Ima li medvjeda u našem kraju?

Lovački dom

Prvo odredište mladih geografa bio je lovački dom Lovačke udruge za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Srna” na Sokolović Bregu. Dobrodošlicu uz vrući čaj u zagrijanim prostorijama lovačkog doma poželio im je predsjednik Lovačke udruge „Srna” Marijan Lukšić te učenike upoznao s osamdesetogodišnjim radom lovačke udruge kojoj su na prvome mjestu uzgoj i zaštita divljači pa tek onda lov. Zbog raznolikosti reljefa i staništa, na tom području obitavaju brojne vrste divljači – od lisica, medvjeda, srneće i jelenske divljači, različitih vrsta ptica do čagljeva. Posebnu brigu lovci posvećuju divljači zimi kada nedostaje hrane te se u kamenim blokovima ili solištima za srneću i jelensku divljač ostavlja sol, a tijekom godine po potrebi i lijekovi. Zanimljiva je informacija da brojna divljač voli jesti jabuke, a medvjedi našeg područja jako vole krafne! 

Učenici su saznali da u ovom lovištu Samoborskog gorja više od sedamdeset godina nije zabilježena prisutnost vuka dok ga danas ima u višim dijelovima Žumberka. Istodobno, već je neko vrijeme medvjed na tom području stalno prisutan te povremeno radi štetu, recimo u Višnjevcu i Noršić Selu u više je navrata trgao košnice. Broj jelenske divljači raste te je kod Jarušja zabilježeno sedam muških jelena. Nažalost, ograda i žilet-žica sa slovenske strane granice još nije uklonjena, što je dovelo do stradavanja divljači. 

Podzemni tunel

Kako je OŠ Milana Langa ekoškola, učenici su pozitivno ocijenili posebnu brigu Lovačke udruge „Srna” o kvaliteti i čistoći staništa, akcije čišćenja šume, odvajanje otpada te biopročistač za otpadne vode u suvremeno izgrađenom lovačkom domu. Veliki interes učenika pobudio je pedesetmetarski podzemni tunel za gađanje karabinom te streljana za gađanje na glinene golubove. 

Kako bi pridonijeli zdravlju, učenici i voditeljica Geografske grupe Martina Glasnović iz lovačkog doma pješice su krenuli prema Grdanjcima. Uočavali su prirodna obilježja ovog kraja, vježbali orijentaciju uz pomoć kompasa i određivanje azimuta. Primijetili su da se snijeg duže zadržao na sjevernoj strani padina, a na dijelovima gdje je još bilo snijega, učenici nisu odoljeli grudanju.

Nakon svih provedenih aktivnosti, ostalo je malo vremena za zajedničko igranje nogometa na školskom igralištu.

Iako je druženje učenika Područne škole Grdanjci i učenika matične škole u Bregani bilo kratko, pokazalo se kao dobra i potrebna suradnja za sve te temelj za zajedničke ekološke aktivnosti u budućem vremenu.

Kako je bilo u školi prije 50 godina

Razgovor s lokalnim stanovništvo vrijedan je izvor informacija za upoznavanje društvenih obilježja i načina svakodnevnog života. Suradnja s lokalnom zajednicom ostvarena je u obitelji u Grdanjcima gdje su učenike dočekali Božidar i Ružica Grdović te bivša školska spremačica Anastazija Raić. Iz prve ruke učenici su saznali kako je bilo ići u školu prije pedeset godina kada je u Područnoj školi Grdanjci bilo znatno više učenika, koja su najčešća prezimena u ovom kraju (Grdanjski, Grdović, Horvat...), čime se stanovništvo bavi. 

Zadnje odredište Geografske grupe bila je Područna škola Grdanjci koju danas od prvog do četvrtog razreda pohađa ukupno šest učenica i učenika koji su svojim gostima govorili o prednostima školovanja u područnoj školi: mali broj učenika, mirno okruženje, blizina doma, blizina šume, igralište pokraj škole. Predstavili su svoje ekološke aktivnosti koje rade s učiteljicom Suzanom Kos u učionici i dvorištu škole te brigu za okoliš.