Upute pod upitnikom

„Uče li istom dinamikom 10-godišnjak i 15-godišnjak? Zamislite da mene, ovakve tjelesne građe i kondicije, stavite u atletsku prugu da se natječem s bilo kime tko se iole bavi sportom” U Splitu su održana dva stručna skupa posvećena temi Kako poučavati i testirati inojezične učenike u nastavi hrvatskog jezika za strance?. S obzirom na to da više gotovo i nema razreda u kojemu se ne nalazi barem jedan stranac, jasno je da se javio profesionalni imperativ za odlaskom na stručni seminar. Međutim, tijekom prvoga dijela njegova trajanja ostalo je mnogo upitnika i pitanje: „Ima li, uistinu, ikakve svrhe slušati slična predavanja?” Svi su se predavači jako potrudili; vjerujemo da su dali najviše što su mogli, ali neke su tvrdnje nedopustive za struku. Govoreći o inojezičnim učenicima, jedna je predavačica rekla da se učenici smještaju u heterogene skupine pa se u istoj skupini može naći i dijete od 10 i dijete od 15 godina. „Tako nam je rečeno!” Na tu je činjenicu negodovala jedna od nas, pitajući sljedeće: „Uče li istom dinamikom 10-godišnjak i 15-godišnjak? Zamislite da mene, ovakve tjelesne građe i kondicije, stavite u atletsku prugu da se natječem s bilo kim tko se iole bavi sportom.” Na to je predavačica odgovorila: „Svjesni smo da to nije najsretnije rješenje, ali tako nam je rečeno i mi tako radimo!” Tu dolazimo do onoga što stalno ističemo: „Ima li ijedna odluka u hrvatskom školskom sustavu koja se barem pokuša propitati prije no što je bespogovorno i nekritički usvojimo i ponašamo se prema njoj kao da je Sveto pismo?” Seminaru su se odazvali mahom nastavnici koji u svojim razredima imaju strance pa smo mogli čuti različita iskustva: „Dijete je u razred došlo prije mjesec dana i odmah je smješteno u 7. razred. Usporedno s redovitom nastavom, pohađa i nastavu dopunskoga učenja hrvatskoga jezika u trajanju od 70 sati.” Ako znamo da je dijete do 7. razreda propustilo najmanje 1050 sati hrvatskoga jezika (šest godina puta 175 sati godišnje), a k tomu je još i stranac, kako je moguće da u 70 sati (ili u najboljem slučaju u dodatnih 70 sati) nadoknadi sve gradivo i da pohađa 7. razred sa svojim hrvatskim vršnjacima koji, uz tisuću odslušanih sati hrvatskoga u školama, hrvatski slušaju još od majčine utrobe? Bauk – hrvatski padeži Zatim je bilo govora o tome kako strancima veliki grč stvara pomisao na hrvatske padeže jer su mnogi čuli da je, upravo zbog njih, hrvatski među težim svjetskim jezicima. Da i mi moramo učiti hrvatski jezik po prezentiranim nam metodama vjerujemo da bismo odustale. Pamtiti koji glagoli dolaze uz koje padeže – primjer je loše metodike i savršen put za averziju prema jeziku. Osim toga, gdje piše da glagol reći uza se veže dativ? U rečenici Ja ću reći istinu, zar je istina dativ? Tvrdnja: „Engleski je jezik mnogo lakši jer nema padeže!” skandalozna je i nedopustiva. Onaj tko zna engleski jezik kazat će da ga ne zna upravo zbog mnoštva leksika. Hrvatski jezik nema ni polovicu leksičkih natuknica u usporedbi s engleskim jezikom.