Kraj dijamantnog jubileja Školskih novina

ŠN danas izlaze u tiskanom i digitalnom obliku te su pretplatom dostupne svim čitateljima. Digitalizirani su i svi brojevi od 2006. godine naovamo. Naklada je trenutačno oko 2000 primjeraka

Školske novine osnovane su u vrlo skromnim poratnim uvjetima pa su prvi novinari i urednici bili dobrovoljci, uz simbolične honorare. Tako su radili prvi glavni urednik Tone Peruško (1950. ‒ 1954.), njegov nasljednik Mate Dorčić (1954. ‒ 1968.) te Milivoj Gabelica i Ante Nazor

Godine 2025. navršila se 75., dijamantna obljetnica Školskih novina (dalje ŠN) čiji je prvi broj izašao 14. siječnja 1950. godine. Tijekom cijele godine toj smo obljetnici namijenili rubriku Vremeplov Školskih novina (1950. ‒ 2025.) u kojoj smo „iz riznice autora, članaka i knjiga” izdvojili one za koje smo smatrali da na njih treba podsjetiti i da će zanimati i današnje čitatelje. Pritom smo primijenili nekoliko ključeva izbora: osnivači, izdavači, profesionalni stvaratelji (novinari urednici, glavni urednici direktori), sjećanja profesionalaca i vanjskih suradnika, najvažniji tematski krugovi te širi prinosi profesionalaca i vanjskih suradnika znanosti i kulturi. U ovom završnom pregledu Vremeplova sažeto prikazujemo objavljene sadržaje. Za današnje vrjednovanje ukupne proizvodnje treba imati na umu kako su ŠN izlazile u dva u mnogo čemu različita pa i suprotstavljena društvena sustava, što se snažno odražavalo na njihov položaj, sadržaj i utjecaj kao središnjeg javnog informativnog glasila odgojno-obrazovnog sustava. 

Kome trebaju ŠN

Nakon Drugog svjetskog rata vlast je ulagala velike napore u podizanje školstva pa se pojavila i potreba za strukovnim novinama koje će o svemu što se zbiva stalno informirati javnost i zaposlene. Zadaća pokretanja takvog stručnog glasila povjerena je strukovnoj učiteljskoj udruzi Pedagoško-književnom zboru i sindikatu zaposlenih u prosvjeti koji su tijekom godina mijenjali imena i strukturu. Stoga se ŠN mogu smatrati čedom PKZ-a koje će kasnije kao svoje glasilo prihvatiti Sindikat radnika u prosvjeti kao osnivač. O tome kome su trebale ŠN nekad i danas te tko su im osnivači i izdavači govore tekstovi u broju 7-8 iz 2025. Školske novine najdugovječnije su novine za obrazovanje i školstvo u Hrvatskoj. Od njih je među prosvjetnim glasilima, koja i danas izlaze, stariji samo časopis HPKZ-a Napredak, osnovan 1871. 

O povijesti ŠN postoje dvije knjižice bibliografije prvih deset godina, stručno izrađena bibliografija prvih petnaest godina u rukopisu i spomenica izdana u povodu 35. obljetnice 1985. godine. ŠN danas izlaze u tiskanom i digitalnom obliku te su pretplatom dostupne svim zainteresiranim čitateljima. Digitalizirani su i svi brojevi od 2006. godine naovamo. Naklada po broju sada je oko 2000 primjeraka.

Sjedište ŠN od njihova je osnivanja u zgradi Hrvatskog učiteljskog doma na Trgu Republike Hrvatske u Zagrebu. Zbog velikih oštećenja zgrade u potresu 2020. godine prostorije nisu za svakodnevnu uporabu pa se čeka obnova, ali i razrješenje problema vlasništva zgrade u kojoj je sjedište još nekoliko prosvjetnih institucija.

O svemu navedenom objavljeni su tekstovi u brojevima 3-4 i 7-8 ŠN u 2025. godini.

Profesionalci i uspomene

ŠN su osnovane u vrlo skromnim poratnim uvjetima pa su prvi novinari i urednici bili dobrovoljci, uz simbolične honorare. Tako su radili prvi glavni urednik Tone Peruško (1950. ‒ 1954.), njegov nasljednik Mate Dorčić (1954. ‒ 1968.) te Milivoj Gabelica i Ante Nazor koji su list uređivali poduže vrijeme za Dorčićeve bolesti. Prvi profesionalac koji je za uređivanje novina dobivao plaću bio je Nenad Brkić (1968. ‒ 1972.) koji je osnovao i profesionalno uredništvo. Njegov nasljednik Đorđe Đurić već je bio direktor samostalne radne organizacije i glavni i odgovorni urednik u jednoj osobi (1973. ‒ 1981.). Godine 1981. razdvajaju se poslovi direktora i glavnog urednika pa Đorđe Đurić ostaje direktor do 1982. Njegov je nasljednik na mjestu glavnog urednika Ante Bežen (1981. ‒ 1982.) i na mjestu direktora (1982. ‒ 1988.). Slijede glavni urednici Ante Selak 1982. ‒ 1989., Ivo Klarić 1989. ‒ 1993., Ivan Žigić 1993. ‒ 1999., Marijan Šimeg 1999. ‒ 2017., Irena Kustura 2017. ‒ 2020., Marijan Šimeg 2020. ‒ 2025. i Mirela Lilek od 2025. te direktori Ante Selak 1988. ‒ 1992., Ivan Rodić 1994. ‒ 2000., Ivo Klarić 2000. ‒ 2004., Ivan Vavra 2006. ‒ 2020. te Blaženko Odak od 2020. Marijan Šimeg najdugovječniji je glavni urednik ŠN i zaposlenik s najdužim stažem u njima. Najdugovječniji direktor ŠN je Ivan Vavra.

Kao novinari urednici u ŠN radili su Đuro Plemenčić, Stijepo Mijović Kočan, Želimir Stublija, Sunčica Findak, Vjekoslav Welle, Želimir Ciglar, Maja Flego i Branko Nađ. Urednik izdavačke djelatnosti bio je Duško Slatković. Životopisi glavnih urednika i direktora ŠN objavljen su u broju 3-4, a ostalih novinara urednika u broju 5-6 od 2025. godine. 

U Vremeplovu su objavljena sjećanja nekih profesionalaca ŠN na vrijeme u kojem su u njima radili. Sjećanja su objavili Ivan Rodić, novinar urednik i direktor (br. 17-18), Maja Flego, novinarka urednica i zamjenica glavnog urednika (br. 19-20), Ante Bežen, novinar urednik, glavni urednik i direktor (br. 34-35), Marijan Šimeg, novinar urednik i glavni urednik (br. 39-40) i Ivan Vavra, direktor (br. 41-42). Sve su to osobna sjećanja na vrijeme u kojemu su sudjelovali u stvaranju lista s osobnim uspomenama i vrjednovanjem ljudi i događaja. Imaju memoarsku vrijednost i svakako su važna svjedočanstva za povijest novina.

Mogućnost objavljivanja vlastitih uspomena u Vremeplovu na vrijeme njihova rada u ŠN ponuđena je i ostalim živim profesionalcima. Odazvao se još jedino Ante Selak, no umro je prije nego što je napisao prilog pa je uspomene na zajednički višegodišnji rad s njim napisao Ante Bežen (br. 25-26). Ukupno je dakle objavljeno 17 životopisa uglavnom profesionalnih glavnih urednika i direktora Školskih novina te osam profesionalnih novinara urednika.

Vanjski suradnici i čitatelji

Na poziv uredništva da iznesu svoj pogled unatrag na ulogu ŠN u njihovu stručnom životu i radu odazvalo se sedam suradnika i čitatelja. Vladimir Strugar, dugogodišnji čitatelj, bivši ministar prosvjete i školstva, suradnik i autor izdanja ŠN, objavio je svoja sjećanja u br. 5-6. O svojoj vjernosti ŠN pisao je i sveučilišni prof. emeritus Vladimir Findak u br. 7-8., a za njega smo utvrdili da je bio najstariji živi pretplatnik lista. To je i jedini autor spomen-priloga o kojemu smo, nažalost, tijekom godine objavili i memorijalni tekst jer je umro u srpnju 2025., a to je zaslužio kao vodeći autoritet kineziološke metodike u međunarodnim razmjerima i doista vjerni dugogodišnji čitatelj. Azra Rađenović, stalna suradnica i višegodišnja autorica rubrike „Savjetnik” sa stručnim prilozima osobito iz područja razredništva, objavila je prilog u br. 11-12. Jure Karakaš, učitelj hrvatskoga jezika, pisac za djecu, autor brojnih zbirki pjesama i proznih knjiga, „marljivi dopisnik, reporter i kritičar, nadahnut učiteljskim pozivom, djetinjstvom i Likom”, dobio je zbog svoga svestranog rada dvije stranice novina u br. 21-22 na kojima je objavljeno njegovo sjećanje na suradnju u listu, prosudba njegova mjesta u književnosti i neki najvažniji autorski tekstovi. Stjepan Staničić, pedagog i sveučilišni profesor iz Rijeke, dugogodišnji čitatelj i suradnik ŠN, stručnjak za rukovođenje školama, svoj je prilog o značenju lista u njegovu profesionalnom radu i uzdizanju objavio u br. 27-28. U br. 39-40 objavili smo i prilog naše stalne suradnice Marije Drobnjak Posavec, autorice kolumne Naša svakidašnjica koja je na zanimljiv način iznijela i svoje mišljenje o profesionalcima ŠN s kojima je surađivala. Svoju prosudbu ŠN kao „jedine periodike koja trajno povezuje teoriju i praksu obrazovanja” iznio je i prof. emeritus Nikola Pastuović, o čijoj suradnji opširnije pišemo u nastavku. ŠN su tijekom 75-godišnjeg izlaženja imale i na stotine drugih vanjskih suradnika, od brojnih učitelja u školama diljem Hrvatske do uglednih sveučilišnih profesora, ministara i drugih visokih državnih i političkih dužnosnika. Samo njihova imena ispunila bi podebelu knjigu, a kamoli bibliografija koja je tek djelomice sastavljena. Nužno je, u interesu povijesti obrazovanja i školstva te dostupnosti ovog dijela hrvatske kulturne baštine, digitalizirati i izdanja i prije 2006. godine.

Riječ i hrvatski jezik

U ŠN su postojale brojne rubrike različitog trajanja, od kojih neke standardne s tekućim aktualnostima (dopisnici javljaju, naša praksa, kultura, nove knjige i sl.), a neke za posebna stručna pitanja. Među posljednjima najistaknutija, najdugovječnija i najplodnija bila je rubrika Riječ sa savjetima o hrvatskom standardnom jeziku, iznimno važna učiteljima kao profesijsko štivo. Rubriku su vodila tri naša poznata jezikoslovca: Ivan Brabec, Stjepko Težak i Sanda Ham. O sadržaju rubrike, ali i o ostalim zaslugama tih autora za promicanje jezične kulture u Vremeplovu opširno smo izvijestili u tri broja.

O prvom autoru rubrike Riječ Ivanu Brabecu, koju ju je ispunjavao od 1972. do 1984. godine, pisali smo u br. 11-12. , gdje smo objasnili i pojam jezičnog savjetnika i objavili popis glavnih knjiga jezičnih savjeta do danas. Veći broj Brabecovih jezičnih savjeta objavljen je u knjizi 100 jezičnih savjeta, prvoj takvoj namijenjenoj školama, koja je izašla u više izdanja i bila jedna od najvećih uspješnica ŠN. 

Drugi je pisac rubrike Riječ bio također poznati jezikoslovac i metodičar hrvatskoga jezika i filma Stjepko Težak koji ju je ispunjavao sve do 2006., punih dvadeset godina. Iz tih i drugih tekstova složio je četiri knjige jezičnih savjeta te je po tome naš najproduktivniji jezični savjetodavac. O njemu smo pisali u br. 13-14 i 15-16, u kojima su iznesene i njegove zasluge za metodiku i jezične udžbenike.

Treći pisac rubrike Riječ bila je Sanda Ham u kratkom razdoblju 2015. ‒ 2016. te smo je predstavili u br. 15-16 uključujući u taj prikaz i njezinu ulogu glavne urednice središnjeg jezikoslovnog časopisa Jezik i voditeljice natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ koji se objavljuje svake godine. 

Osim autora rubrike Riječ donijeli smo i pregled stvaralaštva Stjepana Babića, također suradnika ŠN i jednog od najvećih hrvatskih jezikoslovaca novijeg vremena, a u povodu 100. obljetnice njegova rođenja u povodu koje je organiziran međunarodni znanstveni skup. Prikazan je u brojevima 17-18 i 19-20 kao „branič hrvatskoga jezika” s osobitim osvrtom na njegovu ulogu u jezičnoj politici i njegovo pisanje o političkim aferama u vezi s nazivom i statusom hrvatskog jezika u bivšoj državi.

Znanosti o odgoju i obrazovanju

ŠN su uvijek poticale razvoj znanosti o odgoju i obrazovanju prilozima mjerodavnih autora i polemikama o pojedinim znanstvenim idejama i politikama. U Vremeplovu smo dali prikaz prinosa četiri temeljne znanosti o odgoju i obrazovanju – pedagogiji, edukologiji, povijesti pedagogije i školstva te metodikama, objavljenih u ŠN.

Prinosi razvoju pedagogije obrađeni su u br. 21-22 i iz njih se vidi da pedagogija, budući da je ovisna o vladajućoj društvenoj ideologiji, zapravo nije prava znanost nego tek moguća znanstvena teorija. Argument za to je krah pedagogije samoupravnog socijalizma koja je za vrijeme bivše države dominirala u politici i školskoj praksi skupom stručnjaka koji su se nazivali „pedagoškim Olimpom”. U demokratskoj Hrvatskoj posve je izgubila tu ulogu i nije vidno sudjelovala u reformama školstva. Ideološka podložnost pedagogije posebno je vidljiva u udžbenicima pedagogije u doba socijalizma, što je posve razotkriveno raspravama u ŠN. 

Ideje edukologije, koja je prikazana u br. 23-24, došle su u Hrvatsku iz angloameričke obrazovne misli. Nasuprot monodisciplinarnosti pedagogije, koja se smatrala jedinom znanošću o odgoju i obrazovanju, edukolozi su tu znanost postavili kao sintezu rezultata svih pojedinačnih znanosti koje istražuju obrazovanje – od filozofije, psihologije, sociologije, komunikologije itd. do same pedagogije. Edukološki sustav ne poznaje pedagogiju ni didaktiku kao relevantne znanosti. Pedagozi su se oštro suprotstavili uvođenju edukoloških ideja u naš obrazovni sustav, no uvođenjem kurikula u hrvatske škole, koji je nastao u okviru edukologije, pedagozi su, snagom političkih odluka, prihvatili edukološke postavke u školstvu. ŠN su se rano uključile u prihvaćanje edukoloških ideja te su među prvima objavile knjige o tome.

Povijest pedagogije i školstva u ŠN predstavljena je u brojevima 27-28, 29-30 i 31-32 zbog opsega tih sadržaja ponajprije u izdavačkoj djelatnosti. Knjige su podijeljene po povijesnim razdobljima: Austro-Ugarska i prva Jugoslavija, Drugi svjetski rat i druga Jugoslavija te Republika Hrvatska. Predstavljene su važnije knjige u izdanju ŠN, ali i drugih izdavača, važne na nacionalnoj razini. Više vodećih povjesničara pedagogije i školstva bili su dugogodišnji autori ŠN. Prikazana je i nacionalna važnost Hrvatskog školskog muzeja te objavljeni popisi najvažnijih knjiga iz ovog područja u Hrvatskoj te posebno u izdanju ŠN. Objavljeni su i vrijedni tekstovi kustosice Štefke Batinić, suradnice ŠN, radi boljeg razumijevanja nekih povijesnih razdoblja

Metodike nastavnih predmeta i njihova znanstvena afirmacija bile su česta tema u listu, a ŠN su objavile i nekoliko ključnih knjiga koje se danas smatraju povijesnima za razvoj metodika kao znanstvenih disciplina. Prilog o metodikama objavljen je u br. 37-38 s naglascima na interdisciplinarnosti metodika, razvoju znanstvenih izdanja metodike, udrugama koje su promovirale metodiku, ključnom mjestu metodika u obrazovanju učitelja.

Prinosi kulturi i znanosti

Pojedini zaposlenici i vanjski suradnici dali su važne prinose znanosti i kulturi mimo rada, odnosno suradnje u ŠN. Među njima izdvojili smo tek nekoliko prepoznatljivih po tragovima koje su ostavili svojim djelima (ako su objavili barem jednu knjigu) te su time prisutni u prosvjetnoj i široj javnosti. 

Tone Peruško ima istaknuto mjesto već po tome što je bio prvi glavni urednik ŠN, tj. njihov osnivač i urednik u vrijeme prvog stasanja. Osim toga važan je kao pisac prve cjelovite metodike hrvatskoga jezika za osnovnu školu, osnivač Više pedagoške škole, jezgre današnjeg Sveučilišta u Puli i promicatelj zavičajne nastave koja je zahvaljujući njemu i danas u Istri među najrazvijenijima u zemlji. ŠN su se pridružile obilježavanju 120. obljetnice njegova rođenja u rodnoj Premanturi u općini Medulin i posebnim prilogom o njemu u br. 9-10.

Ante Selak, osim rada u ŠN, ostavio je trag i kao jedan od osnivača Hrvatske sveučilišne naklade, pokretač, priređivač i urednik većeg broja knjiga važnih za znanost i kulturu te za povijest školstva (br. 25-26).

Nikola Pastuović predstavljen je kao vodeći teoretičar obrazovnih znanosti i razvoja odgoja i obrazovanja. To je i jedini autor koji je u Vremeplovu, br. 33-34, napisao opširan stručni tekst o stanju odgojno-obrazovnih znanosti danas iz međunarodne i domaće perspektive, u kojemu je naznačio najvažnije probleme i deficite u kojima se te znanosti danas nalaze. Taj tekst ima trajnu vrijednost i jedan je od rijetkih tekstova o aktualnom stanju obrazovanja u našoj publicistici.

Ante Bežen predstavljen je u br. 39-40 kao „utemeljitelj znanstvene metodike i obrazovne kroatistike”, u povodu 80. obljetnice života i 60. obljetnice stvaralaštva, o čemu je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu održan okrugli stol.

Dragutin Rosandić predstavljen je u br. 41-42 kao „otac suvremene metodike”, osnivač prve metodičke katedre u Hrvatskoj te utemeljitelj moderne koncepcije udžbenika.

U ovu skupinu ulaze i već spomenuti Ivan Brabec, Stjepko Težak, Stjepan Babić, Sanda Ham te po knjigama koje su objavili Maja Flego (knjiga Iz roditeljskog kuta ili roditelji u kutu) i Marijan Šimeg (knjiga Novinarstvo u školi, u suautorstvu). Knjige su od ostalih zaposlenika ŠN objavili i Đuro Plemenčić (o televiziji u obrazovanju), Đorđe Đurić (više zbirki za djecu i knjige ratne proze), Ivo Klarić (prijevodi stranih klasika, knjige novinskih kolumni), Stijepo Mijović Kočan (afirmirani pjesnik, antologičar, tv-autor) i Želimir Ciglar te su i oni zavrijedili opširniju obradu.

Iz „riznice autora, članaka i knjiga” Školskih novina tijekom 75 godina njihova postojanja u Vremeplovu smo izdvojili njihov tek doista minimalan broj zbog ograničenog prostora, svjesni unaprijed brojnih manjkavosti izbora. Pravu sliku te riznice mogla bi pokazati tek znatno sveobuhvatnija i detaljnija studija o ulozi ŠN u hrvatskom školstvu, znanosti i kulturi.