U spomen na Doru Pejačević

Početkom ožujka nizom aktivnosti obilježili smo stogodišnjicu smrti najpoznatije hrvatske skladateljice Dore Pejačević. Djeca skupine „Ježić” iz dječjeg vrtića „Zvončić” posjetili su Dorin grob. Vrtić se nalazi u blizini kulturnih i javnih institucija (dvorci obitelji Pejačević, muzej, glazbena škola, crkva, osnovne škole, knjižnice), što omogućuje bogatu suradnju s tim ustanovama u obliku posjeta, susreta, svečanosti, obilježavanja važnih datuma. Prijašnjih smo godina bili u mogućnosti redovito posjećivati Veliki dvorac i njegove sadržaje (gradska knjižnica, muzej, slavonska soba, spomen-soba Dore Pejačević). No, kako već neko vrijeme traje obnova Velikog i Malog dvorca, ove i prošle godine nismo ih bili u mogućnosti posjetiti, pa nam se nametnula potreba za osmišljavanjem nekih novih sadržaja.

Mi odgojitelji znamo da djeca predškolske dobi mogu o mnogočemu učiti ako sadržaje učenja, odnosno aktivnosti, osmislimo i prilagodimo njima i njihovu načinu učenja, prije svega učenja kroz igru i na njima zabavan i smislen način. Iz svega što sam proučila o Dori i njezinoj obitelji izdvojila sam ona saznanja koja će biti djeci primjerena i zanimljiva. Proširivanje dječjih spoznaja o Dori radili smo uz proučavanje različitih slikovnih materijala (s portala, iz knjiga, časopisa, sa starih razglednica Našica i starih kalendara, s informativnih panoa postavljenih u gradu). Slušali smo kraće Dorine skladbe „Život cvijeća”, „Leptirov let” i „Pjesmu bez riječi”. Upoznavali smo i klavir i violinu kao Dori omiljene instrumente na kojima je izvodila svoju glazbu. Posebno zanimljiva djeci je slikovnica „Dora i glazba” koju sam izradila i u koju je utkano sve ono što smo o Dori spoznavali, a izradom i dodavanjem popratnih elemenata poput minijaturnih instrumenata, maloga drvenog namještaja sličnoga onome u spomen-sobi Dore P., lutkica koje predstavljaju Doru i ostaloga, djeca su dobila mogućnost interakcije uz primjenu svojih spoznaja na kreativan način. Djeca i nadalje stvaraju svoje priče koje potom izrađujemo u obliku slikopriča. Likovno su djeca prikazala Dorin paviljon ‒ crtežom te Dorin portret – slikanjem. Izradila su lutkice na štapiću ‒ cvijeće iz Dorinih glazbenih minijaturica, kojima stvaraju svoje male lutkarske improvizacije. Spomenula sam samo dio provedenih aktivnosti, a svakako u planu imamo još neke jer interes kod djece još traje.

Dorino ime često se spominje, posebno za vrijeme šetnji parkom prilikom prolaska kraj Velikog i Malog dvorca ili Dorina paviljona i jezera. Već sam prije spomenula da je položaj našeg vrtića jedna od naših prednosti koja pridonosi kvaliteti odgojno-obrazovnog rada. Osim blizine kulturnih i javnih ustanova mi se nalazimo i uz rub zaštićene park-šume koja je nekada pripadala upravo Dorinoj obitelji, a nama sada pruža brojne mogućnosti za provođenje različitih sadržaja u prirodi i na zraku što je u današnje vrijeme, kada djeca često borave pred ekranima i u zatvorenome, vrlo dragocjeno. Djeca znaju za obitelj Pejačević i Doru. Oni znaju i da će ići u osnovnu školu ili glazbenu školu koje nose Dorino ime, znaju da se naš vrtić nalazi u Ulici Dore Pejačević tako da se kod djece može primijetiti određena blagonaklonost prema njoj pri spomenu njezina imena. Mališani skupine „Ježić” sada znaju i mnogo više te s ponosom govore o Dori, a njezinu glazbu nastavljamo i dalje otkrivati.

Snježana Brezovec