Kako se osloboditi straha od govorenja na stranom jeziku

Metoda poučavanja stranog jezika dramskim izrazom pokazala se iznimno uspješnom za oslobađanje od straha pri govorenju stranim jezikom, jer se djeca, uživljavajući se u različite uloge omiljenih izmišljenih ili stvarnih likova, potpuno užive u situaciju koju glume te potpuno zaborave na strah od govorenja na stranom jeziku. U nastavnoj praksi poučavanja stranih jezika često sam nailazila na učenike koji su pokazivali vrlo velike poteškoće pri usmenoj komunikaciji na stranom jeziku, dok su prigodom pismenoga izražavanja pokazivali odlične rezultate. Razlog je tomu vrlo veliki strah koji im je bio velika kočnica u govorenju i zbog kojega nisu postizali uspješnu usmenu komunikaciju na stranom jeziku. Kao profesori stranog jezika prvo trebamo dobro razumjeti kako se taj strah od govorenja u pojedinih učenika u razredu manifestira kako bismo ga mogli prepoznati i pomoći učenicima da ga se oslobode. Taj njihov strah ne trebamo pripisivati nedostatku odgovornosti i sposobnosti za svladavanje stranog jezika ili niskoj motivaciji za učenje stranog jezika. Naprotiv, mnogi su od njih iznimno nadareni za strane jezike, odgovorni su, često su i perfekcionisti i imaju vrlo visoku motivaciju, ali vrlo nisko samopouzdanje i samopoštovanje te se boje „progovoriti” na stranom jeziku jer se često srame i boje izrugivanja ostalih učenika iz razreda. Njihov je strah od govorenja često povezan sa strahom od društvenog neprihvaćanja u razredu, zbog čeg se ne usude govoriti i obično izbjegavaju aktivnosti na satu povezane s govorenjem. Pozitivna razredna atmosfera Stoga je jako važno stvarati pozitivnu razrednu atmosferu prihvaćanja, tolerancije i u učenika stalno poticati konstruktivno komuniciranje i međusobno pomaganje, uvodeći, primjerice, što češće rad u skupinama u kojima učenici rade na različitim projektima izvršavajući zajednički sve projektne aktivnosti. Upravo je projektna nastava jedan od načina na koji se i oni „sramežljivi” učenici uključuju u rad i govorne aktivnosti na stranom jeziku te svi zajedno timskim radom uspijevaju realizirati projektne zadatke i usmeno ih predstaviti ostalim učenicima. Kako bi učenici bili slobodniji prilikom govorenja, treba stalno stvarati odnos povjerenja i empatije u razrednom okružju i ne kažnjavati ih ako pogriješe, nego ih upozoravati da se i iz pogrješaka može naučiti te da su one sastavni dio učenja. Prilikom usmenog izlaganja na stranom jeziku učenike ne bismo trebali prekidati kada naprave neku gramatičku pogrješku ili pogrješku u izgovoru, nego ih tek na kraju trebamo upozoriti na učinjene pogrješke i objasniti im kako ih mogu popraviti. Najgori je način na koji se učenicima još više ruši samopouzdanje i produbljuje strah od govorenja da ih tijekom usmenog izlaganja stalno prekidamo, kritiziramo radi učinjenih pogrješaka i zbog njih ih kažnjavamo. Tada oni gube motivaciju, u njima se javlja još veća averzija prema usmenom izražavanju na stranom jeziku i njihov se problem govorenja na stanom jeziku još više povećava,