Veliki dio današnjih učenika bez zadrške traži ono što hoće (od sitnica kao što su odlazak na toalet do zaključene petice na prosjek 4,1), želje se ne skrivaju, a često se i aktivno radi na njihovu ispunjenju (žicanje, pritisak, čak i svađanje, durenje…). Neki oblici ponašanja kakvi prije nisu bili poznati u školskom životu sada su uobičajeni. 

Jasno je da škole više nisu rasadnici autoriteta, jasno je i zašto je to tako. Tretman medija i nadležnog ministarstva te niska primanja profesora odradili su svoje. No, ima tu još jedan bitan razlog koji daleko više zadire u živote mladih ljudi. Profesori nemaju autoriteta jer ga nemaju ni roditelji.

Projekt sreća

Prist