Grad Novigrad sam po sebi nudi savršenu kulisu – povijesne ulice, Muzej Lapidarium, crkva sv. Pelagija i sv. Maksima u kojoj se svake godine odvija nezaboravna glazbeno-poetska večer – sve to čini da tjedan u Novigradu ostane ucrtan u sjećanje svakog sudionika

Novigradsko proljeće nije samo radionički program; ono je i intenzivni socijalni i kulturni doživljaj koji se događa između sati rada. Učenici iz cijele Hrvatske dijele obroke, šetnje uskim istarskim uličicama, večernje programe i zajednička iskustva koja grade trajne veze

Sedam dana. Dvadeset jedna radionica. Više od 300 učenika iz cijele Hrvatske. I jedna tema koja je svakog sudionika pozvala da se zagleda u sebe i u vlastitu prisutnost u svijetu: „Kad jesmo i kad nismo”.

Upravo su se s tom temom suočili naši učenici i učitelji kada su 11. travnja 2026. krenuli prema Novigradu Istarskom na 50. Školu stvaralaštva i 36. Novigradsko proljeće.

Susreti, izložbe

I mi smo, s učenicima i učiteljima OŠ Domašinec, ponosni što smo i ove godine bili dio te priče. Osnovna škola Domašinec ove je godine, naime, u Novigrad poslala snažnu ekipu – pet učenica i četvero učitelja. Sudjelovanje je ostvareno u sklopu školskog projekta „Stvaralačka sinergija”, koji je prepoznalo i financijski podržalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih.

Naše učenice – Kiara Bobičanec (radionica pjevanja), Rea Gavez (keramičarska radionica), Saša Hunjadi (slikarsko-scenografska radionica), Lucija Jambrošić (literarna radionica) i Elizabet Sabolek (literarna radionica) – odabrane su na temelju dosadašnjih uspjeha u likovnom, literarnom i glazbenom stvaralaštvu. S njima su bili učitelj glazbene kulture Krunoslav Lajtman (radionica scenske glazbe), učiteljica hrvatskoga jezika Nina Zrna (literarna radionica) te učiteljice likovne kulture Emina Kefelja i Kristina Pongrac.

Radionice u sedam priča

Glina i tema koja pita. Keramičarska radionica Novigradskog proljeća jedna je od najdugovječnijih tradicija ove Škole stvaralaštva. Rea Gavez ušla je u tu radionicu s iskrom znatiželje i izašla s keramičkim radovima koji nose puno više od oblika – nose poruku. Tema „Kad jesmo i kad nismo” u glini je posebno moćna – oblik može biti prisutan, a praznina unutar njega jednako govori. Učenici su istraživali kako volumen, prostor, ritam i kontrast mogu dočarati ono što jest i ono čega više nema. Rad s glinom – oblikovanje, oslikavanje, glaziranje – odvijao se u neposrednom dijalogu s voditeljicom radionice Zinkom Brekalo i ostalim polaznicima, a dojam da „glina pamti ruke koje su je oblikovale” ostao je kao jedna od najljepših slika toga tjedna.

Boja kao prostor sjećanja. Saša Hunjadi, koja je i prošle godine s entuzijazmom ušla u slikarsko-scenografski svijet Theodora de Canzianija, i ove je godine razvijala svoju likovnu kreativnost u prostoru koji spaja sliku i scenografiju. Radionica potiče oblikovanje i u ravnini i u prostoru, razvijajući razumijevanje crte, boje, ritma, proporcije i kontrasta. Tema „Kad jesmo i kad nismo” u scenografskom smislu postavlja pitanje: „Što ostaje kada nestanemo? Koji su tragovi naše prisutnosti vidljivi?” Sudionici su istraživali te ideje praktičnim radom – od skica do realizacije – a vrhunac je bio sudjelovanje na završnoj priredbi gdje su scenografski radovi postali živi okvir za nastupe ostalih radionica.

Riječ koja traje. Lucija Jambrošić i Elizabet Sabolek radile su u Literarnoj radionici – ovogodišnjoj inačici nazvanoj Moja prva drama – koja je polaznike uvela u tajne dramskoga pisanja: dramski lik, dramska situacija, motivacija, napetost, dijalog. S voditeljicom radionice učenice su istraživale granicu između proze i drame, između onoga što se kaže i onoga što ostaje neizrečeno – savršen okvir za temu „Kad jesmo i kad nismo”. Nina Zrna, učiteljica hrvatskoga jezika i hospitantica u literarnoj radionici, imala je priliku izbliza pratiti kako mladi pisci pronalaze glas, koliko snage ima jedna rečenica napisana u pravom trenutku i što se dogodi kada darovito dijete dobije prostor i vođenu slobodu.

Glas koji ne nestaje. Kiara Bobičanec, koja je i prošle godine svojim solističkim nastupom na glazbeno-poetskoj večeri u crkvi sv. Pelagija oduševila publiku, i ove je godine razvijala glasovne i slušne sposobnosti, višeglasno pjevanje i glazbenu pismenost. Radionica pjevanja bila je priprema za jedan od najemotivnijih trenutaka Novigradskoga proljeća – nastup na završnom koncertu u crkvi sv. Pelagija.

Zvuk koji pamti. Krunoslav Lajtman, učitelj glazbene kulture koji je i prošle godine u radionici scenske glazbe pod vodstvom Matka Basare istraživao skladanje, reproduciranje i obradu zvučnih efekata, i ove je godine sudjelovao u radionici koja u sebi sažima suradnju sa scenskim, filmskim, pjevačkim i aranžerskim radionicama. Glazba kao trag prisutnosti – zvuk koji ostaje i onda kada izvor utihne.