Četiri zamjerke novom protokolu o sigurnosti u školama pronašli su ravnatelji nakon prvog dana primjene novih mjera: neodrživost organizacije cjelodnevnog dežurstva čistačica i domara na školskim portama, upitnost mjere koja propisuje da zaduženi školski zaposlenici mogu roditeljima iz sigurnosnih razloga na ulazu u školu pregledavati torbe, bojazan učenika da će se zbog zaključanih škola osjećati 'kao u zatvoru' i pitanje zašto osnovne škole u Zagrebu imaju zaštitare, a srednje škole ne

Uz statistiku prema kojoj je samo u srednjim školama Europe u posljednjem desetljeću zabilježen 41 oružani napad s posljedicom 206 žrtava od kojih je 48 smrtno stradalo, a u ostatku svijeta – u kojem prednjači SAD – više je od 500 žrtava u 151 napadu, ne čini se uvjerljivom tvrdnja kako su „škole u Hrvatskoj sigurna mjesta” (autor tvrdnje ‒ ministar Radovan Fuchs). Ista je teza više puta ponavljana (još nekoliko puta ministar pa ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja Momir Karin na HTV-u), očito u pokušaju smirivanja građana nakon zločina tijekom kojega je život u zagrebačkoj školi izgubilo sedmogodišnje dijete.

Ako nam europska statistika nije dovoljna, uočimo jedan od pokazatelja stanja u školama Hrvatske na koje upućuju novi podaci Ministarstva unutarnjih poslova: u prošloj školskoj godini policija je zabilježila 666 događaja povezanih s odgojno-obrazovnim ustanovama i neprihvatljivim ponašanjima mladih te nasiljem među djecom i mladima. Po MUP-ovim svježim podacima za ovu školsku godinu, dosad je evidentirano 355 događaja. Naglašavaju kako je u velikom broju slučajeva riječ o događajima u kojima nema obilježja kažnjivih djela, ali su, kako navode u MUP-u, „od važnosti za ranu intervenciju i međusektorsku suradnju u prevenciji razvoja delinkventnih ili ugrožavajućih ponašanja mladih”. Tu suradnju policija je uspostavila s djelatnicima u ministarstvima, navode u MUP-u.

Sigurna javna mjesta ne postoje, tako ni škole, pri čemu desetljećima svjedočimo pokušajima dobrog dijela europskih zemalja da školsku zajednicu učine donekle neprobojnim prostorom, gradeći među ostalim visoke zidove oko škola, stvarajući od njih utvrde u strahu od terorizma. Hrvatska se može smatrati tek sretnicom jer do 20. prosinca sličan tragičan događaj nije zabilježen desetljećima, pa je 60-ak posto škola (uglavnom osnovnih) sporadično zaključavalo svoja vrata prevenirajući neželjene ulaske u svoj prostor.

Tragedija u OŠ Prečko, nažalost prekasno, ispala je okidač za uvođenje sigurnosnih mjera u hrvatske škole. Niti užasan beogradski slučaj nije 'upalio alarm' hrvatskim prosvjetnim vlastima, jednako kao ni podaci MUP-a o rastu broja dojava škola o nasilju unutar njih, jednako kao ni stalna upozorenja psihologa i djelatnika škola o problemima mentalnog zdravlja djece i mladih. Upravo problem vršnjačkog nasilja s kojim se suočava niz škola vapio je za interventnim mjerama, no one su uporno izostajale.

Ipak, ubrzo nakon tragičnog zagrebačkog događaja oformljeno je međuresorno povjerenstvo za sigurnosne mjere u školama, a među članovima su i predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno Službe civilne zaštite. Najuočljivija mjera iz donesenog Protokola o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama, ona za kojom su odavna posegnule brojne države Europe, a riječ je o zaključavanju vrata tijekom trajanja nastave, osim 30 minuta prije početka nastave i 15 minuta nakon završetka, već je nakon krnjeg prvog tjedna novog polugodišta postala predmetom kritike. Pritom nije jedina mjera stavljena pod upitnik – na druge su upozorili obrazovni sindikati i to zbog obveze ravnatelja da odredi dežurstvo radnika na ulazu u škole tijekom trajanja nastave. Taj posao pripao je, dakako, za pitanja sigurnosti needuciranom tehničkom školskom kadru, domarima i čistačicama koji se, doduše, barem kako je obećano, u novim ulogama 'stražara za sigurnost' nalaze privremeno. Mjera dežurstva djelatnika škole na portama, kao i zaštitara u Zagrebu, trebala bi biti kratkoročna do zapošljavanja novog profila radnika u školama ‒ operativnog djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu. Radi se na tome da novi kadar što prije uđe u škole: one koje rade u jednoj smjeni dobivaju jednog „operativca” na puno radno vrijeme, a one s dvije ili tri smjene zapošljavaju ih po dva. U Ministarstvu tvrde da bi prva zapošljavanja mogla biti realizirana već početkom veljače.

Operativni djelatnik za sigurnost i civilnu zaštitu ‒ novo radno mjesto

U pripremi je kurikulum za edukaciju koju će svaki novozaposleni operativni djelatnik morati proći u roku od šest mjeseci od zapošljavanja u školi. Model edukacije, po uzoru na neke od država u kojima se pokazao uspješnim, zajednički će pripremiti Institut za društvena istraživanja u Zagrebu te civilna zaštita odnosno MUP, potvrđuju u Ministarstvu. Zasad nije poznato koju će stručnu spremu morati imati novi kadar.

‒ Ključno je da profil novozaposlenih operativaca ne uključuje samo znanja i vještine civilne zaštite i sigurnosti nego i da je riječ o osobi koja se na primjeren način ophodi s učenicima, odnosno posjeduje psihološko-pedagoška znanja ‒ objašnjavaju nam sugovornici.

Operativni djelatnici bit će zaduženi za poslove poput provjere sigurnosti, pregleda videonadzora, prohodnosti prolaza, ali i za upozoravanje na neprihvatljivo ponašanje, odnosno sprječavanje sukoba među učenicima. Sudeći po prvim komentarima iz javne rasprave o izmjeni pravilnika kojom se uvodi novo radno mjesto, dio prosvjetara zadovoljan je ovom mjerom: „Smatram da je uvođenje novog radnog mjesta za osobu koja će se brinuti o sigurnosti u školi ne samo dobro nego i nužno.” U dijelu komentara primjećuje se kako bi se, kao što se sada hitno, bez ikakvih propitivanja, nalazi novac za zapošljavanje novih osoba, na isti način trebalo pristupiti zapošljavanju stručnih suradnika u školama (psiholog, pedagog). Treći, pak, smatraju da je novo zapošljavanje nepotrebno jer je velik dio problema u drugom sustavu, a to je zdravstvo.

S druge strane, donošenje protokola koji bi trebao vrijediti za sve škole 'dopunjen' je samoinicijativnom mjerom Grada Zagreba po kojoj su u sve osnovne škole upućeni profesionalni zaštitari. Iz Udruge srednjoškolskih ravnatelja pitali su se – zašto ne i srednje, s obzirom na to da statistike pokazuju da su srednje škole češća meta nasilja ponajprije zbog tinejdžerske dobi. Nastavimo li istim tragom, zašto zaštitare nisu dobila visoka učilišta (u Europi i svijetu česta meta). Nije trebalo čekati ni na logičan vapaj Sindikata predškolskih djelatnika u odgoju i obrazovanju Hrvatske i pitanja – treba li se što dogoditi u vrtićima da bi se i nas uključilo u protokol?

Ukratko, četiri zamjerke novom protokolu o sigurnosti u školama pronašli su ravnatelji nakon prvog dana primjene novih mjera: neodrživost organizacije cjelodnevnog dežurstva čistačica i domara na školskim portama, upitnost mjere koja propisuje da zaduženi školski zaposlenici mogu roditeljima iz sigurnosnih razloga na ulazu u školu pregledavati torbe, bojazan učenika da će se zbog zaključanih škola osjećati 'kao u zatvoru' i četvrto, formulirano pitanjem: zašto osnovne škole u Zagrebu imaju zaštitare, a srednje škole ne?

‒ Imamo velike probleme u nekim školama i učeničkim domovima sa suglasnostima za zapošljavanje tehničkog osoblja i stručnih suradnika ‒ kaže predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja Suzana Hitrec. Naime, pojedine škole i domovi koji po važećem Pedagoškom standardu imaju pravo na zapošljavanje spremačica i domara ‒ tehničkog kadra najčešće zaduženog za dežurstvo na portama, koje po novom protokolu moraju pokrivati tijekom nastave, nisu dobili odobrenje nadležnog Ministarstva. U Udruzi ravnatelja zato apeliraju na ubrzavanje procesa, ali i potrebu izmjene Pedagoškog standarda iz 2008. godine.

‒ U tome zaista nema mjesta za štednju. Konkretno, škola u dvije smjene ima isti broj spremačica kao škola koja zbog jedne smjene zaključava vrata u 14 sati jer Pedagoški standard sadrži nepravdu pa se broj domara i čistačica u školi određuje prema broju unutarnjih kvadrata zgrade. To znači da se ne računa rad u dvije smjene i vanjski prostor ‒ objašnjava Hitrec, uz zaključak kako bi zbog potrebe regrutacije spremačica na portama škole mogle biti manje čiste.

‒ Imamo sreću što tehničko osoblje razumije situaciju i prihvaća dežurstva, iako u ovome trenutku to sigurno nije ugodan posao. Apelirali smo da se za takva dežurstva daje naknada, no nismo dobili odgovor. Ravnatelj ima zakonsku odgovornost za školu, no nema ovlasti nekome isplatiti dodatak ‒ kaže Hitrec. Smatra kako su srednje škole pod većim sigurnosnim rizikom od osnovnih s obzirom na tinejdžersku populaciju, višesmjensku nastavu, učenike putnike i različite lokacije na kojima se odvijaju nastava i stručna praksa.

‒ Ravnatelji smatraju da im je doista potreban zaposlenik za sigurnost, a ne privremeno rješenje u obliku dežurstava djelatnika škole na portama. Cilj nam je da se maksimalno skrati vrijeme do zapošljavanja osoba za sigurnost u svakoj školi i po svakoj smjeni ‒ napominje predsjednica Udruge.

Prema njezinim riječima, jedna od mjera iz protokola nije izvediva ‒ mogućnost pregleda osobnih stvari roditelja tijekom dolaska u škole. Većina je škola sklona to ne provoditi, kaže Hitrec, među ostalim zbog činjenice da djelatnici škola nisu educirani donositi zaključke tko je sumnjiv, a tko nije. Tu su mjeru prilikom kreiranja sigurnosnog protokola predložili predstavnici MUP-a i Stožera civilne zaštite.

Traljava objašnjenja

Pritisnuti kritikama, ubrzo je krenulo reteriranje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Osim što je ministar Fuchs već treći dan uvođenja mjera sigurnosti izjavio kako ipak nije potrebna tolika strogoća s mjerom zaključavanja vrata (spominjao je pritom učenike koji kasne na nastavu), po pitanju pregleda stvari odraslih osoba koje ulaze u škole iz njegova ministarstva daju poprilično traljavo objašnjenje. Ako išta drugo, ono jasno daje do znanja da su svjesni nespretnosti formulacija pojedinih donesenih mjera, poput pregleda torbi. Evo što su o tomu rekli novinarima, nudeći prijevod za mjeru koju su sami napisali:

‒ Osobe određene za kontrolu ulaska u školske ustanove ne moraju, ali mogu, ako se ukaže potreba, radi zaštite sigurnosti obaviti sigurnosne preglede osoba koje ulaze u školsku ustanovu i njihovih predmeta, poput torbi i drugog ‒ odgovaraju. Kako dodaju, osobe od kojih se zatraži da omoguće pregled ne moraju to dopustiti, ali u tom slučaju ne će im biti omogućen ulazak u školsku ustanovu do dolaska ovlaštene osobe koja će obaviti pregled.

Da je riječ o svojevrsnom reteriranju, nadajmo se u iskrenoj namjeri što kvalitetnije i pametnije provedbe mjera, pokazuju i izjave ministra nakon održanog sastanka s predstavnicima obrazovnih sindikata, a vezano uz problem cjelodnevnih poslova dežurstava na portama. Na sastanku se pojavilo pitanje kako organizirati dežurstva i je li u prijelaznom razdoblju do zapošljavanja novog kadra moguća naknada za radnike škole koji u jednom dijelu preuzmu poslove zaštite i sigurnosti škola, a dok se ne zaposle novi obučeni po programu koji je sada u javnom savjetovanju.

‒ Treba nam još nekoliko dana za konzultacije kako bismo vidjeli bi li se eventualno moglo ići u realizaciju nekoga dodatka jer su dodatci ukinuti. Zaključili smo da nam je zajednički interes funkcioniranje škola te da je sadašnje stanje prijelazno rješenje ‒ rekao je ministar i najavio sljedeći sastanak 21. siječnja. U prijelaznom razdoblju škole će rješavati režim ulaska i izlaska iz zgrada, rekao je Fuchs.

Uz ravnatelje osnovnih i srednjih škola, mjere su osigurale i pojedine županije osnivači škola na svojoj razini, napomenuo je te najavio da će s osnivačima škola razgovarati o dodatnim mjerama osiguranja. Izrazio je zadovoljstvo radom Povjerenstva za izradu prijedloga osnovnih mjera jačanja razine sigurnosti u školama na kratkoročnim mjerama koje se sad implementiraju, a tako i srednjoročnim i dugoročnim mjerama koje će biti napravljene. Fuchs je ocijenio kako će škole u tehničkom smislu i u svemu ostalom biti dobro pripremljene za situacije koje smo nedavno imali.

Predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja Sanja Šprem izjavila je kako su vrlo jasno konkretizirali i objasnili stanje u školama. Zahvalila je svakom od onih koji su preuzeli obvezu zaštite sigurnosti škola na sebe do zapošljavanja novih osoba.

‒ Situacija i sigurnost u školama dosta je bitna jer smo kao članovi povjerenstva imali interesa da se u drugom polugodištu svi osjećamo sigurnije ‒ rekla je Šprem i dodala kako je važno da sindikati i resorno ministarstvo uvide doprinos postojećih zaposlenika koji su preuzeli obvezu do zapošljavanja drugih. Svi težimo, naglasila je, istom cilju, a to je zaštita učenika i zaposlenika te sigurnost škola.

Naglasila je kako i u privremenom stanju treba valorizirati postojećim zaposlenicima njihov rad. Jasno je da na jednom sastanku dvije strane s različitim pristupima ne mogu doći do konačnog dogovora, rekla je Šprem i dodala da su sindikati napravili sve modele i prijedloge plaćanja. Poručila je kako je na Ministarstvu da napravi svoje kalkulacije i da se do sljedećega sastanka nađe rješenje. Bitno je, smatra, da je jasna poruka ministarstva o tomu da se traži rješenje te da nitko ne odbija pronalazak rješenja.

Komentirajući sigurnosne mjere u školama, zamjenica gradonačelnika Zagreba Danijela Dolenec istaknula je kako je „polazišna točka da domari i spremačice ne mogu brinuti o sigurnosti u školama, a novi će zaposlenici morati imati temeljne kompetencije kao profesionalni zaštitari, plus što će morati poznavati sve propise o evakuaciji škole i civilnoj zaštiti uz pedagoški model koji će odrediti stručnjaci”. Hoće li takvih profila biti dovoljno, otvoreno je pitanje. Najavila je da uskoro počinje edukacija za novo radno mjesto.

Jedna od analiza koja može proširiti horizonte kada je riječ o isprobanim modelima zaštite škola pripremljena je u Ministarstvu unutarnjih poslova za potrebe rada međuresornog povjerenstva. MUP-ova analiza je dobro pripremljeni dokument o napadima u školama i stanju njihove sigurnosti država EU i izvan nje. Članovi povjerenstva iz kruga prosvjetnih djelatnika zbog ove su analize i njezine prezentacije na jednom od prvih sastanaka pohvalili MUP-ovce na agilnosti.

Srednje škole u većoj su ugrozi

O čemu ona govori? Uvodno, o statistici koja pokazuje da su napadi u srednjim školama češći od onih u osnovnim školam i vrtićima. Od 2004. do 2024. u vrtićima i osnovnim školama zabilježeno je 19 napada (12 hladnim, a 7 vatrenim oružjem) s ukupno 123 žrtve, od kojih je 43 smrtno stradalih. Riječ je o tragedijama u Finskoj, Mađarskoj, Norveškoj, Belgiji, Češkoj, Rusiji, Poljskoj, Slovačkoj, Srbiji, Njemačkoj, BiH, Irskoj i Hrvatskoj. U ostatku svijeta došlo je do 69 napada sa 787 žrtava, od kojih je 218 smrtno stradalih. Napadi su se dogodili u SAD-u, Kini, Japanu, na Filipinima, u Brazilu, Maleziji, JAR-u, Indoneziji, Vijetnamu, Meksiku i Tajlandu.

U posljednjih deset godina u Europi je došlo do znatnog porasta broja napada u srednjim školama. MUP-ov dokument bilježi 41 napad s 206 žrtava (48 umrlih). U ostatku svijeta dogodio se u istom razdoblju 151 napad sa 146 smrtno stradalih. Nabrojeni su neki od važnijih.

U Njemačkoj (Erfurt, 2002.) u pucnjavi u školi ubijeno je 16 osoba, u Winnendenu (2009.) 15, a iste godine u Ansbachu jedan je učenik ozlijedio devet vršnjaka koristeći dvije benzinske bombe. U Hamburgu (2022.) su dva učenika u dobi od 15 i 17 godina ozlijeđena tijekom napada nožem; a lani u Wuppertalu također tijekom napada nožem ozlijeđena su četiri učenika.

U Francuskoj (Toulouse, 2012.) troje djece i učitelj ubijeni su u židovskoj školi. Pucnjava u srednjoj školi u Grasseu (2017.) okončana je uz nekoliko ozlijeđenih, a 2022. je u Strasbourgu učenik napao učitelja nožem u strukovnoj školi.

U Nizozemskoj (Amsterdam, 2004.) učitelja je kod kuće ubio bivši učenik; u Haagu (2019.) troje je tinejdžera ranjeno u napadu nožem u trgovačkoj ulici blizu škole. U Ossu su 2021. četiri osobe ozlijeđene u napadu nožem u strukovnoj školi, a u Zwijindrechtu godinu kasnije učitelj je teško ozlijeđen u napadu nožem također u strukovnoj školi.

U Finskoj (Jokela, 2007.) ubijeno je osam osoba u pucnjavi u školi, još desetero u Kauhajoki godinu kasnije. Jedna je osoba ubijena, a nekoliko ozlijeđeno u napadu mačem na strukovnom fakultetu u Kuopiou 2019.

Bez napada nisu prošle ni Švedska, Španjolska (u Barceloni je učenik samostrelom ubio učitelja i ozlijedio još četiri osobe), a u jednom je češkom gradu 2014. zabilježen napad naoružane žene u srednjoj školi. Ubila je jednu i ozlijedila dvije osobe.

Sve su navedene države aktivirale mjere sigurnosti, oslanjajući se ponajprije na pomoć policijskih ophodnji, ali i tzv. školskih policajaca koji, za razliku od američkih, uglavnom nisu naoružani. Njihove se ovlasti razlikuju od zemlje do zemlje, a većinom se usredotočuju na izgradnju odnosa sa školom i pružanje podrške. Usmjereni su na prevenciju i podršku, a ne na disciplinske mjere. Primjerice, Nizozemska je eksperimentirala s integracijom policijskih službenika u škole kao dio širih inicijativa za pomoć mladima. Policijski službenici, opisano je u MUP-ovu prikazu, rade na izgradnji povjerenja s učenicima i rješavanju problema poput zlostavljanja i zlouporabe opojnih sredstava. Ankete provedene među nastavnicima i učenicima u pojedinim europskim državama pokazuju popularnost programa rada policije u školama, uz isticanje povećanja osjećaja sigurnosti. S druge strane, postoje i argumenti protiv školskih policajaca: rezultati njihova rada ovise o motivaciji angažiranih djelatnika; njihova prisutnost stvara neravnotežu moći, odnosno dominaciju unutar škole, uz zaključak kako mogućnost kažnjavanja i zastrašivanja od stane školskih policajaca nisu pogodni za školsku zajednicu.

Sigurnosne kamere, biometrija, elektroničke kartice…

U školskoj je praksi prisutno korištenje elektroničkih uređaja poput paničnog gumba (kao brzi odgovor u hitni situacijama), potom sustava za otkrivanje upada i biometrija. Neke škole koriste metode otisak prstiju i prepoznavanja lica za identifikaciju učenika, no njihova je primjena u Velikoj Britaniji zabrinula Privacy International jer su se otisci prstiju učenicima u školama uzimali često bez znanja ili pristanka roditelja. MUP-ov dokument navodi kako je još 2007. procijenjeno daje 3500 britanskih škola koristi takve sustave, a preuzele su ih i neke škole u Belgiji. Kao mjera koriste se ograde za sigurnost škola koje zaklanjaju pogled u cilju suzbijanja terorističkih prijetnji.

Europske su škole isprobale i sustave za otkrivanje oružja, a jedna od najpoznatijih je detektor metala. Popularnom metodom pokazale su se i 'obične' identifikacijske iskaznice, odnosno propusnice za učenike i zaposlenike, pri čemu je praćenje učenika putem čipova proglašena kontroverznom metodom. No, tehnologija digitalnog nadzora koja prati učenike, zaposlenike i posjetitelje škole koristi se u nizu škola u svijetu. Kamere se instaliraju i u školske autobuse kako bi se spriječilo nasilje. MUP navodi podatak Nacionalnog centra za statistiku obrazovanja prema kojemu je još prije deset godina oko 80 posto američkih škola instaliralo sigurnosne kamere. Isti izvor navodi kako je 2022./2023. čak 74 posto škola s tisuću i više učenika imalo i naoružano osiguranje, pri čemu su postotci za škole s manjim brojem učenika upola manji. Deset godina ranije, naoružano osiguranje u SAD-u imalo je 43 posto škola.

Primjeri europskih država pokazuju kako su konkretne mjere počeli poduzimati nakon većih tragedija, no one su se dogodile znatno ranije nego u Hrvatskoj. Tako je u Škotskoj, gdje je 1996. muškarac ubio 16 djece, učitelja i sebe, uvedena mjera zaključavanja škola i provjera ulaska putem interfonskih sustava. U školama su postavljene sigurnosne kamere identične onima u podzemnim željeznicama ili primjerice sportskim stadionima. Nakon terorističkih napada u Parizu i Nici, Francuska je uvela nove sigurnosne smjernice (rujan, 2016.) koje su i dalje na snazi, a uključuju strožu provjeru osoba koje ulaze u škole, uključujući preglede torbi. Škole se i tu oslanjaju na poboljšanu koordinaciju s policijom. Francuske škole također održavaju tri sigurnosne vježbe godišnje, uključujući i onu u kojoj se simulira napad: 'napadač' ulazi u prostorije škola, a učenici uče kako se sakriti ili pobjeći. U Americi (i ponegdje u Europi) popularna je vježba s načelima run (trči), hide (sakrij se), tell (reci), a prije svega je fokusirana na terorističke napade.

U Japanu, gdje su napadi rijetki, drukčija je situacija: zajednica brine o sigurnosti djece. Kod njih roditelji moraju imati propusnicu za ulazak u školu, a sa susjedskim volonterima uobičavaju stajati duž označenih ruta i paziti na djecu na putu do škole. Kako stoji u MUP-ovom prikazu, djeca obično nose alarme pričvršćene na školske torbe koje koriste u hitnim slučajevima. Posjeduju i sigurnosne karte za dolazak do škola.

„Mnogi su odbacili uobičajeni američki odgovor na nasije unutar škola, odnosno pretvaranje škola u zone visoke sigurnosti. Zasad mnogi Europljani i dalje gledaju na pucnjave u školama kao na izrazito američki fenomen (…). Umjesto detektora metala i naoružanih zaštitara u školama, europski kreatori politika daleko će vjerojatnije podržati upošljavanje većeg broja psihologa u školama i uvođenje programa za poboljšanje odnosa između učenika i nastavnika”, stoji među ostalim u dokumentu. Takvom je razmišljanju (prevenciji) sklonija i struka u nas.

Pojedine osnovne i srednje škole u Hrvatskoj već godinama imaju interne sigurnosne mjere, od kojih nemaju razloga odustati. Primjerice, velike škole poput zagrebačke Prirodoslovne škole Vladimira Preloga i XV. gimnazije (MIOC) uvele su identifikacijske iskaznice za učenike.

‒ Imamo ih godinama i na svakoj od njih je fotografija učenika. Ne pokazuju ih svako jutro prilikom ulaska, nego prema potrebi, zbog provjere. Kod nas u školi svaka učionica ima bravu, učenici ni prije nisu mogli izlaziti iz škole pod malim odmorima, a roditelji se najavljuju za dolazak na informacije. Velikih promjena sada nisam imao, osim pojačanog domara na ulazu ‒ objašnjava ravnatelj 'Preloga' Zlatko Stić.

Ravnatelji spominju i to da su 'malo prilagodili stvari' kada je riječ o mjeri zaključavanja vrata (po protokolu su otključana samo pola sata prije početka nastave i 15 minuta nakon), i to zbog učenika putnika od kojih neki stižu pred školu prije 7 sati. Ti se učenici puštaju u školsku zgradu ranije, kao i dosad. Zbog prigovora učenika na zaključavanje škola neki su ravnatelji već od prvog dana polugodišta sazvali vijeća učenika (predstavničko tijelo).

‒ Objasnili smo učenicima da je riječ o potrebi poštovanja kućnog reda zbog sigurnosti, ali da panike nema te da škola ne će biti zatvor ‒ kaže Stić koji ima u planu do kraja tjedna zbog ove teme obaviti razgovore sa svim učenicima u 42 razreda.

U pojedinim školama, poput MIOC-a, u fazi su postavljanja nove električne brave na ulaznim vratima.

‒ Uskoro sazivamo učeničko vijeće pa ćemo analizirati situaciju. Protokol je podložan evaluaciji i promjeni, a na nama je da se potrudimo da od škola ne radimo zatvore. Uz prihvaćanje mjera sigurnosti moramo zadržati ugodnu atmosferu i dobar osjećaj boravka u školi ‒ kaže ravnatelj Nikola Dmitrović.

Zabrinuti HHO

Na opće iznenađenje, krajem prošlog tjedna oglasio se i Hrvatski helsinški odbor. Njih, dakako, brine pitanje kršenja ljudskih prava na temelju zaključavanja školskih ulaza. Priopćenje koje potpisuje predsjednik Augustin Bašić vrijedno je prenijeti (gotovo) u potpunosti. HHO je, dakle, pozvao Ministarstvo obrazovanja, Grad Zagreb i sve relevantne institucije da preispitaju novouvedene mjere sigurnosti u školama i pronađu rješenja koja osiguravaju sigurnost bez ugrožavanja temeljnih ljudskih prava. Smatraju da su mjere postavljanja zaštitara na ulaze u škole pretjerana i da podrivaju povjerenje u obrazovne institucije.

„Iako je razumljivo da sigurnost djece i zaposlenika mora biti prioritet u svakom obrazovnom okruženju, HHO smatra kako se sustav ne može i ne smije graditi na temelju izoliranog incidenta i smatramo kako takve mjere ne treba donositi u afektu i pretvarati sve sudionike u sukrivce”, poručio je predsjednik HHO-a Augustin Bašić, pozivajući na razmatranje alternative koja bi omogućila sigurno okruženje za učenike, ali „uz očuvanje osnovnih ljudskih prava, uključujući slobodu kretanja i pravo na obiteljsku povezanost”.

Smatraju da bi sigurnost trebala biti uravnoteženo osigurana mjerama koje se donose sustavno i koje uključuju suradnju s roditeljima i odgovornu, promišljenu integraciju novih tehnologija i sustava nadzora.

„Mjere poput zaključavanja škola i ograničavanja pristupa roditeljima, ili čak stavljanja zaštitara na vrata, stvaraju atmosferu nepovjerenja, guše normalno funkcioniranje školskih zajednica te pretvaraju obrazovne ustanove u objekte nalik bankama, mjenjačnicama i kladionicama”, ocijenio je Bašić. Držanje roditelja i djece kao „talaca” u sustavu koji je reakcija na strah od budućih prozivanja, nije prihvatljivo u demokratskom društvu, dodao je predsjednik HHO-a, jer mjere koje su donesene u afektu, pod utjecajem straha i pritiska javnosti, rijetko daju dugoročno održiva rješenja.

Spomenimo usporedno još poruku Ministarstva unutarnjih poslova:

„MUP je na nacionalnoj razini uspostavilo kontinuirani sustav operativnog praćenja događaja nasilja među djecom i mladima koji su na bilo koji način dojavljeni/prijavljeni policiji ili je policija za iste doznala kroz operativni rad. Svi događaji nasilja među djecom i mladima opisno se izdvajaju u Operativno komunikacijskom centru policije MUP-a te dostavljaju Odjelu maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji Ravnateljstva policije gdje se sve dojave analiziraju, prate te po procjeni koordinira daljnje policijsko postupanje. Svakodnevno se nadležnim policijskim upravama konkretni i sukladno procjeni izdvojeni potencijalno rizični događaji u zonama odgojno obrazovnih ustanova dostavljaju na praćenje i daljnju koordinaciju postupanja policijskih postaja”.

Umjesto zaključka

Možemo se složiti ili ne složiti s ponuđenim mjerama i protokolima, tražiti dlaku u jajetu svakoj ponaosob, ali sliku bismo trebali promotriti puno šire. Naime, gradovi Zagreb i Pula odmah su rekli da će za svoje škole kao osnivači osigurati novac kako bi se angažiralo zaštitare. No, što je s ostalim gradovima, općinama i županijama koje muku muče s materijalnom podrškom svojim školama kojima su osnivači? Već i vrapci na granama znaju da postoje bogati osnivači koji bez problema pokrivaju sve materijalne i ine troškove svojih odgojno-obrazovnih ustanova, a istodobno je puno više onih koji svojim školama ne mogu osigurati novac za kredu i spužvu, a ni za stručno usavršavanje djelatnika, a kamoli za novo zapošljavanje, u ovom slučaju zaštitara. Hoće li te financijske probleme riješiti država, pitanje je na koje nitko još ne zna odgovor. Ali, poznavajući situaciju u obrazovanju, teško je povjerovati u takav ishod. Državni pedagoški standard još malo pa će postići punoljetnost, ali nikada nisu zaživjele brojne njegove odredbe upravo zbog te nesretne decentralizacije financiranja i prebacivanja financijske odgovornosti na lokalnu zajednicu pa onda imamo škole koje izgledaju kao svemirski centri, ali i one koje nemaju tekuću vodu, u kojima se učenici griju na drva, a o klimatizacijskim uređajima ni ne sanjaju.

Konačno, pitanje je i zašto se tako promptno može pronaći novac za zaštitare koji bi trebali jamčiti sigurnost u našim školama, a desetljećima nema novca za zapošljavanje psihologa, socijalnih pedagoga, defektologa kako bi se kompletirale stručno razvojne službe u školama koje bi u suradnji s učiteljima i roditeljima mogle učiniti puno više u smislu prevencije bilo kakvih nemilih pojava i za sigurnost učenika i djelatnika nego svi zaštitari, sve elektroničke brave, videonadzori i zidovi podignuti oko škola.

Upute djelatnicima od prosvjetnih sindikata

Sindikat Preporod, a potom i Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, po temi angažmana zaposlenika na poslovima kontrole ulaska i izlaska iz škola otišli su korak dalje. Naime, nove radne obveze onih koje zaduži ravnatelj škole jesu: obavještavanje ravnatelja o neuobičajenom ponašanju osoba u prostorijama škole, obavještavanje policije u slučaju protupravnog ponašanja ili ponašanja kojim je ugrožena sigurnost osoba u školi, preuzimanje stranke na ulasku u školu i ispraćaj iz škole, provjeravanje identiteta posjetitelja, evidentiranje svih koji nisu radnici ili učenici školske ustanove, sigurnosno pregledavanje učenika i njihovih predmeta (odjeća, torba i dr.), sigurnosno pregledavanje drugih osoba koje ulaze u školu i njihove predmete (torbe i dr.) i na kraju ‒ privremeno zadržavanje predmeta za nanošenje ozljeda ili drugih nezakonitih predmeta, a o pronalasku istih obavještava ravnatelja, stručne službe, roditelje i policiju. Osobe koje odbiju pregled osobnih predmet i provjeru identiteta dežurni djelatnik ne smije pustiti u školu.

„Zakonom je propisana dužnost radnika školskih ustanova prijavljivanja ravnatelju svih kršenja prava učenika, posebice tjelesno i duševno nasilje, spolne zlouporabe zanemarivanje i nehajno postupanje, zlostavljanje i izrabljivanje učenika. Pravilnikom je ravnatelj zadužen, u skladu s kućnim redom, odrediti dežurstvo odgojno-obrazovnog ili drugog radnika na ulazu u školsku ustanovu i u svim vanjskim i unutarnjim prostorima školske ustanove”, stoji u dopisu.

Naime, iz navedene formulacije nedvosmisleno proizlazi da se ne radi isključivo o fiksnom mjestu dežuranja (ulaz u školsku ustanovu), nego da ovo dežurstvo obuhvaća nadzor unutrašnjost škole kao i igrališta, dvorišta i sl. Poslovi dežurnog učitelja/nastavnika jesu komunikacija s učenicima za vrijeme odmora, usmjeravanje učenika prema stručnim službama škole kao i obavještavanje ravnatelja, stručnih suradnika ili razrednika o narušavanju kućnog reda. Dakle, poslovi dežurstva su poslovi koji se odnose na učenike i odnose među njima, a ne nikako poslovi koji bi mogli dovesti do ugroze sigurnosti i biti prijetnja životu radnika, ali i zdravlju i sigurnosti učenika od strane trećih osoba koji nisu ni učenici ni zaposlenici školskih ustanova. Znači, zaključuju u sindikatima, ni Zakonom, a ni Pravilnikom nije predviđeno da dežurni učitelj/nastavnik/radnik obavlja poslove fizičke zaštite školskog objekta ili bilo kakve druge poslove kontrole ulaska ili izlaska u školskim ustanovama ili prostora uz ili oko njih.

‒ Slijedom svega navedenoga, ne postoji ni zakonska osnova za ovaj Protokol, a samim time ni bilo kakva obveza radnika školskih ustanova tim temeljem ‒ objašnjava se u dopisu sindikalnom članstvu.

U njemu je dana uputa kako poslovi dežurnog radnika, predviđeni Protokolom, ne proizlaze ni iz Zakona o odgoju i obrazovanju, ni iz Pravilnika o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika. Zbog toga na tim poslovima ravnatelj može zadužiti radnika samo uz njegov prethodni pristana.

Iz sindikata su izdali uputu za svakog radnika koji se ne osjeća sposobnim i pripremljenim za izvršavanje nekih ili svih obveza povezanih s obavljanjem poslova kontrole ulaska i izlaska u školsku ustanovu ili ne želi obavljati poslove (pregled odjeće ili torba učenika, privremeno oduzimanje predmeta pogodnih za nanošenje ozljede, identificiranje i pregled posjetitelja) za koje nije zakonski ovlašten. Po njima, nakon što članu Sindikata poslodavac naloži obavljanje poslova dežurnog radnika zaduženog za kontrolu ulaska i izlaska u školsku ustanovu, član će Sindikata od poslodavca zatražiti izdavanje pisanog radnog naloga u kojem će biti navedeno koji je sadržaj zaduženja, točan opis poslova, dnevni i tjedni raspored novog zaduženja i vremensko razdoblje predviđeno za obavljanje ovih poslova. Bez pisanog naloga član Sindikata nije dužan obavljati poslove dežurnog radnika zaduženog za kontrolu ulaska i izlaska.

Ako poslodavac članu Sindikata uruči pisani nalog za izvršavanje poslova kontrole ulaska i izlaska u školskim ustanovama, član će Sindikata poslodavcu uputiti Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Radnik će u Zahtjevu navesti jedan ili više razloga zašto nije u mogućnosti prihvatiti obavljati ove poslove. Iz sindikata poručuju kako će svakom članu koji postupi po naputku ponuditi pravnu zaštitu.