Pripremamo sadržaj…
Kraj rujna obično je vrijeme kad se u školama sazivaju sjednice vijeća roditelja i učiteljskih vijeća kako bi se „pročešljali temelji” na kojima počiva rad škole – godišnji planovi i školski kurikulumi. Roditelji, učitelji i stručni suradnici analiziraju rečenice objavljene u navedenim dokumentima, provjerava se jesu li brojke u skladu s trenutnim stanjem, uspoređuju tablice dopunske, dodatne i izborne nastave, zagledaju se termini planirane terenske nastave te istražuje koliko je škola uključena u razne projekte. Uočavaju se tipfeleri i upućuje na mogućnosti poboljšanja pojedinih stavki prije nego sve bude poslano na službeno usvajanje od školskih odbora. Gotovo se uvijek te točke na sjednicama brzopotezno odrade ‒ planovi i kurikulumi većinom imaju više od stotinu stranica te je zaista iluzorno očekivati da ih baš svi članovi pojedinog vijeća temeljito prouče.
Svojedobno sam rekao da upravo ti školski spisi podsjećaju na Krležine „Zastave” – obilje teksta kojeg su tek rijetki u cijelosti iščitali.
Zakonski je rok za donošenje Godišnjeg plana i programa te Školskog kurikuluma 7. listopada tekuće godine. Nakon odrađenih sjednica i usvajanja, ravnatelji su dužni navedeno poslati u krovnu organizaciju do 15. listopada. Ministarstvo zaprima putem elektroničke pošte dokumente svih škola u Lijepoj nam Našoj, više od tisuću njih. Čita li se i proučava navedeno? Za odgovor vidi gore navedenu rečenicu koja govori o velikanu hrvatske književnosti...
Naravno da će se, kad zatreba, „izvući” pojedini dokumenti u slučaju da se nešto dogodi te provjeriti je li, primjerice, u određenoj školi planiran neki nenastavni dan, je li preventivni program dio godišnjeg plana / kurikuluma ili nešto treće. Podsjeća to na tehnički pregled automobila ‒ aklo netko baš želi, uvijek će naći neku sitnicu koja nedostaje...
Ono što svima upada u oči jest činjenica da se planovi većinom donose u listopadu, a svaka školska godina započinje 1. rujna (nastavna tek nekoliko dana kasnije). Iako postoji kao mogućnost, ravnatelji koji sazivaju sjednice školskih odbora prije početka nove školske godine želeći sve riješiti, rijetki su poput sredozemne medvjedice. Postavlja se opravdano pitanje, ne hipotetsko i ne retoričko, kako se to onda planira nešto što se već odradilo? Nije li u značenju riječi planirati sadržana odrednica budućnosti, a ne prošlosti? Sve aktivnosti koje su održane u rujnu ipak ulaze u školski plan za tekuću školsku godinu premda su već završene.
Plan postaje retroaktivan, što je oksimoron u domeni Alana Forda...
Pa kad je već to toliko općepoznato (kao što je poznata i činjenica da se većina podataka u oba dokumenta samo iz prethodne godine prebacuje omiljenom metodom u Hrvata ‒ „copy-paste”), zašto jednostavno svima ne pomaknuti te zakonske rokove prije početka rujna? Znam, reći ćete da su u kolovozu djelatnici na godišnjem odmoru i da je to podosta teško napraviti, no dobro je poznato da se već krajem kolovoza održavaju sjednice i da učitelji, stručni suradnici i ravnatelji ne koriste dugo toplo ljeto tri mjeseca kao što zlobnici neprestano ističu.
Vjerujem da bi se mnogo jednostavnije riješili neki administrativni dijelovi kad bi sve bilo odrađeno prije početka užurbanosti koja vlada tijekom prvih tjedana rujna. A možda sam samo „klasa optimist” koja graniči s naivnošću (čitaj: ludošću)...
Suradnja mješovitih dobnih skupina temeljna je odrednica Montessori filozofije jer odražava prirodnu društvenu zajednicu u kojoj djeca uče jedni od drugih
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije