Ljubica Kolarić Dumić, Poštar svetog Nikole; igrokaz – bojanka, Rijeka, 2024.

„Učiteljica, pjesnikinja, prozaistica, kroničarka života Hrvata s onu stranu granice, animatorica kulturnih događanja, prognanica iz srijemskoga zavičaja koja je u jeziku pronašla svoju ᾽drugu domovinu᾽, književnica čije pjesme i prozu čitaju učenici u svojim čitankama i školskoj lektiri, spisateljica u čijim se tekstovima, unatoč svemu, zrcali kristalna kocka životne vedrine…” – tako smo prije nekoliko godina predstavili ukratko Ljubicu Kolarić Dumić u rubrici „Učitelji pjesniciˮ u Školskim novinama, svjesni i onda i danas da je teško, gotovo nemoguće, u jednom kratkom tekstu, koji bi trebao poslužiti kao uvod u predstavljanje bogatoga pjesničkog opusa učiteljice i spisateljice Ljubice Kolarić-Dumić, izreći sve ono što taj opus obilježava. 

Učiteljica pjesnikinja (ili pjesnikinja učiteljica) – to je konstanta njezina života i njezina stvaralaštva, što će svaki čitatelj otprve zaključiti čim na trenutak zaviri u njezinu biografiju, a ondje čitamo da je rođena u Kukujevcima, u Srijemu, da je osnovnu školu završila u rodnom mjestu, a gimnaziju u Vinkovcima, da je studij hrvatskoga jezika i književnosti studirala u Rijeci i Zagrebu, da živi u Rijeci gdje je do mirovine radila kao učiteljica hrvatskoga jezika. 

Pjesme i priče uvrštene su joj u čitanke za hrvatski jezik i udžbenike glazbene kulture za osnovnu školu, a slikovnica Ja se mraka ne bojim od 2018. godine na lektirnom je popisu Ministarstva znanosti i obrazovanja za učenike osnovne škole RH.

Sada je pred čitateljima njezina nova slikovnica – Poštar svetog Nikole (Rijeka, 2024), kojoj u podnaslovu stoji natuknica da je riječ o slikovnici-bojanki, za koju bi se u prvi mah moglo pomisliti, i to površno, da je riječ o potrošnoj robi, što ona u tvarnom smislu i jest – jer dijete kad oboji sve te ilustracije najvjerojatnije će je odložiti i prihvatiti se neke druge bojanke, pa opet treće i tako redom, no ostaje priča kojoj se dijete može u svakom trenutku vratiti. Ova je ispričana u formi igrokaza koji je zamišljen da se potakne djecu da slobodno maštaju, da se igraju bojama na crtežima i tako razvijaju svoje talente i osjećaj za lijepo, da se raduju daru svetoga Nikole, ali i da simbolično darivaju međusobno ljubav i dobrotu. U igrokazu se isprepliću stvarni događaji i likovi sa zamišljenim susretom s Poštarom svetog Nikole. Djeca pišu pisma svetom Nikoli, a mi odrasli trebamo sudjelovati u njihovoj radosti, mašti i silnim naporima dok ostavljaju čiste čizmice na prozorima očekujući dolazak Svetog Nikole i dar koji su zaželjeli.

Po stilskim i etičkim vrijednostima ova suvremena bajka o Poštaru koji dječja pisma nosi svetom Nikoli zaslužuje našu pozornost, a radost dolaska novog djeteta u obitelji, što je i uz mali nesporazum u veselom igrokazu pozitivno riješen, može biti i te kako dobar primjer mladim roditeljima i obiteljima. Svako književno djelo odvajkada ima važnu ulogu u čovjekovu život, a one knjige koje su namijenjene djeci napose. 

Kad je riječ o djeci, dužnost je škole, roditelja i svih službenih institucija odgojne knjige, sadržajno primjerene dobi djeteta, pružiti djeci, čitati s njima i pomoći im da u njima što duže živi radosno i razigrano dijete. Takvim idejama vodila se i autorica Ljubica Kolarić Dumić u pisanju ove nevelike bajke s primjerenim igrokaznim sadržajem i crtežima, jer bi svijet sigurno bio znatno bolje mjesto kada bi i ljudi što duže zadržali dijete u sebi.

Bojanku s naslovnom stranicom ilustrirala je mlada studentica medicine Lucija Marković, „u nadi, kako je kazala, „da će svaki potez bojicom malih ruku, koje će djeca s veseljem obojiti, izmamiti osmijeh na dječja lica.ˮ

Na kraju umjesto zaključka najbolje je navesti riječi maloga Petra (lik iz igrokaza-bojanke) koji kaže „Meni je baš drago što si se kod nas odmarao. Sutra ću svim prijateljima ispričati kako sam upoznao Poštara svetog Nikole.ˮ

Možemo samo poželjeti da ova razdragana dječja priča o Poštaru svetog Nikole bude poticaj i odraslima da u njima nikada ne nestane onog dječjeg, iskrenog, razigranog i dobronamjernog, jer samo tako možemo graditi bolji i ljepši svijet u čemu nam Ljubica Kolarić Dumić pomaže svim svojim dječjim knjigama.

Do neke nove prigode i novoga susreta s novim likovima i novim maštovitim pričama iz poetsko-literarne radionice Ljubice Kolarić Dumić. (ir)