Predavanje o drevnoj genetici

Evolucija nije „samo teorija” već proces za koji je dobro utvrđeno da se događa. Njezino razumijevanje ključno je za precizniji uvid u čovjekovo mjesto u svijetu. A upravo se o evoluciji moglo više čuti u petak, 13. rujna, kad je u velikoj dvorani Školske knjige u Zagrebu predavanje održao Svante Pääbo, švedski evolucijski genetičar. Pääbo je zahvaljujući neizmjernom doprinosu ovom području prije dvije godine dobio Nobelovu nagradu. Valja naglasiti da je on jedini znanstvenik iz ove sfere s ovakvim postignućem. Osim što je nobelovac, tijekom godina dobitnik je još pregršt raznih priznanja i nagrada. U poslovnom smislu, Pääbo je trenutačno podijeljen između predavanja na Sveučilištu Leipzig u Njemačkoj te Institutu za znanost i tehnologiju u Okinawi u Japanu. Pionir je u polju paleogenetike – istraživanja prošlosti oslanjanjem na genetski materijal drevnih organizama – a posebno je usredotočen na razumijevanje neandertalca. Ovo je događanje bilo dio šire ESHE konferencije (European Society for the Study of Human Evolution odnosno Europsko društvo za proučavanje ljudske evolucije), koja je održana od 11. do 15. rujna, a koju su organizirali Arheološki muzej u Zagrebu, Institut za antropologiju i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, uz potporu Muzeja krapinskih neandertalaca i Javne ustanove Priroda Varaždinske županije. Nakon kratkog uvoda organizatora – uključujući predsjednicu ESHE-a, grčku paleoantropologinju Katerinu Harvati – Pääbo je započeo govor na temu „Drevne genetike”. Već na početku naglasio je kako predvodi projekt za razumijevanje genoma neandertalca te kako je u tom aspektu Hrvatska od velike važnosti. Naime, u Zagorju se nalazi špilja Vindija, gdje su pronađeni neki od najboljih ostataka neandertalaca na svijetu. Iz tih kostiju Pääbo i njegov tim nastojali su izdvojiti drevni DNK. Premda je u takvim prastarim ostacima ostalo malo DNK-a, tehnologija je u proteklo desetljeće odnosno dva znatno napredovala, što je omogućilo da se čak i uz takve ostatke može obaviti sekvenciranje DNK-a. Sekvenciranje je, naravno, postupak određivanja točnog poretka nukleotida u molekuli DNK-a, odnosno adenina, gvanina, citozina i timina. Unatoč popularnoj zabludi, Homo sapiens u danom trenutku nije bio jedini „čovjek” na Zemlji, a neandertalac mu nije izravni evolucijski predak. Potonji je bio zasebna vrsta koja je živjela rame uz rame uz čovjeka sve do prije 40.000 godina. No, tad se dogodilo nešto neuobičajeno: Homo sapiens je preživio, a neandertalac iščeznuo. Pääbo se osvrnuo na ovu zagonetku. Usporedbom drevnog genoma neandertalca s onim Homo sapiensa, otkriveno je da su se po svemu sudeći ljudi (Homo sapiens) izmiješali sa svojim najbližim rođakom (neandertalcem). Naime, neandertalac je iz Afrike stigao na područje Europe prije otprilike 500.000 godina, a Homo sapiens emigrirao je na njegov teritorij prije 40.000-50.000 godina. Ono što je uslijedilo možda je najbolje sažeo sam Pääbo: „Neandertalac nije skroz izumro, već smo donekle mi