Izvrsnost nude i traže u svim područjima života

Mnogim generacijama mladića i djevojaka pokušala sam približiti fizikalne i matematičke sadržaje, njihovu primjenu u svakodnevnom životu, ali najviše sam se trudila da im svojim primjerom svjedočim dobro. Svaka me generacija učenika obogatila kao čovjeka i naučila barem jednu životnu mudrost ˗ Mirela Generalić

Moj se rad od početka odvija u dva smjera: jedan je poučavanje u nastavnom predmetu Hrvatski jezik, a drugi je smjer mojega djelovanja razredništvo, vođenje razrednoga odjela, što uključuje i rad s roditeljima. Tu pronalazim uvijek nove načine odgojnoga djelovanja, u katoličkoj školi, mene kao redovnice ˗ s. Marija Stela (Ružica) Filipović

Družba Isusova (Societas Iesu) krajem 16. stoljeća u Rimu je donijela temeljni dokument svog obrazovnog sustava – Ratio Studiorum. Na temelju tog dokumenta započelo je osnivanje isusovačkih škola diljem svijeta. Obrazovni sustav temeljio se na sintezi klasičnog obrazovanja i kršćanskih načela. Prve isusovačke škole („niži studiji” ‒ gimnazije) osnovane su u Hrvatskoj početkom 17. stoljeća, a u Osijeku 1729. godine. Iako je papa Pio VII. 1814. godine obnovio Družbu Isusovu, budući da ju je papa Klement XIV. 1773. godine ukinuo, osječka isusovačka gimnazija nije obnovila svoje djelovanje. Isusovački je red u hrvatskim zemljama ostavio snažan trag ne samo u obrazovanju, već i u mnogim kulturnim dosezima. Podsjetimo da su neki od najvažnijih hrvatskih znanstvenika i intelektualaca bili članovi reda (Ruđer Bošković, Bartol Kašić, Juraj Habdelić i drugi) ili obrazovani u isusovačkim školama.

Upravo na temelju te tradicije i dugog i bogatog iskustva rada u odgoju i obrazovanju mladih, Provincijalat Hrvatske pokrajine Družbe Isusove donio je 1998. godine odluku o obnovi gimnazije u Osijeku. Ministarstvo prosvjete i sporta dalo je dopusnicu za upis u I. razred klasične gimnazije u školskoj godini 1998./1999. Početak djelovanja škole bio je suočen s brojnim izazovima, od kojih je najveći bio nedostatak primjerenog prostora, no entuzijazam prvih ravnatelja i ostalih suradnika nadišao je teškoće i škola je započela s radom. Prve godine upisano je u školu jedno odjeljenje s 23 učenika, a već sljedeće upisana su dva odjeljenja u prvi razred. Nastava je na početku održavana u Rezidenciji Družbe Isusove, a kad se broj učenika povećao, dio su svojih prostora na korištenje ustupili Prosvjetno-kulturni centar Mađara i II. gimnazija Osijek. Godine 2000. od grada smo na korištenje dobili prostorije u VIII. bastionu Tvrđe, na trgu V. Lisinskog, gdje se škola i danas nalazi. 

Zbog povećanog zanimanja u školu se 2006. godine upisuju tri odjeljenja u prvi razred i ta se praksa s ukupno devet odjeljenja klasičnog usmjerenja nastavlja do danas. U ovih je 25 godina kroz školu prošlo oko 1500 učenika, a na čelu škole kao ravnatelji bili su p. Pero Mijić Barišić (kao ravnatelj u osnivanju), p. Petar Galauner, mr. sc. p. Mirko Nikolić, mr. sc. p. Ivan Matić, dr. sc. p. Ivica Musa i mr. sc. Sebastian Šujević, sadašnji Provincijal HPDI-ja.

Naša škola nastoji djelovati na temeljima isusovačkog odgoja i obrazovanja gdje je kriterij izvrsnosti primijenjen na sva područja ljudskog života i zato je moto naše škole „Semper magis” – „Uvijek više”. 

Klasična gimnazija pruža kvalitetan program odgoja i obrazovanja, iskustvom i tradicijom provjeren i potvrđen okvir koji priprema i osposobljava za izgrađivanje u zrele zauzete građane, za zanimanja za koja su učenicima darovana talentima i afinitetima, kako bi uspješno nastavili željeno školovanje izabranim studijem. Time se svjesno zauzimamo za osobnu izgradnju naših učenika, kao i za širu perspektivu i prosperitet naše društvene zajednice.

Katolička gimnazija pripada krugu katoličkih škola koji se sve više šire iz potreba i izazova vremena i društva. Kao „katolička gimnazija” želimo, pozvani smo i biramo više. Bitna nam i prevrijedna čovjekova duhovna dimenzija ‒ ona koja veže i prožima sve čovjekove dimenzije, sposobnosti i darovanosti te ih uzdiže ‒ um, pamćenje, osjećaje, slobodnu volju, maštu, kreativnost... One dolaze do izražaja i bivaju potaknute kroz različite nastavne i izvannastavne aktivnosti. 

Isusovačka gimnazija gaji specifičan katolički stil u kojem pedagogiju ne želimo svesti na puku metodologiju: „Intelektualni razvoj do punine bogomdanih darova prvi je i prevažan cilj isusovačkog obrazovanja. Njegov cilj nije samo nagomilavanje informacija ili čista priprema za određeno zanimanje. Iako je i to samo po sebi važno – već štoviše cjelovit rast svake osobe koji vodi u djelovanje. Svrha je takva djelovanja poticanje učenika na samodisciplinu i inicijativu, integritet i brižljivost. 

Uspjeh isusovačkoga odgoja i obrazovanja ne mjeri se samo akademskim uspjehom učenika ni profesionalnom kompetencijom nastavnika, već i kvalitetom njihovih života. Ova intelektualna formacija uključuje rastuću sposobnost reflektivnoga, logičkog i kritičkog razmišljanja. U isusovačkom je odgoju i obrazovanju poseban naglasak stavljen na razvoj maštovite, afektivne i kreativne dimenzije svakog učenika. Isusovačko obrazovanje razvija tradicionalne vještine govora i pisanja, kao i moderne oblike komunikacije. Vjersko i duhovno oblikovanje sastavni je dio isusovačkoga odgoja i obrazovanja pa stoga i u našoj školi njegujemo duhovnu viziju svijeta nasuprot materijalizmu, brigu za druge nasuprot sebičnosti, jednostavnost nasuprot potrošačkom mentalitetu i borbu za prava siromašnih nasuprot socijalnoj nepravdi. 

Smatramo da je upravo nabrojeno glavni razlog brojnih uspjeha naših učenika na različitim područjima stvaranja. Osvojili su Oskare znanja na državnim natjecanjima u znanju i smotrama iz svih područja u kojima su se natjecali, sudjelujemo na međunarodnim natjecanjima i smotrama (klasični jezici, filmsko stvaralaštvo), JEEP (Jesuit European Educational Project) projektima, Erasmus+ projektima, također smo škola ambasador Europskog parlamenta, a sudjelujemo i u različitim većim i manjim projektima na razini grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. 

Organizirali smo od šire javnosti iznimno posjećene školske projekte „Kultura antičkog Rima”, „Slavonija – plodno tlo za velike ljude”, „Olimpska Grčka” i „Japan – približimo istok svijeta istoku Hrvatske”, a trenutno započinjemo pripreme za projekt pod nazivom „Egipat”. Učenici rado sudjeluju i u aktivnostima vezanima za nastavu i u izvannastavnim aktivnostima od kojih valja spomenuti zbor, tamburaški sastav, dramsku skupinu, novinare, medijsku družinu, volonterski klub, školski sportski klub u kojima do izražaja dolaze njihovi talenti, trud i zajedništvo. Ono što nam je također važno jest da bivši učenici, pod neformalnim nazivom „Amici”, stoje na raspolaganju školi i njezinim potrebama u svakoj prilici, da podržavaju rad škole i materijalno i volonterski te na različite druge načine.

Siguran sam da velike zasluge za uspjehe učenika ima predan i marljiv rad naših nastavnika, koji na svojim profesionalnim područjima nastoje oko intelektualne izgradnje, ali i vlastitim moralnim principima i primjerom pridonose formaciji cjelokupne osobe naših učenika. 

Suradnjom nastavnika, roditelja i duhovnika isusovaca nastojimo ostvariti ideal isusovačke pedagogije, postići da je učenik uvijek u središtu naše pažnje, a time želimo pridonijeti boljitku svojih obitelji, našega grada, domovine i Katoličke crkve odgovarajući izazovima današnjega vremena držeći se gesla škole: „Semper magis”.

S obzirom na to da sam službu ravnatelja preuzeo ove školske godine nakon dvadesetogodišnjeg rada na mjestu profesora povijesti i latinskog jezika, mogu reći da mi je bilo veliko zadovoljstvo i čast raditi s učenicima koji su iznimno znatiželjni, nadareni, dobri i marljivi. Trudit ću se tako nastaviti i dalje, sukladno geslu naše škole – zaključuje ravnatelj Šimičić.

Profesori su pravi uzori svojim učenicima

O svom životnom i radnom putu koji joj u gimnaziji traje prilično dugo govori profesorica Matematike Mirela Generalić. 

‒ Prije nešto više od 25 godina javila mi se prilika raditi kao zamjena nastavnice matematike i fizike koja odlazi na porodiljni dopust. Iako sam odmah pristala, tek sam naknadno saznala da kolegica koju mijenjam radi i u drugoj školi, Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti u Osijeku, u kojoj ima dva sata nastave iz predmeta Fizika jer je te godine škola tek osnovana pa je upisan samo jedan razred. Nisam znala da postoji takva vrsta gimnazije u našem gradu te mi je zaista bio izazov bez obzira na moje korijene u vjeri raditi baš u ovoj školi. Naravno, prije samog početka rada bila sam na razgovoru s tadašnjim ravnateljem p. Petrom Galaunerom i već mi se tada svidjelo kako mi ravnatelj s puno poštovanja i vjerovanja u kvalitetu moga budućeg rada, iako sam bila na samom početku radnoga staža, daje odobrenje za izvođenje nastave fizike. 

Od tada do danas prošlo je puno generacija mladića i djevojaka kojima sam pokušala približiti fizikalne i matematičke sadržaje, njihovu primjenu u svakodnevnom životu, ali sam se najviše trudila da im svojim primjerom svjedočim dobro. Svaka me generacija učenika obogatila kao čovjeka i naučila barem jednu životnu mudrost. Tijekom svih tih godina puno se toga promijenilo u sustavu školstva, a s tim i u nastavi matematike i fizike. Kroz školu je prošlo nekoliko ravnatelja iz isusovačkoga reda, puno različitih djelatnika, ali bez obzira na sve to, uvijek se u školi osjećao duh vjere, nade, ljubavi i prijateljstva. Mislim da me sve to navedeno uvijek vraćalo na Isusovačku klasičnu gimnaziju i u onim za mene najtežim životnim trenutcima kada mi se javljala misao izlaska iz sustava školstva. Jer su IKG-ovci uvijek bili uz mene, dali mi nadu i vjetar u leđa za sljedeće životne korake. 

Gotovo svake godine organizira se duhovna obnova djelatnika, a najljepše uspomene s tih obnova jesu one koje su nastale prilikom putovanja u Opatiju, Rabac, Rijeku, Crikvenicu… Uvijek je bilo prostora za šalu, smijeh, zajedničke kave, šetnje uz more, natjecanja tko će više hrane ponijeti na put. Svaki smo se put vraćali svojim obiteljima i školi obnovljeni, puni snage za dalje. Isto tako, puno mi je srce kada se susretnem s bivšim učenicima i kada čujem da su zadovoljni, uspješni u obiteljskom i poslovnom smislu, kada s vremenskim odmakom cijene sve ono što su dobili tijekom školovanja u našoj školi. Lijepo je čuti... To je ono što mi daje potvrdu da dobro radimo svoj posao. Zahvalna sam što se na mome životnom putu našla Isusovačka klasična gimnazija, svi ti učenici, roditelji, radne kolege pa i njihove obitelji i nadam se da ću tu raditi do mirovine ‒ govori Mirela Generalić.

A da geslo „Semper magis” ne prestaje s odlaskom iz školske klupe svjedoči pedagoginja Gabriela Kolarić.

‒ Tim načelom, osim obrazovanja u ovoj školi, stekla sam i odgojnu komponentu koju nastojim utkati u svoj svakodnevni rad. Nastojim sljedećim naraštajima IKG-ovaca prenositi odgojna načela kojima su mene odgojili. Posao stručnog suradnika pedagoga u školi poput naše sličan je onom u drugim školama: stručno-razvojni poslovi koji obuhvaćaju planiranje i programiranje rada škole, vrjednovanje i samovrjednovanje rada škole. Velik dio posla pedagoga obuhvaća neposredni rad s nastavnicima radi unaprjeđenja nastavne prakse, neposredni rad s roditeljima kao i stručna usavršavanja. Pružam podršku i suradnju nastavnicima i razrednicima u njihovu radu, surađujem s roditeljima i drugim dionicama odgojno-obrazovnog sustava. A koordinacijskim poslovima, osim sudjelovanjem u radu stručnih tijela, povjerenstava i timova, ostvaruje se suradnja radi očuvanja prepoznatljivosti škole te povezivanja s lokalnom zajednicom. 

A posebno volim neposredan odgojno-obrazovni rad s učenicima, kao i unaprjeđenje nastavne prakse suvremenim nastavnim metodama. Ono po čemu se naš posao možda razlikuje, u odnosu na škole čiji osnivač nije vjerska zajednica, jest naglasak na vjerskom odgoju koji prožima pedagogijske spoznaje koje sam ponijela s fakulteta i koje prenosim u praksu. Izazovi s kojima se susrećemo su razni, no vjerujem kako se uspjeh krije u povezivanju znanja i iskustva starijih kolega uz nove ideje, spremnost i volju mlađe generacije nastavnika za promjenom na bolje. Spoznajom kako možemo i želimo uvijek više, stvaramo promjenu kojom malo po malo odgajamo novu generaciju klasičara spremnih za nastavak obrazovanja na fakultetima različitih profila ‒ ističe pedagoginja Kolarić.

Potrebe učenika na prvome mjestu

Psihologinja Katarina Vilić Baltić u školi radi nepunih 20 godina. 

‒ Budući da sam dugi niz godina, uz kolegicu knjižničarku, bila jedini stručni suradnik, moja zaduženja bila su raznolika, kao i zadatci koje sam obavljala u školi. Ipak, kao školskom psihologu, učenici su u središtu mog profesionalnoga interesa. 

U našoj školi težimo cjelovitom razvoju pojedinaca, temeljenom na akademskoj izvrsnosti i usvajanju kršćanskih vrijednosti. Cilj je formirati „mladiće i djevojke za druge”, kako je to prije 50 godina sažeto rekao tadašnji general Družbe Isusove o. Pedro Arrupe. Važna je značajka isusovačkoga odgoja i obrazovanja briga o pojedincu odnosno „cura personalis”. Taj je pojedinac ponajprije svaki od naših učenika. Ali jednako tako, to je i svaki nastavnik i djelatnik škole. Nastojim biti ovdje za druge, za sve njih vodeći individualne i grupne razgovore, sudjelujući u različitim aktivnostima u razrednim odjelima, uključivanjem u zajedničke aktivnosti na razini škole ‒ svete mise, proslave, priredbe, izleti, druženja. Uz to, u trećim razredima izvodim nastavu psihologije. S kolegicom vodim Školski volonterski klub koji je 2019. godine od Volonterskog centra Osijek dobio Volontersku nagradu za doprinos razvoju volontiranja u obrazovanju na što smo veoma ponosni, jer organiziramo različite volonterske i humanitarne akcije. 

Voditelj sam školskoga tima za ignacijevsku pedagogiju čija je zadaća osuvremeniti ignacijevski pedagoški pristup, imajući na umu potrebe učenika u sadašnjem društvenom kontekstu. Svojim radom i vlastitim primjerom trudim se svjedočiti kršćanske vrijednosti na kojima se temelji rad u našoj školi te upravo tu vidim svoju najvažniju ulogu ‒ ponosno ističe psihologinja Katarina Vilić Baltić.

Sestra Marija Stela (Ružica) Filipović pripada Družbi Milosrdnih sestara sv. Križa s provincijalnom kućom u Đakovu, a u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji radi kao nastavnica predmeta Hrvatski jezik i k tome je i razrednica maturantima. U neku je ruku rekorderka, jer ovo joj je peta generacija učenika kojima je razrednica budući da u gimnaziji radi o njezina samog početka, od jeseni 1998. godine. 

‒ Školske godine 1999./2000. pokrenula sam i bila prva urednica Lista učenika Isusovačke klasične gimnazije „Semper magis”, a dvije godine kasnije uredništvo lista i vođenje novinarske družine preuzela je kolegica Vera Bilandžić. 

Od 2000. godine kao mentorica učenika naše škole redovito sudjelujem na državnim natjecanjima u poznavanju hrvatskoga jezika, povremeno i na natjecanjima s naprednim i darovitim učenicima na županijskoj smotri učenika LiDraNo, a redovnim radom u nastavi potičem učenike na sudjelovanje u brojnim literarnim natječajima. Možda vrijedi spomenuti da su naši učenici nekoliko puta osvojili nagradu na literarnom natječaju „Blaženi Ivan Merz”. 

Moj se rad od početka odvija u dva smjera: jedan je poučavanje u nastavnom predmetu Hrvatski jezik, a drugi je smjer mojega djelovanja razredništvo, vođenje razrednoga odjela, što uključuje i rad s roditeljima. Tu pronalazim uvijek nove načine odgojnoga djelovanja, u katoličkoj školi, mene kao redovnice. Osobita mi je radost jednom godišnje organizirati sa svojim razredom i s roditeljima učenika posjet zajednici mladih koji se liječe od ovisnosti, Cenacolo. Tom prigodom pokrenemo i akciju prikupljanja pomoći za tu zajednicu na razini cijele naše škole.

Tijekom ovih 25 godina rada u nastavi i u našoj školi mogu samo reći da, uz odgovornost, osjećam i veliki ponos zbog prepoznatljivosti i pozitivnog utjecaja naših sada već bivših učenika ne samo u Osijeku i okolici, nego i u cijeloj domovini. Iako uočavam poteškoće vezane za probleme mladih, to me još snažnije motivira za strpljivost, prihvaćanje, razumijevanje učenika u svim vidovima odgojno-obrazovnoga procesa, pri čemu ističem njegovanje suradnje sa svim djelatnicima naše škole ‒ zaključuje s. Marija Stela (Ružica) Filipović.