Vrtići i osnovne škole nastavljaju svoju suradnju u Hrvatskom zagorju. Pokazali su to i na drugom stručno-znanstvenom skupu koji su s temom „Umrežavanje u odgojno-obrazovnoj praksi vrtića i škola” organizirali Hrvatska zajednica osnovnih škola i Inicijativa ZVIS (Zajedno vrtići i škole) s nositeljima projekta OŠ Bedekovčina, OŠ Krapinske Toplice, OŠ Vladimir Bosnar iz Stubičkih Toplica i DV Sv. Križ Začretje, a uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja, Krapinsko-zagorske županije i u suradnji s Nakladničkom kućom Alfa d. d.

Ovo je, nakon prošlogodišnjeg, drugi skup na kojemu su se susreli djelatnici dječjih vrtića i osnovnih škola ne samo s područja Krapinsko-zagorske županije nego iz gotovo cijele Hrvatske kako bi raspravljali i razmijenili iskustva o načinima unaprjeđenja suradnje predškolskih ustanova i osnovnih škola, a sve da bi i djeci i njihovim roditeljima i učiteljima olakšali prijelaz iz vrtića u prvi razred i učinili ga ugodnijim.

Ovaj je skup postao mjesto stvaralaštva, razvijanja novih ideja, stremljenja boljem i izvrsnijem, mjesto izazova, razgovora i dogovora, mjesto iskoraka, okupljalište stručnjaka iz dječjih vrtića i osnovnih škola koji mogu i žele unaprijediti suradnju tih dviju odgojno-obrazovnih ustanova, implementirati u svoj rad neke nove zamisli i ideje te tako pomoći ne samo djeci predškolske dobi i učenicima razredne nastave nego i njihovim roditeljima da lakše prevladaju prijelaz iz vrtića u osnovnu školu i da se osjećaju ugodno u svom okružju.

Mjesto novih izazova, projekata i povezivanja

Brigitte Gmaz, ravnateljica OŠ Stubičke Toplice, na otvaranju skupa pozdravila je oko dvjesto sudionika iz gotovo cijele Hrvatske te svima poželjela da ovo postane mjesto novih druženja, razmjene iskustava i primjera dobre prakse, izazova, novih projekata, povezivanja i umrežavanja prosvjetnih radnika vrtića i škola. Prvo plenarno predavanje održala je mr. sc. Andreja Silić, viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje, te naglasila da je razgovor potreban uistinu svima kao i potreba za povezivanje s ljudima oko sebe.

‒ Sustav katkad nije najbolje uređen pa komunikacija nije najkvalitetnija, ali u sustavu ljudi mogu dobro surađivati. I zato je najbolje sve potencijalne izazove shvaćati kao poziv na razmišljanje i konstruktivno traženje rješenja. Stoga bi i kvalitetno formalno obrazovanje odgojitelja i učitelja moglo podnijeti i malu transformaciju u tom prožimanju i međusobnom programskom i sadržajnom povezivanju, kao što bi bilo dobro da se i studenti još za vrijeme studija kvalitetno povezuju s odgojno-obrazovnim ustanovama. Jer kad su tako dobro pripremljeni i motivirani, onda mnogi od njih i ostaju trajno u nekim ustanovama.

Moguće je postići kvalitetan odgojno-obrazovni kontekst u ustanovama za rani i predškolski odgoj i u osnovnim školama, koji će biti prirodan i posvećen cjelovitom razvoju svakog djeteta. Valja se samo potruditi, njegovati kvalitetne i čvrste temelje ovog segmenta odgoja i obrazovanja te ulagati u stručne kadrove pa se nadati da će rani i predškolski odgoj i obrazovanje postati i formalni dio odgojno-obrazovnog sustava ‒ rekla je Andreja Silić te se založila za poticanje istraživanja i unaprjeđivanja prakse ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

Ovaj je skup mjesto na kojemu bismo mogli napraviti iskorak u cijeloj priči, dodala je:

‒ Kako to činiti u suradnji s kolegama iz osnovnih škola? Povezivanje i razgovori među praktičarima u kojima se međusobno slušamo jako su važni, jer osjećamo se bolje kad nas netko razumije. Dijalog je uvijek važan, a mi želimo i kritički usmjerene obrazovane mlade ljude koje mogu sudjelovati u humaniziranom dijalogu i kvalitetnoj obrazovnoj praksi. Kvalitetu odgojno-obrazovne ustanove ne može činiti samo materijalni kontekst već je čine dobro obrazovani odgojitelji i cijeli tim stručnjaka na čelu s ravnateljem. Učiteljski fakulteti temelj su istraživanja i aktivnog promišljanja prakse i rada sa studentima te je neprocjenjivo kad na studente prenesu stav da oni mogu biti sudionici, nositelji i voditelji različitih projekata pa da surađuju s kolegama, da se podupiru, pomažu i da uvijek imaju na pameti cjelovitu sliku djeteta. Također, da bez obzira na sva didaktička pomagala i tehničke mogućnosti i odgojitelji i učitelji neprestano razgovaraju s djecom, da im budu podupiratelji i sugovornici. I prirodno je da odgajatelji i učitelji, baš kao i vrtići i škole budu usmjereni jedni na druge. Sve to mora biti sustavno, a ne sporadično i povremeno, jer tek na takvim temeljima gradimo kvalitetnu praksu.

Usustaviti model suradnje vrtića i škola

Plenarna predavanja održali su dr. sc. Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja, dr. sc. Jelena Pavičić Vukičević, profesorica na Međunarodnom sveučilištu Libertas, dr. sc. Rea Fulgosi Masnjak, Martina Rajačić, dr. sc. Dubravka Glasnović Gracin s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Ivana Visković s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i dr. sc. Adrijana Višnjić Jevtić, s Učiteljskog fakulteta, Odsjek u Čakovcu.

Održan je i okrugli stol na kojemu su govorile Andreja Silić, Karmen Hlad, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Dragutina Domjanića, Snježana Štefek Borovčak, učiteljica izvrsna savjetnica iz OŠ Donja Stubica, i Klementina Komorčec, ravnateljica DV Zlatni dani iz Zlatara Bistrice. Moderatorica okruglog stola Anita Benčec Nikolovski, urednica za predškolski odgoj u nakladničkoj kući Alfa d. d., istaknula je kako je i sam naslov skupa „Umrežavanje u odgojno-obrazovnoj praksi vrtića i škola” dovoljno intrigantan te da to nije jedan od onih skupova na kojima se priča „u rukavicama”, gdje se svi prave da slonova nema u sobi već se problemi imenuju pravim imenom i o njima se otvoreno razgovara.

Govoreći o umrežavanju vrtića i škola, Andreja Silić istaknula je da je važno usustaviti model suradnje vrtića i škola, a trebalo bi ponuditi i neke modele kako bi ustanove lakše pronašle svoj put i započele suradnju. Klementina Komorčec smatra da je umrežavanje važno jer svi rade s djecom.

‒ Nekoliko su godina u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a onda prijeđu u osnovnu školu i važno je da učitelji razumiju odgojitelje, a odgojitelji učitelje, da se međusobno upoznaju s metodama rada. Naime, često čujemo da su prve tri godine djetetova života najvažnije, jer što u tom razdoblju djeca nauče kasnije se samo nadograđuje i razvija. Važno je i da se povežemo na način da zajednički počnemo promišljati praksu i da shvatimo da prijelaz iz vrtića u školu nije nikakav rez nego prirodni proces. Na području Krapinsko-zagorske županije imamo sreću da su ravnatelji osnovnih škola vrlo senzibilizirani za predškolski sustav i zbog toga nam je suradnja izvrsna i u njoj su uključeni i odgojitelji, i učitelji, i stručni suradnici. Važno je da se bolje razumijemo, da puno razgovaramo i da sve radimo za dobrobit svakog djeteta ‒ rekla je Klementina Komorčec.

Snježana Štefek Borovčak smatra da je suradnja vrtića i škola neophodna.

‒ To je veliko prostranstvo, praznina koju stalno treba popunjavati i dopunjavati. Otkrivat ćemo metode i modele, načine i postupke u radu, a sve je to potrebno. Ne želim se više nikada naći u situaciji da iziđem s prvašićima na ulicu i kad sretnemo njihovu odgojiteljicu da se uopće pitaju smiju li joj prići i zagrliti je. Naravno, ona im je bila prva, ona uvijek može doći u razred. Suradnja postoji, a mijenjaju se ljudi, shvaćanja, trendovi i treba samo nastaviti suradnju ‒ rekla je Snježana Štefek Borovčak.

Karmen Hlad upozorila je na činjenicu da svi u školama i vrtićima međusobno puno komuniciraju i surađuju.

‒ Gotovo da nema škole koja tako ne radi i lijepo je da postoji nebrojeno odgojitelja i učitelja koji su na zajedničkom poslu i svima nam je cilj da nam djeca budu dobri, zdravi i veseli građani koji samostalno promišljaju. Ako im na početku pokažemo da je tako, onda neće biti problema. Mislim da škole i vrtići to dobro provode, ali je možda vrijeme za one koji to ne rade da se cijeli proces usustavi i da radimo na zajedničkom poslu ‒ rekla je Karmen Hlad.

Kad se govori o suradnji vrtića i škola, mahom vlada uvjerenje da je to rezervirano za manje sredine, a Krapinsko-zagorska županija pravi je primjer za to, budući da su i ustanove fizički vrlo blizu, ljudi se međusobno poznaju, ali to ipak nije općenito pravilo, jer i u mnogim manjim sredinama nema kvalitetne suradnje, kao što i u većim gradovima suradnje ima. Možda bi trebalo razgovarati o modelima suradnje.

Karmen Hlad smatra da se ne može generalizirati o suradnji, a stječe se dojam da nema jasnih pravila pa sve ovisi o tome kako ravnatelji dviju ustanova surađuju, kakva je njihova vizija, kako učitelji i odgojitelji to doživljavaju.

‒ Kad bi svi surađivali, vjerojatno bismo se drukčije postavili, možda bismo bolje sastavili razredne odjele, bolje ukomponirali učitelje. A ako toga nema, vjerojatno je malo teže kvalitetno odraditi sve nabrojeno. S pravodobnim informacijama o svakom djetetu i mi u školi možemo sve pripremiti puno bolje.

Andreja Silić kao mogućnost vidi organiziranje stručnih skupova na kojima se susreću djelatnici iz vrtića, osnovnih i srednjih škola kako bi se što bolje upoznali te razmijenili iskustva i svoja viđenja određenih problema.

‒ Mogućnosti za suradnju su mnogostruke, a dijalozi između odgojitelja, učitelja i članova stručnih timova su nužni. Jer, ako postoji dobra međusobna suradnja onda je to neprocjenjivo. Učitelj će imati jasniju sliku i pripremit će se za rad sa svakim djetetom, bilo ono darovito ili imalo neku teškoću ‒ rekla je Silić.

Bezbolan prijelaz iz vrtića u školu

Kako osigurati bezbolan prijelaz mališanima iz vrtića u prvi razred pitanje je koje mnoge muči. Klementina Komorčec spomenula je posjete vrtićanaca školi, ali i obratno. I dobro je da se takvi posjeti organiziraju višekratno jer to daje dovoljno vremena za mnoge aktivnosti.

‒ Recimo, učenici različite dobi dolaze u vrtić i čitaju djeci priče. Imaju zajedno neke projekte pa djeca dolaze u školu i zajednički organiziraju maškare. I ne samo da imaju zajedničke aktivnosti nego vrtićanci upoznaju prostor škole, upoznaju i učitelje i polako se navikavaju na školu. Dolaze nam upisi u prvi razred i često imam osjećaj da više komuniciramo sa školom nego sa susjednim vrtićima. Dobar dio testiranja i razgovora s djecom obavlja se u vrtiću, djelatnici iz škole dolaze k nama i odrade sve potrebno u vrtiću jer je djeci vrtić prirodno okružje. Suradnja je doista dobra i sadržajna i osjećam da postoji volja da se sve podigne na višu razinu ‒ smatra Klementina Komorčec, a Andreja Silić je dodala kako je jako važna dobra socioemocionalna pripremljenost djeteta za polazak u školu.

‒ Ako je dijete dobro pripremljeno, ono će uz dobrog učitelja napredovati izvrsno i brzo. Djeca uz suvremenu tehnologiju rano svladaju čitanje pa i pisanje, ali najvažnije je da naši susreti budu usmjereni na jačanje djeteta. Volimo podupirati međuvršnjačku suradnju između djece, a povezujući se sa školom možemo se uvjeriti kako djeca mogu jačati svoje kompetencije ako im damo priliku da rade projekte, istražuju, ali isto tako i da borave u vrtiću i poučavaju svoje male prijatelje. I to će pomoći djeci iz vrtića da svladaju moguće strahove od škole pa se mogu lakše i neopterećenije pripremiti za polazak u školu ‒ smatra Andreja Silić.

Snježana Štefek Borovčak tvrdi da su nove generacije učenika napola u virtualnom svijetu odnosno sve manje u stvarnom svijetu.

‒ Nije im problem čitati, pisati i tipkati, ali problem polaskom u prvi razred dobiva razred prvašića i razred roditelja. Problem je obuti se, zavezati vezice, obući se. Problemi su kompleksni i zato je jako važna suradnja s vrtićima, a u Stubičkim Toplicama surađujemo u različitim timovima sastavljenima od djelatnika vrtića i škole. Važno je da razgovaramo, surađujemo, stvaramo. I u vrtiću i u školi ima kvalitetnih mladih ljudi koji sjajno rade i mislim da ćemo samo napredovati na tom putu suradnje za dobrobit najmlađih.