Sve vas bum tužil!

Prozivao ga je i kolega s rečenog fakulteta za krađu dijelova njegova dokumenta u PowerPointu, a i pod velikim je upitnikom bila knjiga čiji bi opseg napunio šest (6) stranica Školskih novina. Digla se medijska graja u kojoj je najtiša opet bila znanstvena zajednica koja se ne želi ograditi od ovakvih i sličnih marifetluka, no ubrzo je ministar odustao od svoje kandidature skrušeno istaknuvši kako želi zaštititi Ekonomski fakultet od „daljnjeg medijskog, političkog i javnog pritiska”.

Nekoliko dana kasnije, sredinom kolovoza saznali smo i da je još jedan vrli hadezeov veteran, sudionik Domovinskog rata, saborski zastupnik i k tome bivši dugogodišnji ravnatelj zadarske gimnazije podigao tužbu protiv općine Sali na otoku Ugljanu jer je uvjeren da zbog toga što je prije 33 godine radio u Osnovnoj školi „Petar Lorini” u Salima, a njegova supruga do 1994. godine, i što su do tada živjeli u učiteljskom stanu, koji su vratili općini – ima danas, 33 godine poslije, pravo na taj stan! Predmetni je kao i još tri stana sagrađen na salskoj rivi novcem iz lokalnog samodoprinosa još za bivše države i uvijek su stanovi dodjeljivani na korištenje učiteljima koji su na otok dolazili raditi u školi pa bi ključeve od stanova vraćali čim im je istekao ugovor o radu. No, rečeni je zastupnik zadržao ključeve stana pa su ga on i supruga svakog ljeta koristili za provođenje godišnjeg na otoku. I to u dogovoru s učiteljicom koja ga je koristila do prije dvije godine kad je otišla u mirovinu, a općina stan renovirala, preuredila i promijenila bravu na vratima pa je tu nastao lom. Bivši je ravnatelj nakon 33 godine podignuo tužbu protiv općine zbog, zamislite, ometanja posjeda! 

Ovakve scene nismo ni u Amarcordu gledali. Polagati pravo na nešto što ti nikad nije pripadalo i što si se samo zbog nečije dobre volje tom nekretninom desetljećima besplatno koristio, a sad bi još i da ti je općina pokloni! Ima li kraja toj nezasitnosti i gramzivosti? Ima li mrvice morala kod ljudi koji bi, kad uđu u politiku, trebali raditi za opće dobro, a ne za osobnu korist? 

A onda je pukla nova mina. Građanske inicijative roditelja OŠ Novi Marof i OŠ Draganići objavile su da podnose ustavnu tužbu protiv Ministarstva znanosti i obrazovanja zbog donošenja protuustavne i protuzakonite odluke MZO-a o odabranim školama koje će sudjelovati u eksperimentalnom programu cjelodnevne škole. Da bi apsurd bio veći, upravo je škola u Novom Marofu dobila najveći iznos potpore od čak 538 000 eura. Očito je da su u strahu velike oči, a kad vam netko kaže cjelodnevna škola, onda nastane panika i strah. Krivnja je i na ministarstvu koje nije najbolje cijelu priču predstavilo ni prosvjetnoj ni cjelokupnoj javnosti, a budući da o tome nisu bili dovoljno glasni ni oporbene stranke, ni prosvjetni sindikati i udruge u obrazovanje, osim Facebook grupa, moralo je negdje puknuti pa su građanske roditeljske inicijative krenule u bitku. 

Nisam za takav oblik demokracije u kojemu roditelji misle da, kad je riječ o obrazovanju, njih za sve treba pitati. Ne! Roditelji mogu odlučivati o izbornim predmetima i izvannastavnim aktivnostima koje će njihovo dijete polaziti, ali u državnoj školi ne mogu pametovati o kurikulumima, lektirnim naslovima, o pojedinim nastavnim jedinicama koje ne pašu njihovu svjetonazoru, vjeroispovijesti ili političkoj orijentaciji. Tu nema razgovora! 

I nelogično je da su roditelji protiv škole u kojoj će njihovo dijete imati tri obroka, vrijeme za učenje i besplatnu poduku umjesto plaćenih instrukcija te izvannastavne i izvanškolske aktivnosti za koje ne će morati izdvojiti ni euro. Samo im je sve to netko trebao temeljito i precizno predstaviti.