U ovome tekstu našeg serijala „Reforma u pokretu” o svojim iskustvima s modularnom nastavom govori Draženka Jurec, ravnateljica Srednje škole Zabok koja je regionalni centar kompetentnosti u sektoru Turizam i ugostiteljstvo.
Koje ključne promjene primjećujete od uvođenja modularne nastave?
– Srednja škola Zabok već treću godinu provodi modularnu nastavu u eksperimentalnim programima za stjecanje kvalifikacije tehničar za ugostiteljstvo i pomoćni ugostitelj. Ove godine imamo i prve učenike završnih razreda, i to za zanimanje pomoćni ugostitelj. Smatram da mora proći jedan puni ciklus da bi se moglo ocijeniti prednosti i eventualne teškoće. Ključna je promjena da pojedini moduli traju kraće pa učenici nisu opterećeni s 15 „predmeta” istodobno. Najveća je promjena da se u sklopu Srednje škole Zabok nalazi Akademis koji se sastoji od restorana, kuhinje i 11 smještajnih jedinica u kojem učenici obavljaju učenje temeljeno na radu u stvarnim situacijama i sa stvarnim gostima a pod vodstvom strukovnih učitelja mentora. Trenutačno u Akademisu 105 učenika obavlja učenje temeljeno na radu.
U kojim ste segmentima imali, ili imate, najviše poteškoća?
– Najviše poteškoća imamo s organizacijom nastave jer većina razrednih odjela još ima nastavu prema starim nastavnim planovima, dakle svi nastavni predmeti tijekom cijele nastavne godine, te neprilagođena i neizmijenjena zakonska regulativa, npr. nejednako opterećenje nastavnika tijekom nastavne godine. Javlja se i problem financiranja jer modularna nastava koja se bazira na učenju temeljenom na radu, projektima, terenskoj nastavi iziskuje znatno veće troškove, a financijska sredstva koja su nam na raspolaganju ostala su nepromijenjena.
Što se nastavnicima dopada u novoj organizaciji rada, a što ne?
– Nastavnici su samo ljudi, naravno da dio njih teže prihvaća promjene i izlazak iz svoje zone komfora. U Srednjoj školi Zabok imali smo sreću da smo tijekom provođenja projekta ReCeZa imali priliku vidjeti različite oblike i module nastave širom Europe, pa smo kod sebe primijenili mnoga pozitivna iskustva. Svake smo godine nešto mijenjali s obzirom na iskustvo u prethodnoj godini.
Jeste li uočili bolju suradnju nastavnika?
– Promijenio se pristup učenju, puno je više istraživačkog rada, problemskih zadataka i projekata, potiče se timski rad i suradnja kako učenika tako i nastavnika, nastava je dinamičnija i povezana sa stvarnim situacijama iz prakse, a nastavnici imaju veću slobodu birati aktivnosti kojima će ostvariti ishode. Primjeri tih suradnji i timskog rada dostupni su na webu škole pa i roditelji imaju uvid u aktivnosti u školi. S takvim pristupom uočena je intenzivnija suradnja u planiranju aktivnosti, programa i projekata na razini škole posebno u strukovnim modulima. Suradnja s nastavnicima općeobrazovnih predmeta potiče se na razini škole te se ostvaruje djelomično. Stručnim usavršavanjima na razini škole potičemo sve oblike suradnje nastavnika.
Što biste voljeli promijeniti?
– Voljela bih promijeniti odnosno smanjiti opterećenje učenika u pomoćnim zanimanjima jer prelazi njihove mogućnosti i sposobnosti naročito općeobrazovni dio. Trebalo bi revidirati broj CSVET-ova u završnim razredima kako bi se mogli realizirati u 32 tjedna, da učenici mogu pristupiti ispitima državne mature u prvom roku.
Jesu li učenici aktivniji u nastavi? Primjećuju li promjene i kako ih komentiraju?
– Modularna nastava stavila je učenike u fokus nastavnog procesa u punom smislu riječi. Osim klasičnog usvajanja znanja, veći je naglasak stavljen na usvajanje vještina, kako onih strukovnih, tako i socijalnih, komunikacijskih, odnosno životnih. Učenici su u nastavnom procesu puno aktivniji, a znanja stečena istraživanjem, projektnim i praktičnim oblicima nastave ostaju zapamćena te ih mogu primjenjivati u različitim situacijama i širem društvenom kontekstu, a ne samo školskom okruženju. Učenike se potiče na kreativno i suradničko rješavanje problema, preispitivanje i uvježbavanje vještina u stvarnim situacijama. Uz to, učenici su u pojedinim modulima mogli vidjeti ostvareni napredak već nakon nekoliko tjedana odnosno mjeseci. Postignuti rezultati predstavljali su im motivaciju i poticaj da i u drugim modulima bolje uče i postižu željene ciljeve. Učenici uključeni u modularnu nastavu u pravilu nemaju prethodnih iskustava sa srednjoškolskim obrazovanjem, ali kada uspoređuju sadašnje iskustvo s onim iz osnovne škole, nerijetko čujemo da im je lakše jer ne trebaju memorirati toliku količinu činjenica, mogu lakše organizirati vrijeme za učenje, biti produktivniji, a samim time i zadovoljniji.
Kakve su reakcije roditelja?
– Reakcije roditelja uglavnom su pozitivne. Unutar školske godine organiziraju se projektni tjedni na kojima učenici prezentiraju roditeljima svoje novostečene vještine. Roditelji su uključeni u proces vrednovanja i njihovo mišljenje utemeljeno na argumentima se uvažava. Ono što nam predstavlja problem jest veliki broj izostanaka učenika, opravdanih najvećim dijelom roditeljskim ispričnicama, što utječe na usvajanje pojedinih skupova ishoda učenja.
...
? PITAMO AZOO
Kako riješiti problem financiranja?
– Kada osuvremenjujemo kurikule, a kako bismo ih povezali sa stvarnim znanjima i vještinama potrebnima u svijetu rada, osuvremenjujemo i modele i pristupe u organizaciji obrazovanja. To sigurno znači da oni iziskuju i suvremeniju opremu i drukčije modele organizacije i pristupe poučavanju, a to onda znači i materijalna ulaganja u škole koje žele provoditi obrazovanje za pojedina zanimanja. U planiranju upisne politike sudjeluju županije (jedinice regionalne samouprave) koje su ujedno osnivači strukovnih škola. Za pretpostaviti je da su u komunikaciji sa školama u vezi s njihovim potrebama i da su, kao osnivači, svjesni svoje obveze da osiguraju potrebna sredstva svojim školama.
