Tjelesni odgoj uz pomoć videokamere

Tjelesna neaktivnost četvrti je vodeći faktor rizika za globalnu smrtnost. Većina adolescenata u dobi od 11 do 17 godina nedovoljno vježba i previše vremena provodi pred ekranima mobilnih telefona, a neaktivnost je posebno česta među djevojčicama. To je ozbiljan rizik za njihovo zdravlje, ali i za razvoj mozga i socijalnih vještina, upozorava Svjetska zdravstvena organizacija U tjelesnom odgoju integracija IKT-a može donijeti brojne koristi kako učiteljima, tako i učenicima. Ipak, ključno je koristiti je promišljeno, ne pretjerano, te samo kada je to smisleno. IKT ne smije zamijeniti praktičan dio nastave, već ga treba dopunjavati Informacijsko-komunikacijska tehnologija (IKT) u današnjem brzo mijenjajućem svijetu postala je ključni element svakodnevnog života. Ona pridonosi suvremenom društvu i omogućuje pojedincima udobniji život te olakšava mnoge napore. S razvojem interneta i napretkom IKT-a mijenja se i način učenja i podučavanja u srednjim školama. Nastavnici sve češće integriraju IKT u nastavu, dok učenici koriste tehnologiju za svoje učenje. Suvremena tehnologija na taj način nadopunjuje i poboljšava obrazovni proces. Korištenjem IKT-a nastavnici mogu učiniti nastavu interaktivnijom i učinkovitijom, potiču suradnju među učenicima te dodatno povećavaju njihovu motivaciju za učenje. U ovom je radu predstavljena upotreba videokamere kao pomagala za podučavanje sportskih sadržaja u predmetu tjelesni odgoj, što dodatno obogaćuje iskustvo učenika. Sport i zdravlje Svjetska zdravstvena organizacija – World Health Organization (WHO) definira tjelesnu aktivnost kao svaki pokret tijela uzrokovan skeletnim mišićima, koji zahtijeva potrošnju energije. Tjelesna neaktivnost (nedostatak tjelesne aktivnosti) četvrti je vodeći faktor rizika za globalnu smrtnost – 6 posto smrtnih slučajeva na svjetskoj razini [2]. WHO već nekoliko godina upozorava na zabrinjavajuće stanje, budući da većina adolescenata u dobi od 11 do 17 godina nedovoljno vježba i previše vremena provodi pred ekranima mobilnih telefona. To je ozbiljan rizik za njihovo zdravlje, ali i za razvoj mozga i socijalnih vještina, upozoravaju stručnjaci WHO-a. WHO preporučuje da se djeca kreću barem jedan sat dnevno, ali je neaktivnost posebno česta među djevojčicama. U nastavnom planu i programu predmeta tjelesni odgoj on je definiran kao „neprekidan proces obogaćivanja znanja, razvijanja sposobnosti i osobina te važan alat za oblikovanje osobnosti i odnosa među pojedincima”. S pomoću tjelesnog odgoja poučavamo djecu o važnosti uključivanja sportskih aktivnosti u njihov svakodnevni život, što je ključno za održavanje zdravog načina života. Time im omogućujemo da skrbe o svom blagostanju, zdravlju, vitalnosti te održavaju pozitivan pogled na život [1]. Tjelesni se odgoj pokazuje kao jedan od ključnih nastavnih predmeta, budući da se kretanje koristi kao sredstvo za stjecanje znanja. Čak i oni učenici koji imaju poteškoće u učenju akademskih sadržaja mogu pokazati iznimne sposobnosti u tjelesnom