Jesu li nastavnici pogrešno obrazovani?

Preveliki razredi, sustav usmjeren na rezultate, snažan pritisak i premalo oduševljenja za učenje: u mnogim se raspravama njemački školski sustav opisuje kao trom. Klaus Zierer sa Sveučilišta u Augsburgu opisuje njemačku školu kao „malu mašineriju”: djeca se „pune” znanjem, bez obzira na to donosi li im to zadovoljstvo ili uspjeh. Podešavaju se pojedini „vijci”, ali sustavne promjene izostaju. A zapravo bi se mnogo toga moglo relativno lako promijeniti. Kao jednu od najvažnijih poluga Zierer navodi studij za buduće nastavnike. On bi se morao manje kruto oslanjati na stručno znanje, a mnogo više na pedagogiju i suradnju: više timskog rada i bolje razumijevanje kako učenje zaista funkcionira – umjesto rutina koje su u svakodnevnom školskom životu prije svega usmjerene na prenošenje gradiva i ocjenjivanje. Mladi nastavnici i dalje se obrazuju kao pojedinačni borci, „a u školskom životu potrebna nam je timska suradnja”, kaže Zierer. „Skauti za talente” Promjenu načina razmišljanja traži i Dieter Dohmen, direktor Istraživačkog instituta za obrazovnu i socijalnu ekonomiju (FiBS). Prema njegovim riječima, nastavnici bi trebali više djelovati kao „skauti za talente”: prepoznati potencijale učenika, poticati ih i na njima graditi daljnji razvoj – umjesto da samo „odrade gradivo” i razvrstavaju tko može pratiti nastavu, a tko ne. Tijekom studija se, kaže, tome posvećuje premalo pažnje. Dohmen se zalaže za uvođenje dualnog studija za nastavnike, koji bi od prvog tjedna uključivao praksu – promatranje nastave, asistiranje i zatim refleksiju iskustava na fakultetu. „Što čini dobrog nastavnika?” i „Kako se vode razgovori s roditeljima?” – takva ključna pitanja, smatra on, morala bi rano i sustavno postati dio svakodnevice budućih nastavnika. Na taj bi način studenti već u ranoj fazi mogli shvatiti je li ovaj poziv za njih ili nije. Prvi pokušaji dualnih modela već postoje, kaže Dohmen. Međutim, oni često služe samo tome da studenti popunjavaju praznine nastale zbog nedostatka nastavnika. A to, naglašava, nije svrha cijele ideje. Osim toga, iz politike dolazi malo volje za suštinske promjene. Raspravu, prema njegovim riječima, vode ljudi koji su dobro prošli u starom sustavu i zato vjeruju da on i danas funkcionira. Fokus na ljude U Bavarskoj je prošle godine predstavljen izvještaj o reformi obrazovanja nastavnika. Ipak, on ne pogađa srž problema, smatra Zierer. U dokumentu se snažno inzistira na određenim ključnim kompetencijama nastavnika, poput pravila davanja povratnih informacija, vođenja razreda ili rada na ploči. To je, kaže, vrlo tehnički pristup. Ono što nedostaje jest pogled na čovjeka. Obrazovanje je odnos – „u svojoj suštini, to je interakcija između ljudi”. Gimnazijski profesor Oliver Kankel iz Schweinfurta kaže da ga tromost sustava često ostavlja zbunjenim, i to i iz perspektive oca. Njegova su se djeca tijekom 13 godina školovanja rijetko vraćala kući „inspirirana”. Inovacije, kaže on, nisu na rasporedu, a umjesto radosti i želje za