Uvođenje pomoćnika ravnatelja nije pitanje luksuza

Kako je moguće da ravnatelj u kojeg je sustav ulagao deset i više godina, koji se kontinuirano profesionalno usavršavao, postao menadžer i lider u obrazovanju, u slučaju neodabira u četvrti ili bilo koji sljedeći mandat ostane bez posla, nevažan, nepotreban?

Nerijetko se javni pozivi, oglasi, natječaji poništavaju i ponavljaju bez uspjeha. Interes kandidata je slab ili ga uopće nema. Selekcijskog postupka nema. Takve okolnosti dodatno povećavaju pritisak i na ravnatelje i na postojeće djelatnike koji preuzimaju dodatna opterećenja u okviru prekovremenog rada

Status ravnatelja osnovnih škola danas je obilježen izrazitom složenošću, visokom razinom odgovornosti i sve većim zahtjevima koji se postavljaju pred ovu funkciju. Ravnatelj je stručni, pedagoški i upravni, poslovodni voditelj škole. Naizgled vrlo jednostavna struktura, no ona uključuje gotovo sve što se događa u školi pa je ravnatelj osoba koja istodobno upravlja ljudskim resursima, financijama, infrastrukturom, pravnim pitanjima i, sve češće, kriznim situacijama, uz stalnu obvezu unapređenja kvalitete odgojno-obrazovnog procesa. 

Riječ je o iznimno zahtjevnom radnom mjestu koje u praksi nadilazi okvire jednog radnog vremena i jednog stručnog profila, a opseg poslova i odgovornost i dalje stalno raste. Od ravnatelja se očekuje stalna dostupnost, donošenje složenih i zahtjevnih odluka, katkad na temelju vrlo malo informacija i činjenica te preuzimanje odgovornosti za cjelokupno funkcioniranje škole.

Ugroza kvalitete

Unatoč tome, škole i dalje nemaju riješeno pitanje pomoćnika ravnatelja. U većini obrazovnih sustava EU ravnatelji ne upravljaju školama sami, pomažu im zamjenici i pomoćnici ravnatelja te razvijeni, strukturirani timovi. Takav model 'podijeljenog vodstva' omogućuje učinkovitije upravljanje, veću kvalitetu rada i jasniju raspodjelu odgovornosti. U našim je školama ravnatelj jedina osoba odgovorna za cjelokupno funkcioniranje škole – takva koncentracija odgovornosti bez odgovarajuće pomoći i podrške nije samo organizacijski neodrživa, već dugoročno ugrožava kvalitetu sustava. Ignoriranje ove potrebe znači svjesno održavanje sustava u kojem su ravnatelji preopterećeni, izloženi kontinuiranom riziku profesionalnog sagorijevanja te prisiljeni djelovati u uvjetima koji ne omogućuju strateško vođenje škole. Uvođenje pomoćnika ravnatelja nije pitanje luksuza, već nužan preduvjet za kvalitetno vođenje suvremene škole.

Posebno zabrinjava i pitanje sigurnosti radnog mjesta. Ulaskom u treći mandat ravnatelj se više ne može vratiti na svoje prvotno radno mjesto u školi, a za koje je imao ugovor na neodređeno. Ograničenje čuvanja prethodnog radnog mjesta na dva mandata, bez jasnih mehanizama daljnjeg profesionalnog usmjeravanja ili povratka u sustav na odgovarajuće pozicije, dovodi ravnatelje u situaciju profesionalne nesigurnosti. Takav model ne potiče dugoročno planiranje niti privlači kvalitetne kandidate, već stvara dodatni pritisak i neizvjesnost. Kako je moguće da ravnatelj u kojeg je sustav ulagao deset i više godina, koji se kontinuirano profesionalno usavršavao, napredovao u zvanju, postao menadžer i lider u obrazovanju, u slučaju neodabira u četvrti ili bilo koji sljedeći mandat ostane bez posla, nevažan, nepotreban?

Plaće ravnatelja

Materijalni status ravnatelja ne prati razinu odgovornosti koju funkcija nosi. Plaće ravnatelja često nisu razmjerne opsegu posla, odgovornosti i kompleksnosti upravljanja školom, što dugoročno dovodi do pada interesa za obnašanje ove dužnosti. Ravnatelji bi trebali biti najbolje plaćeni djelatnici u školi, a nerijetko je slučaj da učitelji savjetnici i izvrsni savjetnici imaju veće plaće od ravnatelja. Sustav napredovanja nije dovoljno motivirajući, ne možemo zadržati svoja prethodno stečena napredovanja u zvanju već krećemo ispočetka. Time izostaje prepoznavanje izvrsnosti i dodatnog angažmana.

Jedno od najosjetljivijih područja rada ravnatelja svakako je odgovornost zapošljavanja djelatnika. Ravnatelji su ti koji donose ključne odluke o zapošljavanju, pri čemu snose punu profesionalnu, ali i društvenu odgovornost za kvalitetu kadra u školi. Istodobno, često djeluju unutar složenog normativnog okvira i pod različitim pritiscima. Dodatno otežavajuću okolnost predstavlja sve izraženiji nedostatak stručnog, ali i općenito dostupnog kadra na tržištu rada. 

Škole se sve češće suočavaju s nemogućnošću pronalaska kvalificiranih učitelja za pojedine predmete, stručnih suradnika, ali i administrativno-tehničkog i pomoćnog osoblja. Ovaj problem posebno dolazi do izražaja u situacijama kada je potrebno osigurati kraće ili dulje zamjene za odsutne djelatnike – bilo zbog bolovanja, rodiljnih dopusta ili drugih opravdanih razloga. U praksi to znači da ravnatelji nerijetko ulažu znatne napore u pronalaženje bilo kakvog raspoloživog kadra, često u vrlo kratkim rokovima, kako bi se osigurao kontinuitet nastave i funkcioniranje škole. 

Dodatna opterećenja

Nerijetko se javni pozivi, oglasi, natječaji poništavaju i ponavljaju bez uspjeha. Interes kandidata je slab ili ga uopće nema. Selekcijskog postupka nema. Takve okolnosti dodatno povećavaju pritisak i na ravnatelje i na postojeće djelatnike koji preuzimaju dodatna opterećenja u okviru prekovremenog rada. Nedostatak kadra otvara i pitanje dugoročne održivosti sustava, ali i kvalitete odgojno-obrazovnog procesa. Bez sustavnih rješenja koja će učiteljsko zanimanje učiniti privlačnijim i osigurati stabilan kadar, ravnatelji ostaju u poziciji stalnog kriznog upravljanja, umjesto strateškog vođenja škole.

Dodatni je izazov i administrativno opterećenje koje ravnatelje udaljava od njihove temeljne uloge – vođenja škole kao odgojno-obrazovne zajednice. Umjesto strateškog razvoja i pedagoškog vodstva, velik dio vremena odlazi na birokratske obveze koje bi sustav trebao racionalizirati.

Nedavna izvanredna situacija gdje su ravnatelji zbog izrazito loših vremenskih prilika proveli odluku o obustavi nastave u zavidno kratkom roku i bez problema u komunikaciji s učenicima, roditeljima, djelatnicima, žurnim službama i uz hitno saniranje manjih šteta pokazuje našu visoku razinu profesionalnosti, odgovornosti i predanosti. 

Nužno je otvoriti ozbiljan i odgovoran dijalog o unapređenju statusa ravnatelja. To uključuje smanjenje administrativnog opterećenja, jasno definiranje ovlasti i odgovornosti, uvođenje radnog mjesta pomoćnika ravnatelja, osiguravanje profesionalne sigurnosti nakon mandata, pravednije vrednovanje putem sustava plaća i napredovanja te snažnije institucionalne podrške u ključnim područjima poput zapošljavanja. Vrijeme je da se odgovornost koju društvo stavlja pred ravnatelje prati i odgovarajućim alatima, podrškom i strukturom upravljanja. Sve manje od toga znači odgađanje nužnih promjena i produbljivanje postojećih problema.

Susret ravnatelja u prvom mandatu

U Zagrebu 15. travnja organiziram susret ravnatelja u prvom mandatu s naglaskom na ravnatelje u prvoj godini prvog mandata. Tu neće biti prezentacija, zaključaka, govora. Ideja je stvoriti prostor za upoznavanje, povezivanje s kolegama, iskren razgovor, razmjenu stvarnih iskustava. Bez pritiska, bez uloga – samo kolege koji razumiju. A naši novi kolege su hrabri, ambiciozni, proaktivni, žele znanje i promjenu statusa ravnatelja. Na nama je, iskusnijim kolegama da zajedno s njima pokušamo to ostvariti.