Budi ono što želiš čuti

Umjetnost je sve više pod utjecajem filtera i formi – film, glazba, književnost; sve što nas okružuje postaje uobičajeno i na isti kalup. Glazba, koja je najviše dijelom naše svakodnevice, postaje sve manje umjetnička. Sve smo više okruženi komercijalnom glazbom, onom koja se prodaje i doista je postalo vrlo neobično čuti originalan i istinski autentičan zvuk. Upravo zbog toga, projekt IDEM jedan je od najaktualnijih primjera benda s potpuno neponovljivim, unikatnim pjesmama i pojavom, praćenih strelovitim usponom. Stil benda opisan je kao kombinacija indie-popa, punka i tzv. bedroom popa, no svakako ima svoj prepoznatljiv zvuk. Uz bend IDEM povezani su i bendovi Porto Morto i Trophy Jump, čiji je Antun Aleksa član. Debitantskim albumom poyy bend je javnosti donio nešto potpuno novo, a drugim albumom CIAO potvrdili su ono što se već znalo: činjenicu da su potpuno jedinstveni i nezamjenjivi na današnjoj glazbenoj sceni. Imati početni ton Počeci benda uobičajena su tema u svakom razgovoru s izvođačima, ali ipak može otkriti mnogo toga. Otkriva koliko su sami izvođači kreativni, a koliko se oslanjaju na uzore, pa sam to upitala i Aleksu, a njegov je odgovor zapravo vrlo jednostavan: Te pjesme s akustičnom gitarom i drum-beatom nastale su inspirirane nekim pjesmama benda Fidlar, pogotovo u ranom razdoblju našeg benda, ali je na kraju ispalo totalno drugačije. Imati uzor očito znači i imati početni ton iz kojega će nastati nešto potpuno unikatno i potpuno vaše. U novije vrijeme glazbenici eksperimentiraju miješanjem različitih žanrova i glazbenih značajki, što dovodi do potpuno novih stilova i posebnog zvuka. Aleksa je član jednog takvog ansambla čije je puno ime malo kontroverzno, ali ću reći da uključuje tonove i glagol (JeboTon Ansambl). U počecima je scena žanrovski bila dosta podijeljena. Činilo mi se, kao klincu, da glazbena scena nije baš bila inkluzivna kao što je danas. Tada smo zapravo napravili JeboTon Kolektiv koji okuplja više bendova različitih žanrova, ali sličnih afiniteta da bi svirali, želje za dijeljenjem muzike, proba, svirki… S vremenom su se počele brisati te neke granice. govori Antun. Doista, različiti žanrovi i stilovi ne moraju biti prepreka, već otvorena vrata koja vode do novih ideja i mogućnosti. Glazba se živi Na pitanje zašto se bavi glazbom odgovorio je: U glazbene vode sam ušao jer sam se uvijek imao potrebu izražavati na taj način, glazba mi je bila užasno bitan dio života, oduševljavalo me otkrivati novu muziku, zaljubljivao sam se u bendove. Sama ideja da mogu nekome izazvati emociju kao ona koju ja osjećam kad slušam neki bend bila mi je nešto najbolje. Glazba meni znači neki release, otpuštanje nečega što imaš u sebi, to je neka vrsta komunikacije s ljudima oko sebe. Da se zaključiti – bez ljubavi i strasti prema onome što radiš nikako ne ide; bilo to glazbeno, likovno, književno izražavanje ili pak nekakav administrativni posao. No, sama ljubav nije dovoljna, potrebne su upornost, strpljivost i svijest da će