Gimnazija je u svojih 245 godina postojanja iznjedrila generacije intelektualaca, umjetnika, znanstvenika, a prije svega dobrih ljudi – od Josipa Šokčevića, akademik Andrije Štampara, Josipa Runjanina, Josipa Kozarca, Antuna Branka Šimića, Mijata Stojanovića i Ivana Filipovića, akademik Stjepana Matičevića te Izidora Kršnjavoga. Uvijek je bila i ostala prostor slobode misli, izraza i znanja
U Gradskom kazalištu Joze Ivakića 6. listopada svečano je obilježen Dan škole i 245. obljetnica djelovanja Gimnazije u Vinkovcima pod geslom „245 godina izvrsnosti”. Svečanosti su, osim ravnatelja osnovnih i srednjih škola s područja Vukovarsko-srijemske županije, bivših i sadašnjih učenika i djelatnika škole te brojnih građana, nazočili Izabela Potnar Mijić, predstavnica Agencije za odgoj i obrazovanje, Josip Romić, gradonačelnik Vinkovaca, Jadranka Mustapić Karlić, pročelnica Upravnoga odjela za obrazovanje i društvene djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije, Nataša Francuz, članica Izvršnoga odbora Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Republici Srbiji; dr. sc. Lidija Bakota, izvanredna profesorica i prodekanica za nastavu Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti; dr. sc. Vjekoslav Glazina, prodekan za poslovne odnose i međunarodnu suradnju Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti.
Okupljene je pozdravila ravnateljica Ivana Biljan te podsjetila na bogatu povijest i tradiciju škole koja je važna ne samo Vinkovčanima, nego cijeloj Županiji pa i Hrvatskoj: „ Za razvoj Gimnazije značajan je datum 4. listopada 1780. godine kada je počela s radom Gimnazija preseljena iz Petrovaradina koja od tada generacijama obrazuje intelektualce, znanstvenike, svećenike.” Ravnateljica je istaknula da je „svečanost posvećena bivšim i sadašnjim gimnazijalcima jer je povezivanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti pokazatelj kvalitete i stvaranja čovječnosti u našoj Gimnaziji. Zbog neprimjerenosti postojeće zgrade 1878. godine započelo se s gradnjom nove gimnazijske zgrade i u samo godinu i pol dana dovršena i posvećena 4. listopada 1879. U zgradi gimnazije bila je bolnica, ulazili su vojnici, više puta se obnavljala, ali uvijek ju je ispočetka pomlađivala mladost koja je u njoj započinjala životni put.” Doživljavala je i prekretnice u obrazovnom sustavu ‒ od uvođenja i ukidanja gimnazija, od integracija i reformi, do ponovne uspostave gimnazija 1991. godine ‒ Gimnazija Matije Antuna Reljkovića uspješno je pronalazila načine da sačuva duh i kontinuitet klasičnog obrazovanja i da raste u skladu s potrebama učenika i vremena. Ravnateljica je posebno pozdravila nazočne i nenazočne umirovljene profesore Gimnazije koji su svojim djelovanjem značajno doprinijeli slici Gimnazije koju je imala i ima danas te sve sadašnje profesore kao temelj gimnazijske izvrsnosti uz zahvalu im čestitala i Svjetski dan učitelja.
Tijekom višestoljetnog postojanja Gimnazija se mijenjala, prilagođavala novim uvjetima i vremenima, svjetonazorima, civilizacijskim, znanstvenim i tehnološkim dostignućima. Upravo je danas humanizam potrebniji nego ikada. Razvijanje humanističkih kompetencija, uz dobro opće obrazovanje i intelektualne vještine koje pruža gimnazijski program, sve će više biti traženi u budućnosti, kao temelj na koji će se nadograđivati stručna znanja i vještine. U tom smislu Gimnaziju možemo smatrati istinskim mjestom obrazovanja, koje se na fakultetima i ostalim oblicima formalnog i informalnog obrazovanja nadopunjuje specifičnim znanjima. Vinkovačku su Gimnaziju pohađali ili završili mnogi znameniti građani, među njima ističu se hrvatski ban Josip Šokčević, Julije Domac, akademik Andrija Štampar, fizičar Oton Kučera (koji je bio i profesor Gimnazije), Josip Runjanin, Josip Kozarac, Joza Ivakić (pisac, dramaturg i redatelj koji je također bio i profesorom Gimnazije), Ivan Kozarac, Antun Branko Šimić, Mijat Stojanović i Ivan Filipović (poznati hrvatski pedagozi), akademik Stjepan Matičević te Izidor Kršnjavi (predsjednik Vladina Odjela za bogoštovlje i nastavu između 1891. i 1896. godine).
U svečanom programu sudjelovali su sadašnji i bivši gimnazijalci, u kazalištu koje nosi ime gimnazijalca, izvodeći djela naših gimnazijalaca – od hrvatske himne do pjesama Ivana Kozarca. Ima li bolje potvrde da je naša Gimnazija, gotovo dva i pol stoljeća, radionica čovječnosti?
Sadašnji i bivši učenici Gimnazije su u programu pokazali svoje glazbene i dramske talente te ljubav prema ustanovi koja je bila važna i još jest, u njihovu formiranju. Na kraju su učenici poručili da je Gimnazija bila i ostala prostor slobode misli, izraza i znanja, zahvalili svima što su bili dio te priče.
B. I.
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije