih razreda, sa školama, stvoriti sve organizacijske pretpostavke na temelju kojih će se u sljedećim godinama rezultati tih ispita moći koristiti i u neke druge svrhe, poput jednog od mogućih kriterija ‒ za upis u srednje škole. Kada će to biti, o tome će odlučiti obrazovana politika ‒ kaže ravnatelj Centra Vinko Filipović.

Dodaje da su u Centru svjesni organizacijskih problema u školama koje rade u dvije smjene, a posebno u onima gdje je velik broj učenika i više područnih škola, zbog čega im „prepuštaju maksimalnu organizacijsku fleksibilnost”.

A fleksibilnost koriste i pojedini učitelji, tako da onim učenicima koji su izvrsno riješili nacionalni ispit iz pojedinog predmeta podižu zaključnu ocjenu. ‒ To nikako ne bi smjeli činiti jer rezultat na nacionalnim ispitima nije objektivno usporediv sa zaključnom ocjenom ‒ objašnjavaju u Centru. Na pitanje postoji li škola u Hrvatskoj u kojoj se iz određenog razloga u ponedjeljak nisu pisali nacionalni ispiti, odgovaraju negativno, uz nadu da takvih i ne će biti do kraja testiranja.

Filipović uvjerava da je sve organizacijski dosta zahtjevan posao, s obzirom na brojke: nacionalni ispiti za učenike četvrtog razreda provode se u 886 matičnih i 930 područnih škola, a kad su u pitanju učenici osmog razreda uz 882 matične škole nacionalni ispiti provode se i u 112 područnih škola.

‒ Gdje god su ravnatelji organizacijski mislili da im je to jednostavnije dopustili smo da učenici iz područnih škola pišu ispite u matičnoj školi. Broj je razrednih odjela u četvrtom razredu 2464, a u osmom razredu 2199, svaki razredni odjel ima dva dežurna nastavnika pa je razvidno koji je broj učitelja angažiran na praćenju pisanja nacionalnih ispita. Fleksibilnost smo pokazali i kad je u pitanju pisanje ispita s prilagodbom ispitne tehnologije gdje nismo inzistirali da učenici moraju pisati u odvojenim učionicama ako to prostorne mogućnosti škole ne dopuštaju. Svjesni smo činjenice da ravnatelji velikih škola uz to još i nekoliko područnih imaju veće probleme organizacije, ali primjeri škola u Pazinu i u Zadru koje imaju više od tisuću učenika pokazuju da je i u tako zahtjevnim školama provedbu ispita moguće uspješno organizirati ‒ objašnjava ravnatelj NCVVO-a, uvjeren kako nacionalni ispiti imaju višestruku vrijednost, polazeći od učenika i roditelja, do učitelja i škole pa sve do nacionalne obrazovne politike.

‒ Učenici nacionalnim ispitima dobivaju povratnu informaciju o tome koja je njihova razina trajno stečenih znanja na kraju četvrtog ili osmog razreda u odnosu na nacionalni prosjek. Učitelji, stručne službe škole i ravnatelji na temelju nacionalnih ispita mogu vidjeti gdje se njihova škola nalazi u odnosu na ostale škole osnivača i u odnosu na nacionalnu razinu. Očekujemo da se na osnovi rezultata u svakoj školi napravi analiza rezultata na temelju čega bi se uvidjele eventualne manjkavosti i vidjelo što činiti na unaprjeđenju nastavnih procesa. Na nacionalnoj razini na temelju rezultata nacionalnih ispita moći će se planirati buduće obrazovne politike. Naime, naša je zemlja jedna od rijetkih europskih država koja do sada nije imala kontinuitet provedbe nacionalnih ispita na kraju obrazovnog ciklusa, četvrti i osmi razred, i sve promjene koje su se događale imale su svoje ishodište u procjenama što bi trebalo mijenjati, a da tome nisu prethodile temeljite analize. Nacionalni centar već sada radi na tome da analizom ispita i zadataka za sve predmete u kojima se provode nacionalni ispiti utvrdi koja obrazovna područja u nekom predmetu učenici rješavaju s više i manje uspjeha, što će u budućim promjenama predmetnih kurikuluma stručnim radnim skupinama biti dragocjena spoznaja ‒ kaže Filipović.

Tvrdi kako će nacionalni ispiti biti korisni i Agenciji za odgoj i obrazovanje jer će na temelju analize koju će Centar dostaviti Agenciji moći ciljano planirati stručno usavršavanje učitelja, a isto tako bit će – vjeruje Filipović ‒ korisni i učiteljskim fakultetima koji su nadležni za inicijalno obrazovanje budućih učitelja.

Pozitivne povratne informacije

Na upit kakve povratne informacije NCVVO dobiva iz škola o nacionalnim ispitima, ravnatelj odgovara ‒ povratne informacije uglavnom su pozitivne.

‒ Imao sam čestu komunikaciju s ravnateljima i učiteljima 81 škole u kojima su provedeni prvi nacionalni ispiti u svibnju i listopadu 2022. godine koji su vrlo uspješno proveli nacionalne ispite, što su prošle godine pokazale i sve škole u kojima su se proveli ispiti za učenike osmog razreda, a ove sam godine siguran da će to učiniti s provedbom ispita za učenike i četvrtog razreda. Dopuštam da ima i nezadovoljnih, ako se to nezadovoljstvo odnosi na propuste Centra spremni smo se mijenjati. Poteškoća ima malo, najčešće se odnose na prijavu kroz aplikaciju učenika s prilagođenim i individualiziranim programom i ponešto što se tiče prijava stranog jezika ‒ kaže Filipović.

Ipak, jedan od prigovora jest da školama s velikim brojem učenika i uz nekoliko područnih škola nacionalni ispiti predstavljaju popriličan organizacijski problem. Na tu tezu Filipović odgovara ‒ takvim, ali i svim drugim školama dopuštamo maksimalnu organizacijsku slobodu uzimajući u obzir prostorne mogućnosti.

Drugi prigovor glasi: zbog nacionalnih ispita učenici gube previše nastave.

‒ Ostavljamo školi na izbor koliko će učenici imati sati nastave u dane pisanja nacionalnih ispita. Preporuka je da to bude najmanje tri sata, ali ne ograničavamo mogućnost da bude i više sati. Jedino preporučujemo školama da u te dane nema pisanih i usmenih provjera znanja učenika, ali postoje i drugi oblici rada koji ne znače i gubljenje satnice.

Kako pak komentira prigovor (sindikata) prema kojemu se učitelje tretira kao najamne radnike NCVVO-a, a provođenje ispita odrađuju bez naknade?

‒ Nacionalni centar surađuje s nekoliko tisuća učitelja i nastavnika, bilo članova stručnih radnih skupina ili kao ocjenjivačima na nacionalnim ispitima i ispitima državne mature pa je doista pretjerano tvrditi pa makar to bilo i od sindikata da se učitelje tretira kao najamne radnike NCVVO-a i tu ću stati u komentaru.

Zaključno, ravnatelj NCVVO-a ovaj projekt u budućnosti vidi kao kontinuiran proces vrjednovanja učeničkih postignuća koji se može iskoristiti u planiranju promjena sustava obrazovanja. Ovogodišnjom provedbom nacionalnih ispita stvorene su organizacijske i provedbene pretpostavke kako bi se nacionalni ispiti mogli koristiti kao jedan od kriterija za upise u srednje škole, a kada će to biti o tome će odluku donijeti obrazovna politika, poručuje.

Reakcije sindikata ˗ besmislena i štetna aktivnost

U prvome tjednu polaganja nacionalnih ispita oglasio se Školski sindikat Preporod i to s porukom kako su nacionalni ispiti u osnovnim školama besmislena i višestruko štetna aktivnost. Evo što je poručio Željko Stipić:

„Nacionalni ispiti koji su se započeli provoditi u osnovnim školama besmislena su i višestruko štetna aktivnost. Besmislena jer nitko ne zna odgovoriti na pitanje koji je smisao akcije koja ravnateljima zadaje organizacijske muke, učenike nepotrebno plaši, njihove roditelje bezrazložno zabrinjava, a učitelje svojski ljuti. Sve će to stajati više milijuna eura koji su se mogli puno smislenije potrošiti. Još se jednom pokazalo kako je aktualna prosvjetna vlast umješna u trošenju novca koji nema na ono bez čega se moglo i što školstvu ne donosi ništa dobra.

Uz dva prekida nastave zbog praznika, učeničkih natjecanja i školskih izleta, stvaranju posvemašnjeg nereda u organizaciji nastave u drugom polugodištu ove će godine znatno pridonijeti i nacionalni ispiti. Koliko zbog njih nastavnih sati ne će biti održano, koliko će gradiva ostati površno obrađeno ili nedovoljno utvrđeno, koliko će vremena za ispitivanje manjkati? Sve ovo odgovorne na Sveticama ne zanima.

Uza sve ovo učitelji se s pravom pitaju dokad će biti moguće da ih se tretira kao 'autsorsane' radnike Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje koji poslove provođenja ispita neplaćeno odrađuju? Novca se, kako je i uobičajeno, našlo za plaćanje stotina i stotina članova povjerenstava, sastavljače pitanja i ispravljače testova, ali ga nije bilo za one koji će u školama provoditi i nadzirati pisanje ispita i odrađivati sve druge organizacijske, administrativne i slične poslove koji iz ovoga proizlaze, a nauštrb onoga primarnoga zbog čega su u školama. Njihov se rad još jednom obezvrijedio i njih se profesionalno ponizilo. Slušamo ovih dana da je vladajućima obrazovanje, u idućem mandatnom razdoblju, jedan od prioriteta. Pozivamo ih da iskoriste priliku i odmah prijeđu s riječi na djela. Plaćanjem dežurstava na nacionalnim ispitima prosvjetna će vlast sigurno učiniti korak u pravom smjeru. Nije nešto, ali s nečim se mora započeti. A nagodinu, oni ili neki drugi, svejedno, neka razmisle trebaju li nam ispiti s čijim rezultatima ionako ne znamo što ćemo i s čijim održavanjem nitko nije zadovoljan”, stoji u priopćenju.

Ispitima se nikoga ne plaši

Ravnatelj Nacionalnog centra odlučio je odgovoriti, i to na sljedeći način:

„Sindikat Preporod oglasio se priopćenjem u vezi s pisanjem nacionalnih ispita u kojem stoji niz neistina i tendencioznih zaključaka koji ničim nisu potkrijepljeni. Smisao sindikalnog aktivizma ne treba biti uvijek po svaku cijenu protiv svega što se čini u obrazovanju pa makar to bilo motivirano i željom pridobivanja novih članova i prisutnosti u javnosti. Prije svega ispiti nisu počeli jučer (priopćenje od 6. ožujka), nego 4. ožujka što je već mjesecima poznato svim školama i hrvatskoj javnosti, ali ne i potpisniku priopćenja. Ako potpisnik priopćenja do sada nije shvatio, citiram, 'smisao akcije' provedbe nacionalnih ispita, ponovit ću već niz puta rečeno. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja nije imala standardizirano vanjsko vrjednovanje učeničkih postignuća na kraju završnog ciklusa osnovnoškolskog obrazovanja (četvrti i osmi razred). Ispiti će poslužiti učenicima i roditeljima da na temelju standardiziranog ispita, koji vrjednuje neutralni i objektivni ocjenjivač, usporede svoje rezultate u odnosu na prosjek škola ili u odnosu na nacionalni prosjek. Također, škole će moći vidjeti gdje se nalaze u odnosu na prosjek osnivača ili prosjek države. Nijedna ozbiljna promjena u obrazovanju ne bi se smjela donositi bez snimke stanja, a osobito kad je u pitanju promjena predmetnih kurikuluma. Nacionalna obrazovna politika na temelju rezultata i analize nacionalnih ispita ubuduće će moći raditi utemeljene i ozbiljne promjene predmetnih kurikula, a Agencija za odgoj i obrazovanje na temelju svega moći će ciljano planirati stručno usavršavanje učitelja. Upravo radi svega toga Centar radi temeljitu analizu ispita iz svih predmeta, što ćemo u dogledno vrijeme dostaviti našem resornom ministarstvu. Toliko o 'smislu akcije', konstataciji o besmislenosti i višestrukoj štetnosti, a da to nikakvim argumentima nije potkrijepljeno. Legitimno je biti protiv nečega, ali neozbiljno je ako time sve počinje i završava.

Nadalje, nije korektno svjesno iznositi neistine pa tvrditi da 'nacionalni ispiti učenike nepotrebno plaše', a roditelje bezrazložno 'zabrinjava', iako je Centar od početka poručivao učenicima, njihovim roditeljima i učiteljima da se za ispite ne treba posebno pripremati jer želimo dobiti realnu sliku učeničkih postignuća i trajno stečenih znanja na kraju obrazovnog ciklusa. Od navedenog sindikata puno su zreliji desetogodišnji učenici koji su u javnosti rekli da im ispit nije bio stresan i da ničim nisu pokazali otpor prema ispitu. Još su zrelije bile prošle godine učenice osmog razreda koje su javno rekle da će im rezultati na nacionalnim ispitima biti jasna smjernica koju srednju školu upisati.

Na kraju, dirljiva je briga potpisnika priopćenja za ravnatelje škola o kojima u svim godinama sindikalnog djelovanja nikad ništa nije lijepo rekao, naprotiv. Ističem da ravnatelji sa svojim učiteljima i stručnim suradnicima vrhunski odrađuju posao organizacije provedbe ispita, na čemu im zahvaljujemo jer smo svjesni da to nije jednostavno zbog organizacijske zahtjevnosti s obzirom na prostorne probleme koje neke škole imaju.”

Vrijedi podsjetiti da je pitanje plaćanja dežurstava nastavnika na nacionalnim ispitima otvoreno lani u ovo doba. Nešto više od 900 tisuća eura trebalo bi po računici Školskog sindikata Preporod izdvojiti Ministarstvo znanosti i obrazovanja za dežurstva učitelja uključenih u provedbu ispita u 878 osnovnih škola u Hrvatskoj. Svoj zahtjev predsjednik Sindikata Preporod Željko Stipić opravdavao je činjenicom da su prosvjetne vlasti godinu ranije platile slične poslove u sklopu ispita probne državne mature.

‒ Ovaj iznos ne bi trebao biti sporan kada se zna da će učitelji ove poslove raditi mimo svoga redovitoga rada i izvan poslova obuhvaćenih tjednim zaduženjima. Osim toga, učitelji bi opravdano bili nezadovoljni ako bi se slični poslovi u srednjim školama vrjednovali na jedan, a u osnovnim školama na drugi način ‒ izjavio je lanjskog ožujka predsjednik Preporoda, navodeći kako od Ministarstva očekuje još jedno rješenje. Ono glasi: nacionalne ispite ubuduće treba provoditi u nenastavne dane, kako nastava ne bi bila žrtvom provođenja nacionalnih ispita. Iz Sindikata Preporod pozivali su nadležne da tijekom iduća tri tjedna, koliko je lani trajala provedba nacionalnih ispita, pokrenu dijalog sa školskim sindikatima o rješavanju ovih pitanja.

‒ Za 2023. godinu problem plaćanja treba riješiti sporazumom između prosvjetne vlasti i osnovnoškolskih sindikata. Dugoročno problem treba riješiti granskim kolektivnim ugovorom o kojem uskoro počinju pregovori ‒ naveo je Stipić.

Potom su iz NCVVO-a, na konferenciji za novinare, izvijestili kako je nacionalnim ispitima obuhvaćeno 39.708 učenika osmih razreda te su za tu potrebu tiskane 42 tisuće ispita. Na upit mogu li učitelji očekivati naknadu za dodatni rad, Filipović je odgovorio kako je to pitanje za Ministarstvo i sindikate.

Čelnika Sindikata Preporod tada smo zatražili izračun prema kojemu je došao do iznosa od 900 tisuća eura. Po njegovoj računici provođenje nacionalnih ispita u 2300 razrednih odjela, u trajanju 18 sati za osam predmeta, pretpostavlja oko 41.400 sati dežurstva. Kako se radi o dva dežurna učitelja po odjeljenju, ukupan broj sati dežurstva iznosi oko 83.000. Na temelju uvida u prosječnu bruto i neto plaću učitelja, došao je do vrijednosti pojedinačnog sata od 9.28 eura u brutu i 6.63 eura u netu. Ukupno bi za obavljanje poslova dežurstva trebalo izdvojiti oko 770.000 eura, naveo je Stipić.

Kako platiti učitelje angažirane na ispitima

Nešto je teže utvrditi, priznao je, koliko bi trebali biti plaćeni poslovi ispitnih koordinatora. U srednjim se školama ovi poslovi vrjednuju smanjenjem norme i vezani za uz broj učenika koji polažu ispite državne mature.

‒ Kada bismo, primjerice, rad svakog koordinatora vrjednovali, bez obzira na broj razrednih odjela i učenika, sukladno ukupnom broju sati, 18 sati, održavanja ispita, platiti bi trebalo 16.650 sati, što bi iznosilo ukupno oko 155.000 eura ‒ objašnjavao je Stipić.

Po njemu, nije se smjelo dogoditi da se s provedbom nacionalnih ispita krene prije nego što je poznato hoće li se i na koji način vrjednovati rad ispitnih koordinatora i dežurnih učitelja.

Valja podsjetiti i na lanjski odgovor Ministarstva znanosti i obrazovanja o naknadama učiteljima. On je glasio: „Sudjelovanje učenika na nacionalnim ispitima kao obliku vanjskoga vrjednovanja reguliranog važećim zakonima i pravilnicima, tretira se jednako kao redovno sudjelovanje na nastavi koja je svakom nastavniku plaćena u skladu s propisima te nema potrebe za dodatnim plaćanjem ako se održava u sklopu osmosatnog dnevnog radnog vremena.”

Inače, prosječna ocjena na lanjskim nacionalnim ispitima učenika četvrtih i osmih razreda bila je trojka: osmaši su najbolje napisali strane jezike, a od prirodnih predmeta najgore fiziku.

Statistika za osmaše izgledala je ovako:

Iz hrvatskog jezika najviše učenika dobilo je ocjenu dobar (37,1 posto), zatim vrlo dobar (32,4), a dovoljan njih 22,1 posto. Odlično je napisalo šest posto učenika, a palo je njih 2,4 posto.

Iz engleskog jezika najviše ih je bilo vrlo dobrih (37,4 posto) i odličnih (33,4). Za trojku je napisalo 16,2 posto učenika, za dovoljan 10,2 posto, a 2,8 posto ih je palo.

Isti postotak odličnih ocjena ostvarili su učenici i u njemačkom jeziku (33,4 posto), njih 24,8 posto dobilo je vrlo dobar, 19,6 posto dobar, 18,7 posto dovoljan, a 3,5 posto nedovoljan.

Matematiku je najviše učenika (39,2 posto) napisalo za dvojku te za trojku (31,4 posto). Za ocjenu vrlo dobar napisalo je 15,9 posto, odlično ju je napisalo 4,9 posto, a palo 8,6 posto.

Što se tiče prirodnih predmeta ‒ najveći postotak učenika negativno je ocjenjen iz fizike, njih 16 posto, a slijedi biologija s 12,1 posto te kemija s 3,7 posto. Najveći je postotak odličnih iz kemije (8,3 posto), zatim fizike (3,3 posto), a najmanje iz biologije (0,4 posto). Dvojku je iz biologije dobilo 60,7 posto učenika, trojku 22,9, a četvorku 3,9 posto. Što se tiče kemije dvojku je dobilo njih 33,3 posto, trojku 34 posto, a vrlo dobar 20,7 posto, dok je iz fizike dvojku dobilo njih 45,2 posto, trojku 22,9 posto, a četvorku 11,9 posto. Iz geografije je negativnih bilo 15,1 posto, a iz povijesti 22,7 posto. Geografiju je odlično napisalo 0,9 posto učenika, a povijest 0,1 posto.

Najveća je koncentracija dovoljnih ocjena iz povijesti ‒ 55,4 posto, a iz geografije 45,1 posto. Geografiju je za trojku napisalo 29,7 posto učenika, povijest 19,8 posto, a vrlo dobar iz geografije dobilo je 11 posto učenika, dok iz povijesti dva posto.

Rezultati su objavljeni u prvom tjednu lipnja, pa vrijedi pričekati tri mjeseca i vidjeti usporedbe s novim rezultatima.