Slatki početak pedagoške godine

Početak pedagoške godine često je obilježen izazovima prilagodbe, kako za djecu, tako i za roditelje i odgojitelje. U Montessori skupini Ljubičica borave djeca različite dobi: neki se susreću s vrtićem prvi put, neki dolaze iz drugih skupina, a neki se vraćaju s ljetnog odmora. Umjesto klasičnog i pomalo stresnog ulaska u novu rutinu, proces prilagodbe obogatili smo integrativnim aktivnostima koje djeci omogućuju aktivno sudjelovanje. Projekt izrade pekmeza od šljiva pokazao se kao odličan alat za olakšavanje prilagodbe, pružajući djeci osjećaj sigurnosti, pripadnosti i radosti. Naime, izrada pekmeza nije samo kulinarska aktivnost, već i sveobuhvatan pedagoški projekt. Tijekom ovog procesa, osim učenja o pripremi hrane, djeca razvijaju i niz ključnih vještina. Aktivnosti obuhvaćaju sva razvojna područja Montessori pedagogije: svakodnevni život, osjetilnost, jezik, matematički um i kozmički odgoj. U početnoj fazi, najmlađi su s oduševljenjem prali šljive, osjećajući ih pod prstima i promatrajući kako se čiste i mijenjaju boju. Sortiraju ih, premještaju i broje. Starija djeca, pomoću prilagođenog pribora, uz oprez i nadzor, sudjelovala su u vađenju koštica i rezanju voća. Upotreba pravih, ali prilagođenih alata, poput malih noževa i dasaka za rezanje, daje im osjećaj važnosti i odgovornosti. Tijekom procesa, posebna pažnja usmjerena je na higijenu, kako osobnu, tako i na higijenu površina, pribora za rad i samog voća. Cijela priprava zahtijeva timski rad i podjelu zadataka. Tijekom ovih aktivnosti poticali smo razvoj krupne i fine motorike, koordinacije oko ‒ ruka, senzorne percepcije, bogatili rječnik, spajali broj i količinu, istovremeno razvijajući koncentraciju, strpljenje, samopouzdanje i osjećaj kompetentnosti. Djeca su potaknuta na dvosmjernu komunikaciju i interakciju, međusobno i s odgojiteljicama. Proces kuhanja pekmeza omogućio je djeci promatranje fizikalnih i kemijskih promjena na konkretan način, pružajući prigodu za, većini, potpuno novo iskustvo. Cijeli projekt obiluje osjetilnim iskustvima. Miris kuhanih šljiva širi se sobom, stvarajući ugodnu i senzorno stimulativnu atmosferu, što je ključno za ublažavanje stresa tijekom prilagodbe. Djeca su aktivno promatrala kako se šljive kuhaju i pretvaraju u gustu, sjajnu smjesu, pokazujući veliko zanimanje i veselo iščekujući kušanje pekmeza. Degustacija finalnog proizvoda pružila je ugodu i u gustativno perceptivnom smislu, što je potaknulo stvaranje i učvršćivanje socioemocionalnih veza unutar skupine. Uživanje u plodovima zajedničkog truda pridonijelo je stvaranju osjećaja kompetentnosti, ponosa, važnosti i pripadnosti skupini. Osim toga, proces pripreme i degustacije hrane asocirao je djecu na obiteljsko okruženje, što je rezultiralo osjećajem opuštenosti i sigurnosti. Nakon izrade i kušanja pekmeza, djeca su lako odlučila što je sljedeće. Na prvom mjestu našla se omiljena poslastica, palačinke. Izrada i pečenje palačinki bili su prirodan nastavak aktivnosti, koje su dodatno produbile