Dok su se više od sto godina bilježila poboljšanja u čitanju, pamćenju i rješavanju problema, taj je trend zaustavljen s generacijom rođenom od kraja 1990-ih. Međunarodna testiranja pokazuju pad koncentracije, pismenosti, matematičkih vještina i izvršnih funkcija – sposobnosti ključnih ne samo za školu nego i za svakodnevno funkcioniranje. Način usvajanja informacija također se promijenio: dugo i usredotočeno čitanje sve češće zamjenjuju kratki videozapisi i sažetci. Takvo „skakanje” između sadržaja otežava dubinsko učenje, slabi pamćenje i smanjuje sposobnost rješavanja složenijih zadataka.
Istraživanja potvrđuju i pad čitalačkih navika. Prema podatcima Nacionalnog povjerenstva za pismenost iz 2024., tek svako treće dijete rado čita u slobodno vrijeme, dok svakodnevno čita oko 20 posto djece. Studija objavljena u časopisu iScience navodi da je navika svakodnevnog čitanja u posljednja dva desetljeća pala za više od 40 posto. Horvath ne zagovara odbacivanje tehnologije, već umjerenost. Upozorava da digitalni alati mogu oslabiti učenje ako zamijene misaoni napor, što potvrđuju i podatci iz više zemalja gdje digitalizacija nastave nije donijela očekivana poboljšanja.
Stručnjaci zaključuju da su promjene moguće, ali uz veći angažman odraslih. Djeci su potrebni knjige, vrijeme za razmišljanje i prostor za dosadu, koja također potiče kreativnost. Ograničavanje vremena pred ekranima tijekom učenja, poticanje čitanja i nagrađivanje truda, a ne samo brzine mogu pomoći u jačanju koncentracije. Cilj nije povratak u prošlost, nego uravnotežen odnos prema tehnologiji. (ič)
Prema New York Post
