Nije lako raditi u kombiniranom razrednom odjelu, ali ako imaš tako marljive učenike koji se rado uključuju u razne razredne projekte sve je nekako lakše i puno zabavnije. Bitna je i suradnja učiteljice i roditelja koji su u svim našim razrednim projektima dali velik doprinos. Jer kad se male ruke slože, sve se može.

Kako je 2023. godina proglašena Godinom vještina, učenici kombiniranog razrednog odjela 3. i 4. razreda Područne škole Donja Šemnica i njihova učiteljica Branka Leljak pokrenuli su razredni projekt „Želiš? Učini!”. Odlučili su unaprijediti postojeće, ali usvojiti i neke nove vještine.

Iz bakina ormara

Sve je počelo još u listopadu 2023. godine posjetom lokalnoj pekari „Miško” u Gornjoj Šemnici u povodu Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Ondje su vidjeli kako od brašna nastaju ukusna peciva. Gledajući kako njezini učenici uživaju u oblikovanju tijesta, učiteljica je došla na ideju da i u školi pokušaju nešto zamijesiti.

Iz bakina je ormara izvukla starinsku mašinu za kekse, a iz mamine kuharice ispisala dobro poznati recept za domaće kekse. Pripremila je sve potrebne sastojke. Pošto su u kombiniranom odjelu dva razreda, valjalo je ispeći i dva kolača. Dok su jedni pripremali starinske mašinske kekse, drugi su pekli starinsku pitu od jabuka jer se bližio Svjetski dan jabuka. Od kuće su donijeli sve potrebne kuhinjske predmete (nožiće, pregače, valjke za tijesto...) te poštujući sve higijenske mjere prionuli na izradu kolača.

Mijesili su, oblikovali, slagali, a potom i odnijeli školskoj kuharici Dušanki Tepuš na pečenje. Nismo mogli ni sačekati da se ohlade pa smo kekse jeli i vruće, a ostatak pakirali u kutije. Pronašla se kutija za svakoga, i za učiteljice i za roditelje. Keksi su bili ukusni da ukusniji nisu ni mogli biti!

Svake se godine u našoj školi obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata. Ovoga su studenoga učenici u ruke uzeli iglu i konac te učili/naučili šivati. Motivom vukovarskog Vodotornja obilježili smo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Stigao nam je i prosinac. Po uzoru na starinske običaje – Brojanice, učenici (i roditelji) marljivo su pratili vremenske promjene od blagdana svete Lucije do Badnjaka. Dvanaest učenika je dvanaest dana bilježilo vrijeme svaki puni sat tijekom dana, ali i noći. Zahvaljujući učiteljici Vesni Požgaj i njezinoj tvrtki S-efekt, koja se bavi digitalnim tiskom i dizajnom, njihova zapažanja pretočili smo u kalendar za idućud godinu. Sjećate se onog nenadanog snijega 19. siječnja? E, pa mi smo ga točno prognozirali.

Nogopisne čestitke

Jesu li vam ikad rekli da vam rukopis izgleda kao da pišete lijevom nogom? Nisu? Onda su vaše pisanke zasigurno bile ispunjene predivnim ukošenim slovima pisanim od crte do crte. No, ovo su Valentinovo učenici odlučili baš to – nogama ukrasiti čestitku za mame. Učiteljica je unaprijed pripremila papire s ispisanom porukom „Mama, volim te od glave do pete!”. Učenici su svoja stopala umočili u posudu s bojom te ih potom otisnuli na papir. Tako smo dobili otisak u obliku srca. Svoje su čestitke na kraju dana ponijeli kućama i uručili ih mamama. Mame nisu krile oduševljenje, a pala je i poneka suza. Jer, kako se piše ljubav? Pa ljubav se ne piše. Ljubav ostavlja otisak!

U ožujku, u povodu pedesete godišnjice smrti našeg glasovitoga književnika Mate Lovraka, okušali smo se u glumi. Po uzoru na lektirno djelo Vlak u snijegu, uprizorili smo i mi naše razredne svatove. Za početak je učiteljica napisala scenarij i podijelila uloge. Dva su nam tjedna bila potrebna da uvježbamo tekst. I bake su dale svoj doprinos projektu. Iz svojih su ormara izvukle stare haljine, pregače, djedov štap ili pak šešir. Imali smo mi „onak kak i spada” i svećenika i barjaktara i muzikaša. Mladenci su izmijenili vjenčano prstenje, potpisali se na vjenčani list, otplesali prvi ples, a mladenka je i bacala buket. I ovog puta roditelji su pokazali svoj nadasve velik angažman stoga je na stolu bilo gibanica i raznih kolača, a mladenci su rezali i tortu.

Za kraj smo ostavili sadnju jagoda u školskom vrtu. Jagode su nam darežljivo ustupili Jelena i Željko Vuzem, vlasnici SOPG-a Vuzem. U sadnji jagoda pomogla nam je i školska defektologinja Aleksandra Podsečki. Srećom, nakon sadnje nekoliko je dana padala kiša pa nismo jagode trebali zalijevati. Bliži se kraj školske godine, a mi očekujemo prve plodove našeg truda. Nadamo se da će plodova biti dosta i za neku marmeladu od jagoda. Ali onda ćemo i palačinke trebati ispeći.