Drukčija čitanka za sve četiri godine srednje škole

Nastavnici se često pitaju, bez obzira na propisane kurikulume, što zapravo žele od svojih učenika na kraju obrazovnog ciklusa. Odgovor je na prvi pogled jednostavan: da nauče i svladaju što veći dio onoga što je predviđeno kurikulumom. Ali što je cilj nastave književnosti u školama? Ako je cilj učenja književnosti i čitanja u školi moći odgovoriti na pitanja na kraju teksta, onda možemo biti sigurni da znamo da smo izgubili učenike čitatelje. Odgovor je isti i ako je cilj voditi ih do „ispravnih” pouzdanih književnih interpretacija.

Intrigantna je to opaska Maje Zrnčić i Miroslava Mićanovića, autora čitanke suvremene književnosti „Tamo gdje je sve po mom“ (Školska knjiga, Zagreb) namijenjene nastavnicima i učenicima srednjih škola. 

Većina učitelja i nastavnika željela bi da njihovi učenici zavole čitanje. Autori nove čitanke postavljaju zato logična pitanja: Što sve možemo učiniti da naši učenici zavole čitanje? Znamo li zaista kakav je čitateljski život naših učenika? Kakvi su nam uopće izgledi u digitalnom okruženju, u vremenu dominacije STEM-a u školi? Možemo li pridobiti oklijevajuće učenike da postanu čitatelji? I na kraju... zašto neki učenici vole, a neki ne vole čitati? Čini se ipak da nam je odgovor bliže nego što mislimo, nije teško čitati kad čitaš iz zadovoljstva. Pitanje je samo koliko je takve literature dostupno u školama? Vodimo li o tome dovoljno računa?

Kako Mićanović i Zrnčić preciziraju u uvodu čitanke – u njoj su napustili sigurnost antologijskih izbora, pregleda i tražili tekstove koji temama i jezikom korespondiraju sa srednjoškolcima i koji su bliži njihovu iskustvu. 

„Uvjereni smo da učenici moraju biti slobodni baviti se svojim pitanjima i odgovorima na ono što su pročitali. Nadamo se će ih takvi tekstovi više poticati u vlastitom doživljaju i zauzimanju stajališta prema literaturi koju čitaju, da će književnost doživljavati kao pouzdanog sugovornika i izvan škole, da će ona biti dio njihova slobodnog vremena“, navode autori čitanke, zbirke tekstova iz hrvatske i svjetske književnosti koja se posredno odnosi na gradivo književnosti (moguće ih je upotrijebiti i za nastavu izražavanja) od 1. do 4. razreda srednje škole.

Temeljni je cilj, poručuju autori, omogućiti nastavnicima i učenicima veću prilagodljivost u obradi i učenju književnosti, osigurati mogućnost rasterećenja u završnim razredima srednje škole (trećeg i četvrtog). 

„Čitanka (zbirka) izborom novih autora i tekstova, novih tema, čini nastavu zanimljivijom, raznovrsnijom i otvorenijom prema svemu onome što se dogodilo u svijetu književnih tekstova s obzirom na promjene književnih teorija, strategija pisanja i iskustava čitanja posljednjih godina. Zbirkom se mogu koristiti nastavnici i učenici gimnazija, drugih (strukovnih) srednjih škola, završnih razreda osnovne škole, studenti, zainteresirani čitatelji (voditelji izvannastavnih aktivnosti, radionica, knjižnica, poslijediplomanti, profesori, književni kritičari, povjesničari)“, poručuju Zrnčić i Mićanović.

Čitanka je namijenjena srednjoškolcima, ali je organizirana tako da je dugoročno primjenjiva s obzirom na promjene koje će se događati u nastavnom procesu i programu. Čitanka je, smatraju autori, korisna i upotrebljiva i u slučaju većih strukturalnih i tematskih promjena programa hrvatskog jezika i književnosti, npr. promjena kronološkog niza učenja hrvatske i svjetske književnosti, rasporeda učenja temeljnih pojmova s obzirom na nove književnoteorijske spoznaje, prebacivanje značaja jedne vrste informacija na drugu (biografska, analitička, književnokritička...). Drugim riječima, čitanka dopušta nastavnicima da biraju i uzimaju ono što im je potrebno, važno u oblikovanju sata, nastave...

Vjeruju kako su prednosti ovakve zbirke tekstova da nastavnik i učenik imaju knjigu koja će im služiti sve četiri godine. Nastavnik može sastaviti svoj kurikulum (ili kurikulum pojedinog razreda) i kombinirati različite tekstove. Potpuna iskoristivost sadržaja zbirke tekstova jest upravo u tome da su svi književni predlošci u jednoj knjizi.

Naime, kako pojašnjavaju Maja Zrnčić i Miroslav Mićanović, sva su književna djela u čitanci zastupljena cjelovito (pjesme, priče, dnevnik, eseji) ili početcima (romani i drame). 

„Davne 1969. godine na jednom od prvih kongresa o nastavi književnosti u Parizu, Roland Barthes govorio je o neuspješnosti nastave književnosti koja se temelji na obradama odlomaka iz književnih djela. Istrgnuti dijelovi iz cjeline ne omogućuju prirodni proces čitanja, nemaju obilježje književnog čitanja i kao što je Meta Grosman u svom djelu U obranu čitanja rekla: „Obrada teksta na osnovi odlomka usporediva je s pokušajem tumačenja tajanstvenog osmijeha Mona Lise opisom i analizom dvaju četvornih centimetara izreza njezina osmijeha!” Složili bismo se s njom da je važno ponuditi „učeniku cjeloviti i emocionalno potpun izazovan literarni doživljaj”, što je i namjera čitanke. Samo tako možemo potaknuti učenikovu emocionalnu uključenost, dopustiti mu vlastiti doživljaj i njegovo razumijevanje teksta, a ne guranje u „tuđe obrasce čitanja”, zainteresirati ga za književnost i napokon odgojiti učenike u čitatelje“, poruka je autora zbirke „Tamo gdje je sve po mom“.