U „superpeticu” te ljubim

U prvim danima rujna Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavilo je na svojim mrežnim stranicama u bazi podataka Školski e-Rudnik (ŠeR) precizne statističke podatke o općem uspjehu učenika, o raspodjeli zaključnih ocjena, broju izostanaka. Opći zaključak može se svesti na samo jednu rečenicu: opći uspjeh učenika u laganom je padu, i dalje imamo doista mnogo odlikaša, čak bi se reklo, i dalje ih je previše, a osim toga učenici su skupili, što opravdanih što neopravdanih, gotovo dva milijuna sati više nego prethodne školske godine. Naime, u protekloj je školskoj godini ukupan broj izostanaka učenika osnovnih i srednjih škola iznosio gotovo 39,5 milijuna školskih sati, što će reći da je svaki učenik u prosjeku izostao čak 87 sati ili mrvicu manje od 15 radnih dana. Više od 90 posto izostanaka je opravdano, što i ne čudi s obzirom na zakonsku mogućnost da roditelji bez ikakvih pismenih dokaza mogu opravdati izostanak svoga djeteta do tri dana i tako nebrojeno puta tijekom nastavne godine. Naravno, u ukupnoj brojci izostanaka valja uračunati i 672 169 neopravdanih sati. I unatoč tolikim izostancima, naši su učenici više nego uspješni na svom odgojno-obrazovnom putu. Petice, petice… Iz podataka u Školskom e-Rudniku lako je iščitati da je prosječan opći uspjeh učenika prošle školske godine bio 4,30, što je za 0,01 lošije nego godinu ranije kada je bilo i malo više odlikaša nego u prošloj školskoj godini. No, i 47,32 posto učenika s odličnim općim uspjehom i više je nego mnogo u odnosu na nekakva znanstveno predvidiva i očekivana postignuća. Čak 212 648 učenika imalo je odličan opći uspjeh, što je za oko 5000 manje nego 2021./2022., ali valja imati na umu da je u protekle dvije godine ukupan broj učenika u osnovnim i srednjim školama smanjen za oko tri tisuće. Godinama se govori i o učenicima superodlikašima, onima koji su ostvarili 5,0 opći uspjeh. I njih je godinama previše, više od objektivnih i realnih predviđanja i očekivane distribucije postignuća. Prošle školske godine svoj je razred s čistom peticom okončalo ukupno 75 727 učenika ili njih 16,85 posto, što je za oko 1 posto manje nego godinu dana ranije. Više ih je, naravno, u osnovnoškolskom sustavu, čak 57,65 posto, dok je u srednjoškolskom sustavu distribucija ocjena ipak znatno realnija. Lani je svaki četvrti srednjoškolac (25,20 posto ili njih oko 36 tisuća) završio razred s odličnim uspjehom. Kad je riječ o superodlikašima, 5,0 imalo je lani čak 23,46 posto učenika osnovnih škola (71 850) te „samo” 2,71 posto srednjoškolaca (3877). Odavno ne zvuči normalno da gotovo polovica učenika (47,32 posto) prolazi s pet, jer naš školski sustav i principi praćenja, vrjednovanja i ocjenjivanja učeničkih postignuća već desetljećima ruši, rasteže i pomiče Gaussovu krivulju prema ocjenama vrlo dobar i odličan. I nikoga to u prosvjetnoj vlasti, ministarstvu, pripadajućim agencijama, a i šire, ne zabrinjava previše. Niti podatci s terena, iz konkretnih sredina. Recimo, listu „najboljih” predvodi Zagreb, u