Zašto pisci pišu?

Mjesec je listopad kad najviše pada lišće, padaju i jabuke, napadaju i knjige na stol, pa su neki dobri ljudi prozvali listopad još i mjesecom knjige. Djeca se često pitaju zašto uopće pisci pišu knjige, pa onda oni moraju učiti čitati i pisati, što nije baš lako.

„Stigla je jesen u sjevernu sobu”, rekao bi Miroslav Krleža, naš najbolji književnik, i tako pokušao namamiti drage čitatelje. On pjesmom kazuje svoje misli i osjećaje, ne zato da bi vama bilo dosadno u sobi, već da pjesmom probudi kod vas vaše plemenite osjećaje. Možda niste ni znali da su čovjeku potrebni osjećaji koji znatno ukrase život i otkriju mu trenutke zbog kojih vrijedi živjeti.

No knjigu je potrebno znati čitati, a još potrebnije znati napisati. Jasno je da ne moraju baš svi pisati knjige, može se napisati makar neko pismo nekome kome pošaljemo svoje misli i osjećaje.

Kad se ti osjećaji spoje s osjećajima onih kojima pišete, onda nastaje sve više dobrih osjećaja i ljudski se rod tako oplemeni, nauči se voljeti, a to je najvažnije u životu.

Pisci su već odavno naučili pisati knjige i ne pišu ih nikad za sebe, nego uvijek dragim čitateljima s namjerom da vam riječima naslikaju ljepotu života, njegov smisao i važne poruke. Tek onda kad vi pročitate i shvatite što je sve pisac htio reći knjiga je dobila svoj život i ima pravo biti čitana i hvaljena, tek je onda njezin posao obavljen. Jer sva ona ljepota iz knjige ide dalje kroz svijet i kroz vrijeme.

Ljepotu je nužno prepoznati u životu, ali nam nije uvijek dostupna kao u knjizi. Dobar vas pisac kroz knjigu upoznaje s mnogim ljepotama koje se vide, ali još više s onim ljepotama koje je čovjek sposoban nositi u svojoj duši, a čak niti ne zna što sve lijepo može imati, ako ga netko ne pouči. Zato je baš knjiga kao stvorena da čovjeka nauči. Samo dobra knjiga u stanju je otkriti one osjećaje koji će vam moći uljepšati život i voditi vas ovom dolinom ljepote, ali i suza, da, nažalost, i suza i boli.

Život takav kakav već jest ne donosi vam baš uvijek med i mlijeko, a knjiga će vas možda moći, tu kraj vas kao prijatelj, kad nemate nikoga drugog, utješiti i posavjetovati.

Tek poslije pročitanih dobrih knjiga moći ćete lakše naučiti i vi dobro pisati. Ako u pismu nekome svom dragom napišete ono nešto lijepo i toplo, neko svjetlo koje vam obasjava dušu, koje ste prepoznali, onda ste učinili dobro djelo. Na taj ćete način pridonijeti da svima bude ljepše živjeti jedni s drugima.

Knjige nas podsjećaju da se moramo kloniti svakog zla, da jedni druge podupiremo u dobru, jedni druge tješimo u tegobama. Važno je spoznati i prepoznati, razlikovati dobro od zla. Važno je znati da u životu ima mnogo više dobra nego zla, mnogo više dobrih ljudi nego zlotvora.

Nažalost, događa se da zli budu jači, izazivaju ratove, nasilja, razaraju živo i mrtvo. Knjiga će opet biti ta koja će moći pomoći da na kraju ipak svane svakome dan. Možda će baš knjiga moći donijeti srećicu u vaš život.

Znate li da cvrkut ptičice na grani zapisan u stihu može otjerati jutarnju sjetu? U knjizi možete naći miris proljetnog cvijetka i kad vani steže zima i ledi se voda. U knjizi se čuva toplina i kad je vani studen i mraz.

Možete mi vjerovati na riječ, a još će biti bolje da se sami uvjerite, da knjiga dobra može biti kao dobar prijatelj, jasno, samo onda ako se i vi prema njoj prijateljski odnosite.

Na kraju, svatko ima pravo biti čitatelj i pisac, možda se još i sretnemo u nekoj još nenapisanoj knjizi?